Što piše u koalicijskom sporazumu o formiranju nove njemačke vlade, koji resor je pripao kojoj stranci te što sve to znači za Europsku uniju i Hrvatsku u iduće četiri godine?
Premda se isprva činilo da je zbog velikih programskih razlika između zelenih i liberala teško očekivati to da nova, trojna koalicija prije Božića postigne dogovor, on je prije nekoliko dana ipak postignut. Prije nego li Bundestag izabere Olafa Scholza za novog kancelara u nadolazećih tjedan, dva, članstvo Zelenih još mora interno potvrditi koalicijski sporazum, no nakon 16 godina u oporbi teško je očekivati da bi ova stranka, koja smatra da je konačno kucnuo njen čas za promicanje odlučnih politika zelene transformacije i suzbijanja klimatskih promjena, mogla u posljednji tren odustati od svega.
Za svakog ponešto
Sukladno dugogodišnjoj njemačkoj tradiciji detaljnih koalicijskih sporazuma, i ovogodišnji je vrlo opsežan te ima 178 stranica. Gotovo sav prostor posvećen je temama kojima se iduća vlada namjerava baviti i politikama koje želi provesti, a tek kraći dio, na kraju, na koji otpada pet stranica, određuje modalitete odlučivanja unutar vlade i među trima parlamentarnim klubovima koji podupiru ovu vladu.
Premda se, u usporedbi s Hrvatskom, Njemačka uvijek doima zemljom koja je izvrsno uređena i čija je javna uprava brza i učinkovita, cijelo jedno poglavlje koalicijskog sporazuma, koji je ustvari program nove vlade, posvećeno je modernizaciji i digitalizaciji državne i javne uprave, s naglaskom na uklanjanju administrativnih barijera i suvišnih upravnih postupaka koji usporavaju države te negativno utječu na građane i poduzeća kao korisnike. Ovo su teme na kojima su inzistirali liberali, ali ni zelenima nisu strane.
Na modernizacijske ideje nadovezuju se poticaji za snaženjem demokracije. U tom smislu predviđena je digitalizacija zakonodavnog procesa kako bi građani mogli imati jasan uvid u pojedine faze, ali i snažnije participirati u digitalnim javnim savjetovanjima. Ovo je na tragu zahtjeva za većom transparentnošću te principima otvorene vlade i dobrog upravljanja. Općenito se pojmovi digitalizacije, umreženog društva i umrežene države protežu kroz cijeli dokument.
Nova vlada očito je svjesna problema prevelikog i nefiksnog broja zastupnika u Bundestagu koji proizvodi aktualni izborni model te najavljuje stručno povjerenstvo koje bi trebalo iznaći neko adekvatnije rješenje, a koje istodobno neće narušavati visoku razmjernost kao cilj i ideal njemačkog izbornog sustava. Na poticaj zelenih, dobna granica za aktivno biračko pravo spustit će se na 16 godina, što bi trebalo obradovati i liberale jer su među, primjerice, maturantima na ovim izborima oni bili najpopularnija opcija. Uz to, sa 16 godina moći će se polagati vozački ispit. Snižavanje dobne granice za biračko pravo za Europski parlament moguće je postići natpolovičnom većinom, no za njemačke parlamentarne izbore za tu ideju treba osigurati dvotrećinsku većinu, što nije još sasvim izgledno.
Velik naglasak stavljen je također na znanost, istraživanje i obrazovanje, s posebnom pozornošću na poticanje inovacija u području digitalnih tehnologija i biomedicine, kao i u području energetike.
Od legalizacije marihuane do minimalne satnice
Zeleni i liberali složili su se i oko nekih inovacija u temama koje se često smatraju biopolitičkima ili se pak tiču osobnih sloboda. Tako se planira legalizacija rekreacijske uporabe kanabisa za punoljetne osobe, kao i novo zakonodavstvo koje će omogućiti zakonsku promjenu spola na vlastiti zahtjev te izvođenje s time povezanih medicinskih zahvata na teret javnog zdravstva. Uz to planiraju dokinuti takozvanu zabranu reklamiranja prekida trudnoće, što predstavlja ograničenje za liječnike u informiranju trudnica o tome zahvatu. Dio ovih zakonskih promjena potrebuje ustavne promjene, a budući da dvotrećinske većine neće biti bez barem dijela demokršćanskih zastupnika, nije posve izgledno da će one biti i provedene.
