'Ne slušajte političare koji vam govore o cijepljenju. Većina njih o tome nema blagog pojma.' Kad netko čuje ili pročita ove rečenice, prvo što pomisli jest to da ih je uputila osoba medicinske struke i da joj ne pada na pamet baviti se politikom. Druga je pomisao da joj treba vjerovati jer niz političarki i političara u Hrvatskoj uistinu nema blagog pojma ne samo o cijepljenju, nego o većini stvari o kojima govori. Pritom sebe u javnosti doživljavaju kao zvijezde u neprekidnu televizijskom šouu u kojem nije bitno što se govori, nego koliko se govori.

Ipak, izjavu o nepovjerenju prema političarima neznalicama koji govore o cijepljenju sročila je, mrtvo-hladno, političarka izvan medicinske struke. To je Marija Selak Raspudić, nezavisna zastupnica u Hrvatskom saboru koja od parlamentarnih izbora 2020. djeluje u Klubu Mosta, i to tako vrijedno da je riječ o zastupnici koja drži rekord u broju saborskih javljanja. Uostalom, marljivost je zastupnici Selak Raspudić uvijek bila jedna od najjačih strana. Logika baš i ne.

Jer – pozvati birače te potencijalne podržavatelje Mostove referendumske inicijative o promjenama donošenja odluka u vrijeme borbe protiv pandemije koronavirusne bolesti da ne slušaju političare koji govore o cijepljenju jedna je od tragikomičnijih izjava u aktualnom sazivu hrvatskog parlamenta. Na njezinu je izjavu najbolje reagirao slučajni prolaznik uzvrativši joj: 'Pa vi ste političari!' Ne treba istaknuti to da najaktivnija saborska zastupnica na tu logičnu primjedbu nije ni trepnula. Baš kao prava političarka u Hrvatskoj. Tko će u konačnici biti mnogobrojniji – oni koji će poslušati 'nepolitičarku' Mariju Selak Raspudić ili oni koji će poslušati 'političarku' Mariju Selak Raspudić – ionako je svejedno. Kada netko poput nje govori o cijepljenju, treba brže-bolje poslušati i nekoga komu su cijepljenje, epidemiologija, infektologija i medicina struka.

Kako god u konačnici završi Mostova referendumska inicijativa, koja je u prvom redu usmjerena protiv rada vlade Andreja Plenkovića, aktualni premijer i vladajući HDZ mogu biti mirni. Ma što god pokušavala parlamentarna oporba i predsjednik Republike Zoran Milanović, oni su ti koji imaju ključne poluge moći u državi dok im suparnici sve više djeluju kao akteri ne osobito duhovite humoristične serije. Ima tu-i-tamo zgodnih replika, ali je u biti HDZ bezbrižan uz ovako nesuvisle, nekompetentne, agresivne te pasivno-agresivne konkurente.

Sve samo ne relevantna oporba

Tim lošije jer ovako vođena zemlja nužno treba što kvalitetniju i mjerodavniju oporbu. A nema je. Činjenica je da je Hrvatska po glavnini parametara standarda i razvoja pretposljednja u Europskoj uniji te je samo pitanje godine u kojoj će je prestići i Bugarska. Upravo je nevjerojatno to da godinu dana od razornog potresa na Banovini te gotovo dvije od potresa u Zagrebu ljudi obitavaju u privremenim domovima, a stradali dijelovi ni drugu zimu nisu ni približno sanirani. Ako to nije nekompetentno upravljanje kriznom situacijom, što onda jest? Isto vrijedi za visok postotak preminulih na milijun stanovnika od covida-19, uz kroničnu devastaciju zdravstvenog sustava. Država je od vrha vlasti do najmanje općine premrežena očajnom kadrovskom politikom dok je korupcija kao kočnica bilo kakvog dugoročnog razvoja odavno prestala biti socijalnom patologijom, pretvorivši se u način života za jedne, a za druge način golog preživljavanja.

Sve se to neće promijeniti ni ulaskom u eurozonu, ni ulaskom u Šengenski prostor, ni novom turističkom sezonom, ni kupnjom borbenih zrakoplova. Sve te okolnosti nisu svojedobno pomogle ni Grčkoj kada se sunovratila u tešku financijsku i gospodarsku krizu. Uspješno voditi državu znači uspješno reagirati na vlastita ograničenja i neprestance stvarati prostore za održiv rast. U demokratski ustrojenim državama to podrazumijeva konkurenciju, poštivanje pravila ponašanja i odgovornost za poduzeto. Koliko je Hrvatska daleko od toga, najbolje se vidi promatrajući rad zakonodavnog tijela koje se nedavno gotovo ponovno pretvorilo u (zapadno)balkansku krčmu. Sva sreća da predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, koji izvrsno zrcali dominantnu kadrovsku strukturu hrvatske politike od 1990., nije poslušao zastupnicu Mariju Selak Raspudić kad je zatražila: 'Iznesite me van!' Bolje da je ostala unutra i s kompletnim Klubom zastupnika Mosta razbila svaku preostalu iluziju o političkom sadržaju i ponašanju ove, za dio birača, nekoć relevantne opcije.

