Nedavno smo prešli brojku od milijun građana koji su primili barem jednu dozu cjepiva, a krivulja potvrđeno zaraženih i hospitaliziranih konačno je u silaznoj putanji. Javnozdravstvene mjere su među najblažima u Europi, a i nije nas ove nedjelje snašlo kakvo grozno proljetno nevrijeme. Pa ipak, izlaznost se nije poboljšala naspram pretpandemijske 2017. godine te je na razini cijele zemlje bila ispod 50 posto.

Neki će reći da se s pravom lokalne (kao, uostalom, i europske) izbore smatra drugorazrednima jer građani kao jedine odlučujuće izbore vide one nacionalne koji utječu na formiranje nacionalne izvršne vlasti. Pomalo je to paradoksalno jer za procjenu stanja u vlastitom gradu ili općini čovjek ne mora biti politolog, dovoljno mu je prošetati ulicama i vidjeti prelijevaju li se kante smeća, imaju li se djeca gdje igrati u parkiću i dolazi li javni promet na vrijeme. Oni zahtjevniji će se pitati i odlaze li možda njihove teško zarađene kune na preplaćene radove i stihijske projekte.

Nerado ide Hrvat na biralište

Ovi izbori bili su prilika za veću izlaznost svakako i zbog toga što je izborna ponuda bila nikada šarenija, uz pokrivenost cijelog ideološkog spektra te mnoštvo mladih i novih kandidata, kao i neovisnih ili tek stasalih stranačkih lista. Uz to, u četiri najveća grada gradonačelničko mjesto upražnjeno je te je samim time skočila kompetitivnost. No za razliku od regionalnih izbora u Madridu prije dva tjedna, kada je izašlo 71,3 posto birača, u Zagrebu se između sedam ujutro i sedam navečer na biralištima, koja su u najvećem broju slučajeva udaljena tek nekoliko minuta pješice od mjesta stanovanja, ukazalo tek 47,09 posto građana s pravom glasa. U Splitu, u kojem je izborni sraz možda najuzbudljiviji od najvećih gradova, izašlo je još manje, njih 43,97 posto. U Rijeci, u kojoj od obnove višestranačja nije bilo smjene vlasti, na birališta je izašlo ciglih 37,57 posto. U Osijeku je s 39,42 posto izlaznost bila jako slaba.

Kritički izbori

Usprkos slabom interesu birača za ove izbore, oni građani koji jesu izašli mahom su glasali na taj način da se već i prvi krug izbora barem donekle može okarakterizirati kao kritički. Takvim izborima nazivamo one koji značajno odudaraju od rezultata u prethodnim izbornim ciklusima, a ponajviše one na kojima dugogodišnja stranka ili koalicija stranaka na vlasti bude potpuno zamijenjena drugim opcijama. Potonje se svakako dogodilo u glavnom gradu.

Premijer i njegova stranka su u izbornoj noći, već prema običaju, proglasili pobjedu i ustvrdili da su i dalje najsnažnija opcija u zemlji, što uvelike mogu zahvaliti i usitnjenom sustavu lokalne i područne samouprave u kojemu dominiraju već godinama. Doista, HDZ (na mnogim mjestima i u prvom krugu) odnosi pobjedu u mnogim dijelovima zemlje te u većini županija, gradova i općina. Međutim kada se detaljnije pogleda, može se primijetiti da su neki rezultati ohrabrujući, a neki zabrinjavajući za Plenkovićev tim.

Premda je taj dio Hrvatske već na predsjedničkim izborima u velikoj mjeri 'otkazao poslušnost' HDZ-u, stranka je u svim slavonskim županijama, osim u Vukovarsko-srijemskoj, pobijedila u prvom krugu. U Vukovaru je uvjerljivo izgubila od svojeg bivšeg člana Penave koji sa sigurnošću pobjeđuje i za dva tjedna. Ondje se pokazalo da istaknuti lokalni članovi mogu uspješno preživjeti izlazak iz matične stranke. Ivan Radić s komotnom prednošću ulazi u završnicu s neovisnim Mlinarevićem, a koji ima potporu Domovinskog pokreta i Mosta. HDZ-u se tako prvi put smiješi čelno mjesto u Osijeku, premda će sastavljanje većine u Gradskom vijeću biti stanovit izazov.

Nasuprot tome, HDZ će u Lici voditi mrtvu trku (tristotinjak glasova razlike) sa svojim bivšim županom Milinovićem. Jednako tako, napeto će biti u drugom krugu u Sisku između SDP-ove Ikić Baniček, koja vodi oko šest posto ispred HDZ-ove Željke Josić. Dukić je favorit za još jedan mandat na čelu Zadra, no ovoga puta će se morati puno više pomučiti. Ipak, pravi problemi za Plenkovićevu stranku su u Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Neovisni Jelić, bivši kninski gradonačelnik, ulazi u završnicu s dvjestotinjak glasova prednosti pred Paukom dok Blaženko Boban vodi u utrci za župana, no teško će sastaviti većinu u Skupštini. Naposljetku, u Splitu je Gradsko vijeće krajnje fragmentirano, a Ivica Puljak odskočio je kao kandidat nove stranke Centar i ima dobre šanse preoteti HDZ-u drugi grad u zemlji.

