Iz europske perspektive i zbog načina na koji funkcioniraju vijesti i društvene mreže u neprekidnom 24-satnom ciklusu može nam se činiti da se ratuje samo u Ukrajini i Pojasu Gaze, no ustvari je pola svijeta u plamenu. Prije nego nešto kažemo o drugim sukobima u raznim dijelovima svijeta i očekivanju mogućih sukoba u nadolazećem razdoblju, treba kratko rekapitulirati ono što se trenutno događa na dvije najeksponiranije i najkrvavije bojišnice.

Ukrajina u slijepoj ulici

U ožujku iduće godine trebaju se održati predsjednički izbori i u Ukrajini i u Rusiji, s time da je datum njihova održavanja u Ukrajini neizvjestan zbog službenog ratnog stanja. Putin se sprema proglasiti simboličnu pobjedu prije izbora te će htjeti zamrznuti konflikt, ukopati trupe i čekati proljeće. Uz to, pokušat će iskoristiti činjenicu da su u dijelu država članica Unije na vlast došli proruski ljudi (Fico u Slovačkoj) ili pak oni koji će 'zavrnuti pipu' Kijevu (potencijalni premijer Wilders u Nizozemskoj).

Na ruku im ide i činjenica da su republikanci u Kongresu krenuli gasiti pomoć Ukrajini. Nakon neuspješne protuofenzive i činjenice da Europa nema ni sredstava, ni volje, ni proizvodnih sposobnosti i dalje pratiti ukrajinske ratne napore u onoj mjeri u kojoj bi trebala da se uspješno odupre Moskvi, Zelenski se našao stjeran u kut. Korupcija i gušenje slobode govora, kao i loša ratna sreća, mogli bi mu presuditi na izborima, na kojima mu je glavni protukandidat načelnik glavnog stožera Valerij Zalužni. Premda još ne znamo tko će biti službeni kandidati, budući da niti datum izbora nije poznat, ne treba isključiti mogućnost da kijevski gradonačelnik, nekadašnji poznati boksački prvak Vitalij Kličko uđe u ring sa Zelenskim.

Gaza – kako dalje?

Povećava se međunarodni pritisak na Izrael zbog nesmiljenog bombardiranja koje je rezultiralo ogromnim civilnim žrtvama u Pojasu Gaze. Međutim IDF i dalje inzistira na tome da je moguće poraziti vojno krilo Hamasa i skršiti mu ofenzivne sposobnosti. Neselektivno bombardiranje posljedica je uporabe umjetne inteligencije, paradigmatske promjene prema gađanju tzv. moćnih nevojnih ciljeva, kao i utjecaja etnoreligijskih fanatika unutar redova IDF-a. Izrael ima još nekoliko tjedana za djelovanje prije nego Washington okrene palac dolje. Biden će morati primiriti raskol u svojoj stranci oko pitanja Izraela i Hamasa ususret nadolazećoj sezoni predizbora. Amerika bi mogla uskratiti pomoć na način da prilikom idućeg glasovanja u Vijeću sigurnosti bude suzdržana, no puno je vjerojatnije da će potiho svojem čvrstom savezniku u ovom dijelu svijeta prestati pružati podršku u pošiljkama streljiva te ispod stola pritisnuti ga na povlačenje nakon što svi taoci budu pušteni.

Inače, Hamas je krenuo prijetiti da će pobiti preostalih stotinjak taoca, a zaprijetili su i novim napadima unutar Izraela, žešćima od nedavnog u Jeruzalemu. Također, može se očekivati da će se Hamasove oružane operacije nastaviti na području Zapadne obale te u Istočnom Jeruzalemu, bez obzira na dubinu poraza u Pojasu Gaze. Sjeverna bojišnica također se zahuktava očekivanim Hezbolahovim pojačavanjem raketiranja Galileje dokle god budu trajale operacije u Gazi.

U Izraelu su sve jači zahtjevi za novim izborima, na kojima će Likud te njihovi ekstremistički etnonacionalistički i etnoreligijski partneri zasigurno izgubiti. Za sada se Benny Gantz, prema anketama, nameće kao najvjerojatniji novi premijer, no ima i naznaka da bi nova zvijezda izraelske ljevice mogao biti Jair Golan, nekadašnji general bojnik te ministar u vladi Bennett-Lapid iz redova lijevo-zelenog Mereca, a koji je u međuvremenu napustio.