Danas je hrvatska oporba najvećim dijelom sve samo ne relevantna. Most je to bio 2015. na parlamentarnim izborima u očima više od tri stotine birača koji su povjerovali u proklamirano 'premošćenje' ideoloških jazova u cilju zajedničkog napretka. Nakon svih lomova i odlazaka iz stranke Bože Petrova, Most je zapravo otpočetka bio HDZ-ov rezervni igrač, svojevrsni 'HDZ u celibatu' koji s njim dijeli isti svjetonazorski spektar, ali ne želi imati bilo kakve veze s HDZ-ovim 'prvim grijehom' privatizacije politike i ekonomije u stranačkom interesu. Most je dvaput zaredom omogućio HDZ-u formiranje parlamentarne većine, a danas 'odveć liberalnom' Andreju Plenkoviću ne može oprostiti izbacivanje iz koalicije 2017. Zato je i aktualna referendumska inicijativa više ideološka, a manje epidemiološka. Zato je i 'Izbacite me van!' zazvučalo tako poznato.

I dok je Most 'HDZ u celibatu' koji s naknadnom pameću umjesto Plenkovića bira Milanovića, ostatak sve atomiziranije oporbe sve teže uspijeva artikulirati sebe kao bilo kakvu alternativu postojećoj vlasti. U 2021. raskolili su se i SDP, i Domovinski pokret, i Hrvatski suverenisti dok je u tabor vladajućih pretrčao pouzdani rezervni igrač svih vlada, HSU-ov Silvano Hrelja. 'Seksi' SDP danas je reliquiae reliquiarum svoga ranijeg statusa i većina je birača u celibatu s njim. Temeljni problem stranke Peđe Grbina, a ranije Davora Bernardića i Zorana Milanovića, nije u tome što je tri puta zaredom izgubila parlamentarne izbore ili što joj se podijelio saborski klub, nego to što je izgubila elementarnu ozbiljnost. Kao ni Davor Bernardić, ni Peđa Grbin nema nikakvu lidersku uvjerljivost, a politička darovitost mu je jednadžba s više nepoznanica. Jedinu suvislu opasku koju su Mostovi zastupnici uputili na aktualno Grbinovo izlaganje u Saboru jest primjedba da takvo što ne bi rekao Zoranu Milanoviću, a on je sada na istim pozicijama kao Most. Ne bi jer nije lider u pravom smislu te riječi. Čak i kada komentira Milanovićeve notorne izjave o ubojstvu obitelji Zec te o genocidu u Srebrenici, Grbin nema hrabrosti za izravan odgovor. Grbinova inačica SDP-a polako klizi prema novom izbornom porazu sa svojim dojučerašnjim kolegicama i kolegama u stranci. Stoga i umišljaju da imaju 'svog' predsjednika.

Od šesnaest mandata do niza političkih mitoza

S desne strane političkog spektra još su ridikulozniji procesi u Domovinskom pokretu i Hrvatskim suverenistima, čiji se izvornih šesnaest mandata pretvorilo u niz političkih mitoza. Tako je Domovinski pokret ostao bez Miroslava Škore i u nazivu i u sastavu, a Hrvatski suverenisti suspendiraju Hrvoja Zekanovića zbog narušavanja ugleda. Pritom je nejasno kakav je to ugled stranka imala prije, a kamo li sada. Nitko nije sprječavao opciju koju je inicijalno poveo Škoro da se upravo u radu Hrvatskog sabora profilira kao snažna u svojim inicijativama, serioznosti i prijedlozima za rješavanje konkretnih problema hrvatskog društva. Međusobnim svađama, kadrovskim deficitom i iznenađujućom nesposobnošću, ova je opcija još jednom potvrdila zašto je u Hrvatskoj od 1990. HDZ hegemon na ovom dijelu političkog kontinuuma. I tako će nesumnjivo ostati do daljnjeg.

Napokon, najslikovitije oporbeno djelovanje prema HDZ-ovoj vladi i premijeru promiče šef države Zoran Milanović te s Marijom Selak Raspudić zaslužuje, ako ništa drugo, priznanje za najveći broj javljanja u javnosti. Ali i predsjednik Republike i Most u biti djeluju u korist Andreja Plenkovića te on niti ne može zamisliti zahvalnije suparnike u političkoj areni. Umjesto da o HDZ-ovu načinu upravljanja zemljom iznose što racionalnije argumente, Plenkovićevi najglasniji suparnici govore, onako kako govore, o cijepljenju, obitelji Zec i Srebrenici. U tom će slučaju većina ipak razumjeti Mariju Selak Raspudić i poslušati njezinu tvrdnju o političarima koji 'nemaju blagog pojma'. Ima pravo.