Crna Gora je zemlja koja je već dulje vrijeme u egzistencijalnom geopolitičkom previranju. Članica je NATO-a te ima aspiracije postati članicom Europske unije, no istovremeno značajnu biračku podršku uživaju stranke koje zagovaraju zbližavanje s Rusijom. Ovu zemlju razdire i identitetski rascjep između pobornika crnogorske državnosti, etničke, jezične i crkvene samostalnosti s jedne strane te onih snaga koje priželjkuju snažnije veze sa Srbijom i Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), a djelomično ili u potpunosti stavljaju znak jednakosti između crnogorskog i srpskog etničkog i jezičnog identiteta.

Službeni Bruxelles i Berlin, ali i Washington, u proteklo vrijeme upeli su se pripomoći kraju višedesetljetne vladavine Mile Đukanovića i njegova DPS-a. Pod egidom borbe protiv korupcije, ovaj je 'vječni' političar naposljetku detroniziran, prvo na parlamentarnim izborima 2020., a potom i gubitkom predsjedničke funkcije u ožujku ove godine. Ovoga puta očito je prestala vrijediti hladnoratovska logika da netko može biti 'nitkov', ali ako je 'naš nitkov', onda je prihvatljiv i poželjan. Rusko širenje destabilizacije na jugoistoku Europe, pri čemu je Crna Gora jedna od glavnih točaka udara, možda ponovno promijeni prioritete zapadnih saveznika, odnosno dovede u pitanje podršku navodno proeuropskim reformskim snagama.

Pregrupiranje i sunovrat

Izbori održani prošle nedjelje rezultat su pada vlade Dritana Abazovića još u travnju. Osokoljena pobjedom Jakova Milatovića na predsjedničkim izborima, stranka Pokret Evropa sada! (PES!) pod vodstvom Milojka Mickeyja Spajića, ministra financija u vladi Zdravka Krivokapića (2020. - 2022.), na ovim se izborima nametnula kao opcija proeuropski orijentiranih reformista kojima je borba protiv korupcije važnija od identitetskih prijepora. Premda Milatović i Spajić bježe od identitetskih svrstavanja, obojica su ustvari predstavnici mekše, light varijante privrženosti uz SPC i 'čitanja' crnogorskog identiteta u 'srpskom ključu'. PES! je s nešto preko četvrtinom glasova osvojio 24 mandata, a DPS i partneri 21. Lista predvođena DPS-om je pod vodstvom novog predsjednika stranke, Danijela Živkovića, osvojila čak 12 mandata manje nego prije tri godine.

Koalicija Za budućnost Crne Gore, koja okuplja stranke vjerne Beogradu i Moskvi, prošla je puno slabije nego što se mislilo te je dobila 13 mjesta u crnogorskoj skupštini. U nekim mjestima u kojima su trijumfirali na lanjskim lokalnim izborima, primjerice u Budvi, podrška im se prepolovila. Na ove izbore na zajedničkoj listi izašli su Dritan Abazović i njegova URA te Aleksa Bečić sa svojim Demokratama. Dva mandata osvojili su Socijalistička narodna partija (SNP) i Demokratski savez (DEMOS) Miodraga Lekića. SNP je opcija Momira Bulatovića, nastala odvajanjem onih članova DPS-a koji krajem 1990-ih nisu htjeli slijediti novi smjer crnogorske samostalnosti i naposljetku neovisnosti. Bošnjačka stranka osvojila je šest, a albanske stranke ukupno tri mandata. Hrvatska građanska inicijativa, koja okuplja bokeljske Hrvate, ovoga puta uspjela je prijeći sniženi izborni prag (0,7 posto) i osvojiti jedan, ali vrlo važan, mandat u crnogorskoj skupštini. Treba spomenuti i da je izlaznost na izbore dramatično pala - sa 76,64 posto u kolovozu 2020. na samo 56,2 posto prethodne nedjelje.

Tko s kim može ili ne može

Za većinu je potrebna 41 ruka, a premda nitko nema osiguranu tu većinu, prvi na potezu pri formiranju vlade svakako su Spajić i njegov Pokret Evropa sad!. Spajić je već najavio da ne namjerava formirati vladu ni s DPS-om ni s URA-om. Premda se inicijalno očekivalo da bi nakon izbora mogao komotno surađivati s Abazovićem i Bečićem, posljednjeg tjedna izborne kampanje izbila je velika afera koja je duboko narušila odnose Spajića i Abazovića. Naime vođa URA-e i dosadašnji premijer optužio je Spajića za sumnjive veze s južnokorejskim 'kraljem kriptovaluta' Do Kwonom, optuženim za međunarodnu prijevaru tešku 40 milijardi dolara. Do Kwon je, s još jednim Korejcem, naposljetku uhićen u Podgorici po međunarodnoj tjeralici, no Crna Gora još važe kome ga izručiti jer ga, osim Južne Koreje, traže Singapur i Sjedinjene Države. Abazović je u javnosti ustvrdio da je primio Do Kwonovo pismo u kojemu se tvrdi da je Spajićeva kampanja financirana 'prljavim' novcem. Nije još utvrđeno je li pismo uopće autentično, no tim je potezom Abazović u potpunosti zatrovao odnose sa Spajićem.

Jedina stabilna koalicija bila bi ona u kojoj bi sudjelovali PES i DPS s nacionalnim manjinama, no Spajić je već otklonio mogućnost formiranja vlade s DPS-om. Međutim hipotetski je moguće da DPS podrži manjinsku vladu PES-a u skupštini. Ono što je, ipak, vjerojatniji scenarij jest da će Spajić pokušati s Bečićem i nacionalnim manjinama formirati većinu mimo predizbornog dogovora i zajedničke liste Bečića i Abazovića. Sedam Bečićevih i 10 manjinskih mandata taman bi bilo dovoljno da dođe do 41 ruke. Dakako, uopće nije samo po sebi razumljivo to da će Bečić pristati na takav scenarij. U Spajićevoj bi se vladi potencijalno mogli naći i SNP i DEMOS, no to bi ponovno značilo vladu u kojoj bi postojali vrlo različiti stavovi o pravnom položaju SPC-a, jeziku, etničkom identitetu i vanjskopolitičkim vezama. DPS teško može formirati vladu oko sebe, a hipotetski se otvara i prilika za neku široku vladu svih protiv DPS-a, no nakon 2020. već smo mogli vidjeti kako to izgleda u praksi, tako da inicijalna ideja o Spajićevom pokušaju dogovora s Bečićem zvuči realističnije.

Bilo kako bilo, zapadni saveznici i prozapadni Crnogorci mogu donekle odahnuti zbog relativnog lošeg rezultata proruskih snaga, no teško je vjerovati da će buduća vlada, kako god na kraju bude izgledala, moći lako odraditi cijeli mandat. Nije nemoguće to da ćemo svjedočiti nizu prijevremenih izbora u ovom turbulentnom kutku Sredozemlja.