Znam, nije popularno u zadnje vrijeme davati za pravo Andreju Plenkoviću, ali čini mi se da samo budala može proturječiti premijerovim splitskim riječima o tome kako je sustav jako dobro funkcionirao. Štoviše, usudio bih se reći da je funkcionirao upravo savršeno. Problem je jedino u tome što je sustav, prema svemu pokazanom i viđenom - beznadno loš! Ako nekoga zbunjuje, ili mu se čini pretjeranim taj pridjev 'beznadno', valja podsjetiti na činjenicu da je taj i takav sustav, upravo dokazano loš, šupalj i ignorantski, usustavljen u frišku Strategiju nacionalne sigurnosti, usvojenu prije samo desetak tjedana. Ponovimo polakše: stra-te-gi-ju. Ne taktiku, ne privremenu mjeru, nego baš strategiju. Znači, dugoročni plan djelovanja.

 Apokaliptični prizori iz istočnih splitskih predgrađa i prigradskih naselja podsjetili su - vjerujem, ne samo mene - na početak ljeta 1991., vrijeme kad su još golobradi klinci, zajedno sa zrelijim muškarcima, u sandalama, tenisicama i majicama krenuli braniti tu famoznu "nacionalnu sigurnost".

Četiri dana, ne godine, ostalo isto

I tad je 'sustav jako dobro funkcionirao': još se živo sjećam priče iz jednog istočnoslavonskog mjestašca, gdje mi je čelnik lokalne podružnice HSS-a i član mjesnog zapovjedništva civilne zaštite rekao da hadezeovci dobivaju puške i metke besplatno, a za sve ostale postoji cjenik - kalaš 400 maraka, metak dvije marke. Svoj borbeni komplet, automat i dva puna spremnika, za svaki slučaj (još su nas uvjeravali da sustav jako dobro funkcionira i da neće biti rata) on je, uz simbolični popust, kupio od jednog člana HDZ-a koji je neodgodivim poslom na par godina zbrisao u Zagreb, prodavši od sustava dodijeljeno naoružanje za otprilike tri, četiri ondašnje prosječne plaće. Ovaj moj, samo zato što nije bio u pravoj stranci, prodao je starog ali još solidnog yuga, da bi od podobnijega susjeda kupio pušku i šezdeset metaka. Da ostane i, ako ipak bude belaja, brani i svoju i njegovu kuću. 

Mala je razlika između te uspomene i ovih slika i priča iz ognjem okruženog Splita: ovo sada trajalo je ipak samo četiri dana, a ne četiri godine. 'Jako dobro funkcionirajući sustavi' u oba su slučaja bili tek kulise od šperploče, a protagonisti prave drame na pozornici ispred njih bili su naturščici i epizodisti, akteri za koje nikad i nigdje neće biti razmotan nikakav crveni tepih, niti razapet šator. Uskomešani u improviziranju, svi ti dobrovoljni vatrogasci i požrtvovni civili, debeljci sa stentovima i pacemakerima, golobradci u japankama i s majicama zavezanim preko lica - oni su spasili Split ovog tjedna, baš kao što su neki jako slični njima očuvali 1991. sve što se tada od Republike Hrvatske moglo spasiti, 'jako dobro funkcionirajućem sustavu' unatoč.

Još me jedna podudarnost vratila u '91. I predsjednica Republike, i glavni politički zapovjednik svekolikoga protupožarenja, i ministar obrane, i ministar unutarnjih poslova - svi su se prije par dana rado pojavili pred kamerama u uniformama, ili u nečemu uniformi vrlo sličnom. Vrlo nalik onoj sceni kad se, ujesen prve ratne godine, uz Matu Laušića, Ivana Bobetka i Đuru Brodarca, praćen tjelohraniteljima koji su za njima nosili nekakvu pancirnu dekicu, načas - tijekom nekog varljivog primirja - prošetao centrom Siska u maskirnoj odori...

O da, takva ekipa voli uniforme, u njima su si nekako još važniji nego inače, pogotovo u scenografiji koja sugerira životnu ugroženost. Tu, dakako, moram ponovno stati na Plenkovićevu stranu: on je jedini osvanuo u Splitu u civilnoj odjeći, premda mi je ona njegova crna majica ispod svijetloplave košulje malo sumnjiva. Premijeru, ne bojite se azbestoze?

Kako će izgledati repriza u Zagrebu 2043.? 

Dvadeset i šest godina je prošlo u međuvremenu, sustav kroz sav taj period 'jako dobro funkcionira', svakog dana sve više napredujući u svakom pogledu i možda je vrijeme da zamislimo kako će se sve odvijati u ljeto 2043., kad prođe još toliko i kad, uslijed globalnog zatopljenja i njime izazvanih klimatskih promjena istovremeno plane na južnim obroncima Medvednice i u Mičevcu.

Ako itko spasi Jakuševac i tempiranu bombu pod desetljetnim naslagama smeća, bit će to živi lanac ljudi koji će od Save (ukoliko dotad ne presuši) ili preko Domovinskog mosta, od Bandićevih fontana na Kozari boku (one nikad neće presušiti, zato su i napravljene uokolo spomenika najdugovječnijem gradonačelniku!) do smetlišta iz ruke u ruku prebacivati kante i bočice Jane s porukom, da preventivno ovlaže teren okolo deponija. Profesionalni vatrogasci i kanaderi (čiji će piloti, naši heroji, riskirati živote grebući zadnje kapi vode iz usahlog Jaruna) pristići će im u pomoć tek kad saniraju vatreni obruč oko Ureda presjednika (starijima poznatijeg pod imenom 'Kulmerovi dvori').

Kad opasnost prođe, bivši predsjednik Sanader i bivši premijer Vidošević rijetkim će zainteresiranim novinarima očitovati svoje zgražanje nad nepripremljenošću nadležnih službi, a bivši predsjednik Sabora, zastupnik Kerum, tek će sljedećeg tjedna preko društvenih mreža objaviti kako je s tugon u srcu primija vijest o ugrozi što se nadvila nad našon metropolon.

Da ne duljim: možemo biti mirni. Sustav će i dalje jako dobro funkcionirati, interesantnije i atraktivnije nego ikad ranije. Sve će, ukratko, biti kao i prethodnih pola stoljeća, uključivo i to što će tek neki mediji i vatrogasci, za razliku od HRT-a, zlonamjerno prikazivati stvarnost crnjom no što jest. 

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.