Učionica, previše naguranih klupa, stolica, dječica stoje i lamaću ručicama, na platnenom panou vrti se snimka pokazne vježbe, 1-2-3, udah, ruke gore, izdah... Pred panoom učiteljica, gospođa u kostimiću, ne bez nelagode pokušava diktirati ritam… Ipak su tu kamere. Bio je to pokazni primjer lijepog početka zdravstvenog odgoja, kamere su slijedile kreatore i prezentere 'projekta', pred razredom zgurani predstavnici ministarstva, škole, svi nasmijani, ali kamera nekako najviše bježi k zvijezdi događaja, epidemiologinji, ujedno i supruzi premijera, Sanji Musić Milanović.

Nasmiješena i samouvjerena, nad platom voća, objavljuje da se loše prehrambene navike mogu promijeniti u samo šest tjedana. Odzvonilo je krafnama u školama, dolazi zdrava hrana!

Gotovo da se zaboravilo da se radi o projektu Ministarstva znanosti, nestalo je ono 'suautorica' projekta, posvuda je Sanja Musić Milanović skočila u prvi plan. Prenosile su se njezine izjave i analizirao njezin styling: u Dnevniku 3, Nenad Korkut, glasnogovornik HZZO-a, a ujedno i modni znalac, te se večeri, nakon analize modnog izričaja bračnog para Obama (povodom inauguracije), osvrnuo i na pojavu Sanje Musić Milanović, pozdravio njezin angažman u Ministarstvu obrazovanja i naglasio da bi je osobno volio viđati još i češće u javnosti. Sutradan je njezin styling za ulazak u školu posebno pohvalio i drugi modni ekspert, Fashion Guru, istaknuvši da je ona svojedobno 'modno dotukla Obamicu' i pohvalio izbor njezinih cipela 'kada je održala prvi sat zdravstvenog odgoja'.

Sanja Musić Milanović umarširala je ovog ponedjeljka u hrvatske škole i hrvatske domove.

Sitnim je medijskim vezom satkana idila: vesela djeca pocupkuju u razredu, učiteljice spontano započinju sat uzvikom 'U zdravom tijelu zdrav duh!', sve je lijepo i vedro, i premijerova supruga, modno uigranija od same Michelle Obama, a oko nje grozd novinara koji čekaju njezine prve poruke. Još samo da se likvidiraju krafne, kako fizički iz blagovaonica, tako i mentalno, vješto osmišljenim treninzima. A za to je, eto, dovoljno svega šest tjedana.

Sanja Musić Milanović ponudila je Hrvatskoj ponovno uvid u ideale vlastite obitelji: sport, mnogo sporta, svi (osim nje, ali i ona će uskoro) vježbaju. Cijela nacija već zna da premijer vozi bicikl. Zatim, u obitelji Milanović nema 'grickalica, slatkiša i zašećerenih pića'. Fast food se može dogoditi, ali to je više kao eksces. Posve je jasno, za Sanju Musić Milanović fast food jest grijeh, valja ga iskorijeniti, a ako se ipak dogodi, možda se može – okajati. Možda nesvjesno, premijerova supruga javnosti je ponudila drugu vrstu 'savršenstva': sport, voće, vitkost, zdravlje. Odstupanje opet znači poniranje u grešnost, preispitivanje, frustraciju. Dobro da nije, primjerice, zatražila u razredu da odmah istupe sve te debele curice i dječaci, da ih prozove, preispita, izvede na pravi put!

Smijemo li se pitati što se događa s djetetom Sanje Musić Milanović koje je možda krišom pokušalo unijelo grickalice ili slatke napitke u kuću? Isto ono što se događa nekome tko je uhvaćen u listanju pornografije u nekoj drugoj obitelji u kojoj je to veći grijeh od grickalica?