Kao stožerna socijaldemokratska politika u program je uglavljena minimalna satnica od 12 eura te je predviđena reforma sustava naknada za nezaposlene. Umjesto takozvanog sustava Harz IV, koji je usvojen još za Schröderove vlade kasnih 1990-ih, uvodi se jedinstveni sustav takozvanog građanskog doplatka (Bürgergeld). Predviđena je i ekspanzija studentskog doplatka koji više neće biti dobno i dohodovno ograničen. Uz to, socijaldemokrati su kao svoj naglasak u program uglavili poticanu stanogradnju, posebice za velike gradove u kojima je velik pritisak na cijene nekretnina za najam i kupovinu.
Zeleni potpis vidi se svakako u okolišnoj i prometnoj, ali i u vanjskoj politici. Predviđa se snažna izgradnja regionalnog željezničkog prometa kako bi se postiglo to da svakih pola sata između velikih njemačkih gradova prometuju vlakovi te da tako unutarnji zračni promet bude sveden na minimum. Napuštanje korištenja ugljena u Njemačkoj je socijalno i ekonomski osjetljivo pitanje te je pomaknuto s 2038. na 2030. godinu, a iste godine želi se imati i 80 posto struje proizvedene iz obnovljivih izvora. Premda će neki reći da se zeleni nisu dovoljno izborili za svoje okolišne ideje, ova vlada svakako stavlja ogroman naglasak upravo na ova pitanja te zadavanjem rokova ubrzava željenu transformaciju. U području vanjske politike najavljuje se snažniji naglasak na zaštitu ljudskih prava te ubrzavanje postupaka odobravanja azila, posebice za mlade prijavitelje. Želja nove vlade je više zajedničke europske vanjske politike koja će promicati jednakost, jednakopravnost i pravednost u globalnim odnosima. Trojna koalicija želi se angažirati u naporima prema nuklearnom razoružanju (premda ne osporava stacioniranje američkih nuklearnih bojevih glava na njemačkom ozemlju) te zaziva zajedničku europsku politiku prema Kini i Rusiji. U pogledu ovih zemalja jasno se spominju sistemsko rivalstvo i problem kršenja ljudskih prava, ali i želja za suradnjom na području takozvanih tema budućnosti, kao što su klima i energetika.
Naglasci programa izravno proizlaze iz tema koje su dominirale u kampanjama triju stranaka, a ono što upada u oči to je da su socijaldemokrati i zeleni odustali od labavljenja fiskalnih ograničenja, a liberali su zauzvrat prihvatili povećanje minimalne nadnice te angažman saveznih vlasti u području stanogradnje.
Kadrovska križaljka
Pored Scholza kao kancelara, socijaldemokratima bi prema najavama trebali pripasti resori unutarnjih poslova, rada i socijale, obrane, zdravstva, graditeljstva te razvojne suradnje. Osim ministra rada i socijale, koji će ostati iz prethodne vlade, još nisu poznata imena ostalih socijaldemokratskih ministara. Za razliku od zelenih i liberala, dvoje supredsjednika stranke Norbert Walter-Borjans i Saskia Esken ne namjeravaju ući u vladu, a Esken se namjerava ponovno kandidirati za vodstvo stranke. Supredsjednik Zelenih Robert Habeck bit će vicekancelar te ministar gospodarstva i zaštite klime, a Annalena Baerbock, također supredsjednica stranke te kancelarska kandidatkinja na rujanskim izborima, postat će ministrica vanjskih poslova. Uz to, Zeleni će dobiti resor okoliša, zaštite prirodnih dobara, nuklearne zaštite i zaštite potrošača, kao i ministarstvo prehrane i poljoprivrede (koje će voditi nekadašnji šef stranke Cem Özdemir) te ministarstvo za obitelj, starije, žene i mladež. Šef liberala Christian Lindner dobio je mjesto ministarstva financija, na koje je još rano u kampanji bio bacio oko, a njegovoj stranci pripala su i ministarstva pravosuđa, prometa i telekomunikacija te znanosti i obrazovanja.
Ovakva podjela resora je tematski očekivana, a i održava relativni odnos snaga unutar trojne koalicije.
Kakva Njemačka?
Od nove njemačke vlade možemo očekivati snažno zalaganje za dublje povezivanje u Europskoj uniji, veću ulogu klime i ljudskih prava u vanjskoj politici te mišićaviji pristup prema Kini i Rusiji. U našem dijelu Europe zasigurno će inzistirati na ljudskim pravima te u tome kontekstu ne možemo očekivati da će podržati politiku brzog primanja u Uniju nekih od država s jugoistoka Europe. Unutar sâme Njemačke možemo očekivati prijepore oko balansiranja između ambicioznih klimatskih ciljeva, potrebe prilagodbe industrije i tržišta rada te borbe za okupljanje dvotrećinske većine oko onih programskih točaka koje impliciraju ustavne promjene.