Ako je suditi prema najavama iz Bijele kuće, Gazom će vjerojatno nakon rata upravljati revitalizirana Palestinska samouprava, no uz participaciju političkog krila Hamasa. Naime, premda je Al Kasamove brigade moguće djelomično skršiti, to ne vrijedi i za političko krilo, tj. Hamas kao stranku, koja će potencijalno biti uključena u poslijeratno novo miješanje karata.

Građanski ratovi i pobune

Osim dva već spomenuta rata, u ovoj godini se ratovalo (kao granica između 'punokrvnog rata' i oružanog sukoba nižeg intenziteta obično se uzima tisuću poginulih u posljednjih dvanaest mjeseci) i, nažalost, i dalje se ratuje diljem svijeta. Ovdje ćemo navoditi podatke iz međunarodnog projekta mapiranja oružanih sukoba te brojke koje obuhvaćaju razdoblje od 1. prosinca lanjske do 1. prosinca ove godine.

Prije dvije godine vojska se pučem ponovno vratila na vlast u Mjanmaru. Od tada traje građanski rat u kojemu civilna vlada u egzilu, s nizom manjih oružanih skupina koje predstavljaju brojne etničke manjine, vodi borbu protiv nadmoćne vojske i policije. Ove godine u njihovim sukobima poginulo je 15,3 tisuće ljudi.

Na području Magreba te zapadnog i srednjeg Sahela traje niz sukoba povezanih s usponom organizacije poznate pod nazivom Al Kaida islamskog Magreba. U Maliju, Nigeru, Burkini Faso, Tunisu, Alžiru i Mauretaniji pobijeno je 13,3 tisuća ljudi.

U sukobu koji se ove godine rasplamsao između sudanskih vladinih snaga i Postrojbi za brzo djelovanje (RSF), koje se sastoje od paravojnih postrojbi znanih kao Džanjavid, a koje su u prethodnom razdoblju za račun vlade činile masakre u Darfuru, ove godine život je izgubilo 12,5 tisuća ljudi.

Nakon što se 2018. raspala vladajuća koalicija, koja je na federalističkim osnovama održavala multietničku ravnotežu, u Etiopiji se savezna vlada bori protiv regionalnih vlasti u pokrajini Tigraj. Pobunjenicima su se pridružile i snage pokrajine Oromo te se udružile u širi ustanak protiv onog što percipiraju kao dominaciju Amhara nad svim ostalim etničkim skupinama u zemlji. Ove godine poginule su 3,4 tisuće ljudi u sukobima u Etiopiji.

Višedesetljetni građanski rat u Somaliji, u kojemu se posljednjih godina savezna vlada bori protiv Al Kaide i Islamske države, ove godine odnio je 8,6 tisuća života.

U sukobima federalne policije i narkokartela, kao i u sukobima suprotstavljenih klanova, u Meksiku je poginulo 6,6 tisuća ljudi.

Premda se o njemu više gotovo i ne govori, građanski rat u Siriji nije gotov. Na sjeveru zemlje djeluju turske snage koje podupiru Slobodnu sirijsku vojsku protiv Sirijskih demokratskih snaga i kurdskih postrojbi. U ovom sukobu poginulo je 5,6 tisuća ljudi.

Pobuna džihadističkog pokreta Boko Haram na sjeveru Nigerije proširila se i na okolne zemlje – Čad, Niger te Kamerun - a ove godine u tim je sukobima stradalo 4,7 tisuća ljudi.

Gotovo više nitko ne spominje rat u Jemenu, no ove godine je u borbama službene vojske, koju podržavaju Saudijci, šijitskih Hutija, koje podržava Iran, te Al Kaide poginulo 3,2 tisuće ljudi.

Oružani sukobi u kojima je poginulo između tisuću i dvije do dvije i pol tisuće ljudi u posljednjih dvanaest mjeseci bjesne i u Kolumbiji (vladine snage protiv narkokartela i marksističkih gerila – ELN i FARC), Nigeriji (sukobi muslimanskih i kršćanskih etničkih skupina, sukobi ratara i stočara), u DR Kongu (službene kongoanske snage i pobunjeni Hutui protiv pobunjenih kongoanskih snaga Tutsija), Haitiju (sukobi kriminalnih bandi), Iraku (borba službene vojske protiv preostataka Islamske države) i Pakistanu (borba službene vojske protiv paštunskih džihadista).