Serotoninom protiv krafni

Na dan kada još uvijek nije riješena kriza s negrijanom rezervnom školom u Vukovaru, na dan kada su djeca u većini hrvatskih škola još uvijek rascijepljena na jutarnje i popodnevne turnuse, kada su u mnogima popucale cijevi zbog dotrajalosti, na dan kada su djeca teglila u škole preteške torbe i ruksake jer se i ovo ministarstvo još nije primilo problema preopsežnih udžbenika, a u većini škola nastavnici sami kopirali osnovne školske materijale, cjelokupna je Hrvatska dobila na dar novu slikovnicu: Sanja u školi. Kako biti vitak i sretan. Vitak i sretan i siromašan? Zašto ne? Sport proizvodi serotonin, podučila nas je premijerova supruga u Jutarnjem listu, a serotonin, zna se, čini sve sretnijima.

Za razliku od premijera, neodređenog u rokovima, njegova supruga hrabro nudi rokove: odvikavanje od sitnih zadovoljstva, konkretno, krafni, za samo šest tjedana!

Je li s nama sve u redu, pitali su se možda neki gledatelji tog paradnog vježbanja i hinjene sreće, ako im je na trenutak bljesnula pred očima usporedba s onim propagandnim crno-bijelim filmovima na temu čeličenja zdravog duha u zdravom tijelu (Kuba? Njemačka? Kina?). Najbolje da to sakrijem duboko u sebi, pomislio je drznik kojem je iz daleke prošlosti dolelujala možda i prikaza same Jovanke Broz kako prima buket cvijeća u OŠ Ivo Lola Ribar…

Prijeti li baš svima kojima je zbog slike paradnog vježbanja i hinjene sreće pred suprugom političara pao mrak na oči opasnost da budu žigosani kao potencijalni hadezeovci ili pritajeni aktivisti Grozda? Može li se, primjerice, željeti kvalitetan zdravstveni/spolni odgoj u školi i ne pristajati na ovakav imperativni trans oko ukazanja premijerove supruge u školi i biti 'ničiji', samo roditelj, građanin obični, neopredijeljeni? Postoji li oko svega ovog jedna pristojna sredina?

Smije li se reći, primjerice, da su i do sada, prije revolucionarnog pohoda premijerove supruge, učiteljice vježbale s djecom? Da su slobodno prekidale satove razgibavanjem, da su kreativno porazmještale stolove u krug da bi djeca bolje komunicirala, da su usred razreda stavljale strunjače i jastuke da bi se djeca relaksirala nakon sjedenja? Gdje su, zaboga, sakrili te učiteljice, zar zbilja nema nigdje nikoga da pokaže ministru Jovanoviću da već odavno postoje takve učiteljice, doduše, daleko od kamera i neomotane u kašmir konkurentan Michelle Obama, ali ipak..?


217265,217137,205534,211270
Poduka iz snishodljivosti

Smije li se reći da su već generacije djece redovito u nižim razredima učile o higijeni, o pranju zuba, o zdravoj prehrani? Da su učitelji i učiteljice imali i pokazne vježbe zajedničkog pranja zubi, da bi se svladalo kako je to najbolje učiniti?

Zašto se onda moralo sada poniziti sve te učitelje i učiteljice i izvoditi paradno vježbanje?

Uz zdravstveni odgoj djeca su usput dobila i porciju poduke o snishodljivosti: eto, tako je to kad netko neupitan s vrha poželi nešto.

Premijer Zoran Milanović jest lider koalicije koja je pobijedila na izborima, ali nije li to notorni sukob interesa kada se jedno ministarstvo u Vladi koju on vodi upregne za projekt njegove supruge?

Jedno su protokolarne obveze supruge premijera, a drugo je angažman u Vladi.

Uslijed rata oko spolnog odgoja kao da je stavljen veto na problematiziranje bilo kojeg aspekta cijelog tog projekta Ministarstva obrazovanja. Obje sukobljene strane kao da traže isključivanje mozga u ime viših interesa.

Što je s onima kojima smeta isključivosti s obje strane? Koji smatraju da je vrijeme da se u školi ozbiljno uči o spolnosti i odnosima među ljudima, ali misle da Ministarstvo nije projekt pripremilo kako treba?

I da bi dvije trećine energije koja je utrošena u promociju ovakvog zbrzanog zdravstvenog odgoja trebalo usmjeriti na druge, suštinske probleme školstva u Hrvatskoj.