Davanje takvih jamstava inače je rutina i Tribunal ih često prihvaća i pušta optuženike na uvjetnu, privremenu slobodu. Optuženici su obavezani da za vrijeme privremenog boravka izvan Scheveningena žive samozatajno, gledaju vlastita posla, ne bave politikom i ne nastupaju u javnosti. U svim dosadašnjim slučajevima, a bilo ih na desetine, oni su se tako i držali; niti jedan nije pokušao pobjeći, a policija i službe sigurnosti držali su ih, uostalom, pod strogom paskom. U mojem susjedstvu, recimo, stan ima Franko Simatović: znam da je na privremenoj slobodi po tome što je ispred kuće policijski Land Rover u kojemu se dva mlada čovjeka dosađuju i čitaju novine.

Ima tu, međutim, jedna nelogičnost: da bi određena država ponudila jamstvo za privremeno puštanje optuženika na slobodu, potrebno je prvo da optuženik zatraži privremeno puštanje. Vojislav Šešelj to nikada nije zatražio; on je uvijek tražio samo i jedino: potpuno oslobađanje od krivičnog gonjenja i slijedom toga trijumfalni povratak u Srbiju. Sudac Antonetti i Tajništvo Tribunala objasnili su Vladi u Beogradu da kako ta stvar stoji i sada se čeka hoće li Voja Šešelj zatražiti privremeno puštanje na slobodu. Procjena u Beogradu je da neće, jer da bi tako odstupio od vlastitog načelnog stava da on njih moliti neće ni za što.

184911,182352,126415,169443

Odakle onda taj iznenadni humanitarni poriv beogradske vlasti? Nešto se ne sjećamo da su za Srpsku radikalnu stranku imali mnogo razumijevanja nakon prevrata 2000. godine. Po većinskom mišljenju političkih promatrača, riječ je o podlom pokušaju vladajuće koalicije da smanji potporu sve jačoj Srpskoj naprednoj stranci Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, otpadnika od Šešeljevih radikala, takozvanim 'obrijanim europskim četnicima'. Sve i da bude kratkotrajan i šutljiv, puki boravak Vojislava Šešelja u Beogradu doveo bi do političkog cirkusa koji Šešeljevi radikali itekako znaju organizirati. Ne bi Šešelj morao ni riječ prozboriti, ni pokazati se u javnosti: braća radikali napravit će od toga performans za pamćenje. Dio kolebljivih pristaša Tome Nikolića mogao bi – usred ove nervozne predizborne kampanje – promijeniti mišljenje i glasati za radikale, čiji je ugled uvelike narušen; po procjenama izbornih matematičara, oni bi bili tu negdje na samoj ivici cenzusa od pet posto.

Tako je Vojislav Šešelj sada pred delikatnim izborom: da se drži svojih načelnih stavova – ili da napakosti 'izdajnicima' Nikoliću i Vučiću, sve i da time bude od koristi vladajućoj koaliciji koju mrzi duboko i s razumijevanjem. Oni koji ga znaju vele da će se držati principa, mahnit kakav već jest. Vojo Šešelj samoubilački je nastrojen od samoga početka, s izraženim kompleksom mučeništva za svoju stvar, još dok je ta stvar bila marksističko-lenjinistička. Nije mu bio nikakav problem prešaltati se na srpski šovinizam; dapače, jer je tu bilo i koristi i vlasti i provoda, a ne samo Zenice i siromaštva. Bože, ne mogu ga zaboraviti iz vremena kada je hodao po kavanama beogradskog 'bermudskog trokuta' (kafane Šumatovac, Lipa i Grmeč), nudio neke svoje na geštetneru izvučene pismene sastave i žicao: plati mi lozu da ti ispričam život. Tada, sredinom osamdesetih, mi, poludisidentski ljepodusi i naivčine, potpisivali smo peticije za Šešelja; i za Vladu Šeksa, uostalom. Eto nam ih sada. Ali to je druga priča.

Podsjetimo se: haško Tužiteljstvo zatražilo je za Voju Šešelja 28 godina zatvora u dojmljivoj završnoj riječi. Njegova obrana i završna riječ bili su žestoki, ali i isprazni, nekako mlohavi i dosadno repetitivni. Za vrijeme glavnih rasprava radio je kravale i škandale, psovao, vrijeđao i ponašao se ekstremno vulgarno – što mu je uvijek bilo svojstveno: on je ličnost temeljno opscena od samoga početka političke karijere. Nadasve je nezahvalan posao predviđati presude haškoga Tribunala, kao što dobro znamo, ali mi se nekako čini da će Voju Šešelja osuditi – pa makar i na nešto više od ovih skandalozno nepotrebnih devet godina pritvora. To što je sudac Antonetti bio povremeno, dapače često, pun razumijevanja za njega, ne znači puno; ti Korzikanci su vam čudan svijet. Bilo kako bilo, nema toga suda na svijetu koji će oprostiti nekome tko ga ponižava i vrijeđa – sve i da je najneviniji.

Ako se, pak, desi da Voja Šešelj stigne u Srbiju na privremenu slobodu – javit ćemo u detalje što je bilo.