Opasnost od budućih sukoba

Prije tjedan dana je na savjetodavnom referendumu u Venezueli 98 posto ljudi glasovalo za odbijanje rezultata međunarodne arbitraže iz 1899. i de facto aneksiju regije Esequibo. Premda Madurova administracija javlja izlaznost od 51 posto, oporba tvrdi da je stvarni odaziv na referendum bio malo iznad 10 posto. Ova naftom bogata regija čini tri četvrtine teritorija susjedne Gvajane. Brazil pokušava posredovati između dvije države, a SAD snažno podupire Gvajanu. Istovremeno, Venezuela se naoružava uz rusku podršku, no i Brazil jača svoje vojne kapacitete. Esequibo je slabo naseljeno prašumsko područje u kojemu je teško izvoditi suvremene ratne operacije. Referendumska aneksija je najvjerojatnije Madurov predizborni trik uoči predsjedničkih izbora u drugoj polovici iduće godine. Zemlju muči hiperinflacija, a u posljednjem desetljeću iz nje je emigriralo osam milijuna ljudi, no na temelju ovog referenduma Madurova će administracija pokušati započeti eksploataciju nafte na kontinentalnom šelfu koji se nalazi ispred obale Esequiba.

Južnokinesko more poprište je geopolitičkog odmjeravanja snaga već godinama, a NR Kina pokušava nasipavanjem i betoniranjem te izgradnjom umjetnih otoka i isturenih ispostava osigurati pretpostavku za širenje svojeg teritorijalnog mora. Skupina škoja u tom dijelu Tihoga oceana, poznata kao otočje Spratly, predmet je interes niza zemalja, uključujući Tajvan, Vijetnam, Filipine, Maleziju i Brunej. Onima koji uspiju zagospodariti pučinskim hridima otvara se perspektiva eksploatacije nafte, plina, ribljeg fonda i guana, potrebnog za proizvodnju fosfata. Do 2025. kineska mornarica trebala bi imati sposobnosti za izvođenje operacija prema Tajvanu, a ako situacija u Ukrajini krene u lošem smjeru po branitelje ili se konflikt zamrzne, to će samo dodatno ohrabriti Peking na ofenzivno djelovanje.

Kao nastavak situacije u Ukrajini, nameće se i pitanje je li Moldavija u neposrednoj budućnosti sigurna od pokušaja destabilizacije. Drugim riječima, ostaje nam vidjeti hoće li Moskva pokušati i Pridnjestrovlje 'aktivirati' kao novo krizno žarište. Rusija se i dalje naoružava, a Europska unija taj tempo ne može pratiti (niti u podršci Kijevu, niti za vlastite potrebe). Bez obzira na to što ruskom gospodarstvu vjerojatno na srednji rok prijeti kolaps i bez obzira na to što su se plaće ruskih građana u posljednjem desetljeću prepolovile, sigurnosna ugroza koja prelazi granice Ukrajine nije posve isključena.

Premda se čini da su Bruxelles, Berlin i Washington izgubili svako strpljenje za Aleksandra Vučića, ne treba isključiti to da će i u idućoj godini biti rasplamsavanja krize na sjeveru Kosova, s ciljem guranja ideje o podjeli Kosova, odnosno formalne uspostave srbijanske vlasti na Ibarskom Kolašinu. Ove nedjelje održat će se parlamentarni izbori u Srbiji, kao i lokalni izbori u Beogradu. Nakon vala prosvjeda, čiji je okidač bila pucnjava u školi, široka koalicija 'Srbija protiv nasilja' nada se srušiti Vučićeve naprednjake. Međutim, dok je u glavnom gradu prilično izgledno da bi im to moglo poći za rukom, na izborima za Narodnu skupštinu vučićevski bi tabor lako mogao ponovno imati većinu. Vučića će Zapad i dalje pritiskati na prihvaćanje dogovora s Prištinom, koji će zapravo otvoriti vrata pristupanja Kosova UN-u, a zauzvrat možemo očekivati periodičke otvorene ili prikrivene eskalacije na sjeveru Kosova u režiji srbijanskih obavještajnih službi.

Ususret Božiću i novoj godini, jedino što čovjek doista može i mora poželjeti jest prijeko potreban mir.