Kako se približava dan predsjedničkih izbora, sve je nejasnije je li zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ključni čovjek u potpori kandidaturi aktualnoj predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović ili je sadašnja šefica države najsrčanija volonterka u Bandićevoj kampanji za održavanje na slobodi i političkom životu?

Gotovo se ne pamti to da se u hrvatskoj politici dvoje ljudi tako sudbonosno povezalo kao Kolinda Grabar Kitarović i Milan Bandić u pokušaju hrvatske predsjednice da 22. prosinca obnovi mandat na čelu države. Ona mu razdragano pjeva, udjeljuje rođendanske poljupce i čestitke, servira torte sa zajedničkim portretima, ugošćuje u svom uredu u kojem raspravljaju o politici i društvu te najavljuje požrtvovno donošenje kolača u slučaju da, ne daj Bože, zagrebački gradonačelnik završi u zatvoru. Pitanje je samo za koji bi se kolač odlučila: za ukusnu pitu od jabuka s rešetkama ili slasne germknedle koje su postale simbol Adventa u Zagrebu, kojemu je Milan Bandić, kako je to sâm na jednoj od konferencija za novinstvo purgerski naglasio, 'ćaća'. On je pak predsjednici najvažnija potpora u kampanji jer je jedini koji bi je mogao pobijediti, ali je u znak podrške od toga odustao i – čini sve za njezinu pobjedu.

Pravi 'Zameo ih vjetar' na hrvatski način. Ili, točnije, na zapadnobalkanski način. Uostalom, poznato je tko prema članku 98. Ustava Republike Hrvatske daje pomilovanja. Taj se metaforički kolač nalazi u rukama predsjednika, odnosno predsjednice Republike Hrvatske te je dobro biti dobar s osobom koja odlučuje o tome. A možda je ipak riječ o iskrenoj povezanosti dvoje političara koji međusobno trebaju utjehu u stresnom i kompetitivnom miljeu kao što je politika, poglavito usred izborne kampanje. I – borbe za svaki glas s obzirom na to da hrvatski predsjednički izbori 2019., makar kada su posrijedi ispitivanja javnog mnijenja, nikad nisu bili neizvjesniji jer se čak četiri imena nalaze unutar postotne podrške koja bi mogla biti presudnom za ulazak u drugi krug izbora.

To su uz Kolindu Grabar Kitarović, kao službenu kandidatkinju HDZ-a, i nezavisni kandidat Miroslav Škoro, zapravo neslužbeni kandidat onog dijela HDZ-a koji bi se lako mogao nazvati deep party, zatim SDP-ov kandidat Zoran Milanović te još jedan nezavisni kandidat - Mislav Kolakušić. Usto, ne treba isključiti ni pokoji dobar rezultat ostalih kandidatkinja i kandidata koji bi glasovima birača za sebe mogli odrediti završni odnos zasad vodećih imena u anketama. I odlučiti o pobjedi. Osobito Darija Juričana, koji ingeniozno parodira Bandićev imidž kao najbolji u opisivanju onoga na što se svela hrvatska politika. Na kućice i žetončiće. A na što bi u normalno funkcionirajućoj pravnoj državi prva asocijacija bio USKOK.

Unatoč svim organiziranim skupovima, riječima potpore i zasigurno najjačoj financijskoj injekciji kada se radi o troškovima kampanje, stječe se dojam da HDZ s Andrejom Plenkovićem na svom čelu ne uživa onakvo predsjedničino povjerenje kakvo je ona recentno razvila s Milanom Bandićem. Iako predsjednik HDZ-a i Vlade niti nema drugog izbora nego pragmatično navijati za Kolindu Grabar Kitarović kako bi se i sâm održao na čelu stranke i Vlade, HDZ-ova kandidatkinja za svoj uspjeh jednostavno treba generiranje emocija i vrijednosti koje su Milana Bandića višestruko pratile u njegovim izbornim uspjesima.