Bolna lekcija za SDP

Dok HDZ ukupno ipak može biti zadovoljan, SDP ove izbore treba shvatiti kao tešku lekciju. Nekada SDP-ova utvrda, Zagreb je okrenuo leđa i listi i kandidatu, tako da su socijaldemokrati ostvarili slabiji rezultat u Skupštini nego li, primjerice, u osječkom Gradskom vijeću. U Splitu je lista također slabo prošla, a kandidat nikako. Ukupan dojam popravlja najdugovječnija utvrda, Rijeka, kao i Primorsko-goranska županija.

Premda Komadina ide u drugi krug s Cappellijem, socijaldemokrati mogu biti sigurni u status quo. Obersnelov nasljednik je velik favorit u drugom krugu, a i ukupan broj vijećnika SDP-a i partnera, kao i PGS-a, s kojim su prije četiri godine bili na listi, pao je tek za jedan. Preokret u drugom krugu u Zadru popravio bi dojam, no ovi izbori potvrđuju da se druga najveća stranka u Saboru i dalje nije konsolidirala.

Most je izgubio Metković od HDZ-a, ali je što samostalno, što s Domovinskim pokretom (Osijek) uspio osvojiti vijećnička mjesta u sva četiri najveća grada. U splitsko-dalmatinskoj Skupštini izbio je na drugo mjesto, a u Sinju ima snažne šanse osvojiti mjesto gradonačelnika.

Domovinski pokret je sa svojim neovisnim partnerima osvojio ozbiljan postotak glasova na istoku zemlje, no najveći poduhvat uspio je postići u Zagrebu. Naime usprkos tome što je u sučeljavanjima bio najmanje prodoran i upečatljiv, Škoro se kroz iglene uši uspio provući u drugi krug mimo desne ruke pokojnog Bandića, Jelene Pavičić Vukičević. Kako bi mobilizirao sve birače desno od centra u drugom krugu, Škoro je već u izbornoj noći s komunalne razine sraz s Tomaševićem preoblikovao u nadmetanje lijevog i desnog bloka, s time da je platformi Možemo! pripisao protusustavski, ekstremistički karakter.

Kraj jedne ere u Zagrebu

Možda najdramatičnije promjene, koje doista možemo opisati kao kritičke izbore, dogodile su se u Zagrebu. Stranka najdugovječnijeg gradonačelnika potučena je do nogu, a njegova bivša stranka, SDP, iz glavnog u sporednog igrača. Oni koji su prije četiri godine bili u završnici, sada nisu nigdje. A platforma za koju su neki sumnjali da je medijski prenapuhana premašila je i ankete i vlastita očekivanja.

Prije četiri godine Tomašević je bio dobio nešto manje od 13.000 glasova, čak manje od Drage Prgometa. Sada je u prvom krugu za njega glasalo skoro 150.000 Zagrepčana. Prije četiri godine u drugom krugu Anka Mrak Taritaš kao kandidatkinja ujedinjene protubandićevske fronte bila je dobila 46,07 posto dok je ove godine prikupila 0,83 posto glasova, a lista joj nije ušla u Skupštinu. Možemo! je s (tadašnjim) partnerima prije četiri godine osvojilo četiri mandata, da bi ove nedjelje zeleno-lijeva platforma došla na njih 23, tek jedan manje od natpolovične većine.

Razmjeri preokreta u Zagrebu vidljivi su u svim dijelovima grada. Naime za razliku od 2017., kada je ova opcija ponajbolje prošla u užem gradskom središtu dok u rubnim dijelovima grada nije bila zapažena, ove godine izbila je na prvo mjesto u svim gradskim četvrtima osim Brezovice, jedine preostale Stranci rada i solidarnosti, koja je u proteklom mandatu kontrolirala veliku većinu grada. Natpolovičnu podršku Možemo! je dobilo u gradskoj jezgri (Donji grad), ali i u Tomaševićevoj matičnoj gradskoj četvrti Trešnjevka – sjever. Zeleno-lijeve liste na prvom su mjestu u skoro svim mjesnim odborima u kojima su istaknule kandidaturu, a kao kuriozitet može se izdvojiti i detalj da je Možemo! prvoplasirana lista čak i u mjesnom odboru Kozari bok, nekada utvrdi podrške Milanu Bandiću.

Premda su izazovi koji čekaju budućeg zagrebačkog gradonačelnika u borbi sa zamršenim poslovno-interesnim odnosima u zagrebačkoj gradskoj upravi i poduzećima tema za neki drugi tekst, rezultati prvog kruga svakako sugeriraju da bi ovo mogao biti početak kraja Bandićeve stranke kao relevantnog faktora (s 14 pali na pet mandata, bez ikakve mogućnosti da budu dijelom nove većine), ali i još jedna stuba niža za gradski SDP.

U iduća dva tjedna očekuje nas još puno oštre i bučne kampanje u svim onim mjestima u kojima su rezultati tijesni, a posebno bi žučno mogli biti upravo u metropoli, jer se može očekivati da će drugoplasirani Škoro teško nadoknadiv zaostatak u glasovima pokušati nadomjestiti mobilizacijom strahova i teorija zavjera.