Slovačka, jedna od četiri zemlje Višegradske skupine, relativno je tiha i ne odveć eksponirana država članica Europske unije i NATO-a. Slovačka je zemlja od 5,4 milijuna stanovnika koja se zahvaljujući autoindustriji, ali i rudarstvu te crnoj i obojenoj metalurgiji snažno gospodarski razvila u posljednja dva desetljeća. Njen BDP po glavi stanovnika od 16,3 tisuće eura značajno premašuje hrvatski (14,54 tisuće eura). Međutim izbori održani ovoga vikenda privukli su pažnju cijele Europe jer se na njima, između ostaloga, prelamala budućnost podrške ukrajinskim ratnim naporima.

Sergej Nariškin, šef ruske Vanjske obavještajne službe (SVR), uzburkao je duhove kada je tijekom predizborne šutnje u Slovačkoj komentirao da Bidenova administracija ima povećanu aktivnost u toj srednjoeuropskoj zemlji u posljednje vrijeme te da oni, Rusi, za razliku od drugih, ne ruše vlade po svijetu. Ministarstvo vanjskih poslova u Bratislavi promptno je odbacilo takve optužbe te ustvari označilo Kremlj kao nekoga tko se miješa u izborni proces u Slovačkoj.

Najdugovječniji slovački političar

Robert Fico je osamdesetih bio član partije, no nije obnašao neku dužnost. Poslije doktorata iz kaznenog prava usavršavao se u Londonu, a kasnije je i izabran za naslovnog docenta. Izvorno član Stranke demokratske ljevice, krajem devedesetih s grupom nezadovoljnika osnovao je novu stranku – Smer. Fico je do sada već dva puta bio premijer, od 2006. do 2010. i od 2012. do 2018., te ga se može smatrati najdugovječnijim slovačkim političarem od samostalnosti. Godine 2018. dao je ostavku te prepustio premijersku fotelju Peteru Pellegriniju nakon što je još nerazjašnjeno ubojstvo istraživačkog novinara Jána Kuciaka potreslo zemlju izazvavši najveće protuvladine i protukorupcijske prosvjede od demokratske tranzicije. Kuciak je pisao o korupciji u samome vrhu slovačke politike te ju je dovodio u vezu s talijanskom mafijom. Ubojstvo ovog novinara bilo je okidač za duboku društvenu i političku krizu u Slovačkoj te utrlo put novim strankama i političarima, a Fico je otišao 'u hladovinu'.

Fico je u kampanji najavio prestati s isporukom oružja Ukrajini. Također je izjavio da namjerava blokirati njen ulazak u NATO i da odbija uvođenje sankcija Rusiji. Svoje suparnike optužio je da su 'izdajnici domovine' naglasivši kako on stavlja slovačke (a ne zapadne) interese na prvo mjesto. Pored toga, Fico je često naglašavao antifašističku ulogu Sovjetskog Saveza u Drugome svjetskom ratu. Prema njemu, rat je počeo 2014. zbog 'ukrajinskih fašista' koji su 'ubijali ruske civile' u Donbasu.

Smer, isprva klasična socijaldemokratska stranka, s vremenom se okrenuo lijevom populizmu. Stranka europskih socijalista, PES, htjela je svojedobno izbaciti Smer zbog stavova oko migrantske krize 2015. Naime Fico je snažno kritizirao ideju o obaveznim kvotama. Zanimljivo je to da je on uspio prebaciti fokus političke rasprave na pitanje migranata, premda je Slovačka prilično slabo izložena nereguliranim migracijama. Lani je ta zemlja imala tek 500 prvih zahtjeva za azilom, a Hrvatska ih je imala čak 12.750. Slovačka je tako na samom europskom začelju po tom pitanju dok je Hrvatska u vrhu, odmah iza Cipra, Austrije i Luksemburga.

Ako postane premijerom, Fico će, kako je najavio, gurati 'mirovnu politiku' prema Moskvi i Kijevu. Njegovim izbornim uspjehom nepobitno se širi krug proruskih lidera u zemljama Višegradske skupine. Nije ni čudno to što je Orbán bio među prvima, ako ne i prvi, koji mu je čestitao na izbornoj pobjedi.

Poslijeizborna kombinatorika

Premda je Smer s 23 posto glasova prvoplasirana stranka, ima 42 od 150 mandata u slovačkoj Narodnoj radi te je predsjednica Čaputová već dala Ficu mandat za sastavljanje vlade, tek treba vidjeti kako će ona izgledati jer su moguće različite koalicije. Slovački stranački sustav već godinama karakteriziraju fragmentiranost i biračka volatilnost, a istaknute javne osobe, bivši ministri ili pak stranački disidenti osnivaju stranke pa one prije svakih izbora niču kao gljive poslije kiše. Istovremeno, slovačke stranke, za razliku od hrvatskih, slabo su ukorijenjene u širem društvu i imaju malobrojno članstvo. Smer je za slovačke pojmove stara stranka (djeluje od 1999.) te ima velik broj članova (oko 13 tisuća). Njihovi glavni rivali, Progresivna Slovačka, koji postoje od 2017. godine, imaju tek šestotinjak članova.

Mandate je, uz ove dvije, osvojilo još pet lista: Hlas – socijalna demokracija, stranka nastala od nezadovoljnika iz Smera predvođenih bivšim premijerom Pellegrinijem (2018.-2020.), lista konzervativne stranke OĽaNO i partnera, bivšeg premijera Igora Matoviča (2020.-2021.), Demokršćanski pokret (KDH), desni liberali iz Slobode i solidarnosti (SASKA) te nacionalistička Slovačka nacionalna stranka (SNS). Progresivna Slovačka ne želi surađivati sa SNS-om, niti sa Smerom, ali niti s Hlasom, jer odbija koalirati s populistima i nacionalistima. Nasuprot tome, premda ga je još donedavno oštro kritizirao, Pellegrini je spreman ući u vladu sa Smerom, a i Fico smatra da je to prirodan i očekivan ishod. Do većine će im trebati podrška SNS-a, s kojima je Fico koalirao i u prošlosti.

Naposljetku, bit će zanimljivo pratiti dinamiku između Fica kao premijera i Čaputove kao predsjednice (Čaputová je suosnivačica i bivša zamjenica predsjednika Progresivne Slovačke). Slovačka predsjednica nema velike ovlasti, no može uložiti veto na neki prijedlog zakona, ipak moguće ga je preglasati apsolutnom većinom svih zastupnika.