Doduše, samo u Zagrebu, ne i u državi koju je neuspješno pokušao preuzeti na predsjedničkim izborima prije deset godina. I dok Andrej Plenković tvrdi da je Kolinda Grabar Kitarović postala hrvatskim brendom u svijetu, Milan Bandić hrvatskoj šefici države nudi kobrendiranje kako bi ponovila rezultat iz 2015. Jer – Kolinda Grabar-Kitarović više ne može računati na učinak novoga svježeg lica u srazu s tadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem i s nepopularnom vladom Zorana Milanovića, dok su jedina opipljiva bilanca njezinih političkih rezultata proteklih pet godina navijanje za hrvatsku nogometnu vrstu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. te višegodišnji maturalac po zemlji koji joj je donio na stotine fotografija, rukovanja i zagrljaja, ali ne i realizaciju ranijeg obećanja o Hrvatskoj kao o jednoj od najrazvijenijih zemalja na svijetu. Hrvatska je i nakon njezina predsjedničkog mandata pri začelju Europske unije, a optimizam koji nudi za svoj sljedeći mandat trajat će koliko i predizborni plakati i spotovi.

Hoće li Plenkovićeva tvrdnja o predsjednici kao hrvatskom brendu u svijetu te njeno kobrendiranje s Milanom Bandićem biti ključni u novoj pobjedi Kolinde Grabar Kitarović na izborima? U ovom je trenutku hrvatska predsjednica najbliža izbornom trijumfu, ali su se posljednjih dana i tjedana prilike u Hrvatskoj i u kampanji dovoljno zakomplicirale te nije nemoguće da se ponovi rasplet s prethodnih predsjedničkih izbora na kojima je tadašnji šef države doživio poraz. U kontekstu ovogodišnjih izbora Kolinda Grabar Kitarović uistinu jest najjači politički brend na njima. No to puno više govori o njezinim protukandidatima nego li o njoj samoj. Brend odnosno marka u marketingu predstavlja čvrsto pozicioniranje nekog proizvoda i usluge u svijesti potrošača. Brend omogućuje jasno razlikovanje proizvoda i usluge na koje se odnosi u odnosu na sve ostale i to etabliranjem dodatnih, a ne uporabnih vrijednosti, izazivajući kod korisnika točno određene emocije, omogućavanje određenog statusa te vezivanje uz sebe temeljem očekivanja i priželjkivanih iskustava. Kobrendiranje je pak povezivanje dva brenda kako bi oba doživjela sinergiju.

Slično vrijedi i za političke aktere kada je u pitanju politički marketing te njihovo pozicioniranje u svijesti birača. Birači od određenih političara i stranaka očekuju jasno određene vrijednosti, ponajprije svjetonazorske, kao i njihovu primjenu u svakodnevnom životu, te će im zbog toga dati svoje povjerenje. Kada se ta očekivanja i vrijednosti iznevjere ili dođe do slanja proturječnih poruka, političari gube podršku birača. Pobijedila ponovno ili ne, Kolinda Grabar Kitarović na čelu je države propustila jasno oblikovati i, što je važnije, oživotvoriti set prepoznatljivih političkih vrijednosti unatoč silnom verbalnom zalaganju za ono što konzervativizam definira kao ideologiju.

Čini se da je bila najustrajnija u onom što je jedno od istraživanja potvrdilo kao njezinu vodeću odliku u percepciji birača. To je izgled. Nadalje, naoko je estradizirala svoju političku pojavu, ali je u biti riječ o lošoj estradi jer je šoubiznis itekako ozbiljan posao. Napokon, mandat je započela impresivnim profesionalnim iskustvom u međunarodnim odnosima. No upravo je u ovom području napravila najmanje. Primjerice, dok se u Europi i svijetu vodi seriozna rasprava o sadašnjosti i budućnosti NATO-a, u kojem je i Hrvatska, njegova bivša visoka dužnosnica govori o kolačima, radio milevama i pjevanju u kojem je nitko neće zaustaviti.

Stoga je Kolinda Grabar Kitarović barem u vrijeme Adventa našla podršku u zagrebačkom gradonačelniku pokušavajući profitirati u kobrendiranju s njim. Međutim to je politički mač s dvije oštrice.

S jedne mu je strane nehotice odmogla jer ga stavljajući u kontekst sa zatvorom vezuje uz kriminalne radnje te Bandićev boravak u pritvoru projicira i na zatvor, a s druge lišava samu sebe liderske čvrstine jer koji se to ozbiljan predsjednički kandidat mora oslanjati na druge? Osoba na čelu države predvodi, a ne dopušta da je vode drugi. Možda zbog toga predsjedničin prijedlog da Podravka uskoro proizvede Čokolindu kao novi hrvatski prehrambeni brend i nije tako utopijski. I – možda Čokolinda na Adventu u Zagrebu već sljedeće godine postane najtraženija slastica. Pitanje je samo hoće li je tada u Bandićevoj kućici prodavati osobno njezina inicijatorica...