Jučerašnji izbori za 116. saziv američkog Kongresa, kao i za niz drugih zakonodavnih, izvršnih i pravosudnih pozicija na razini saveznih država, odvili su se u politički najužarenijoj atmosferi još od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, posljednje tjedne kampanje obilježile su vijesti o slanju improviziranih eksplozivnih naprava bivšim visokim dužnosnicima većinom iz redova demokrata i njihovim poznatim pristašama i donatorima, kao i najkrvavijem antisemitskom napadu u američkoj povijesti. Uz to, predsjednik Donald Trump je cijelo vrijeme bio aktivno uključen u predizbornu kampanju i u proteklih nekoliko tjedana snažno je zaigrao na kartu nacionalne sigurnosti. Za to su mu poslužili imigranti iz Srednje Amerike koji su trenutno u Meksiku, a čiju je 'karavanu' ocijenio sigurnosnom prijetnjom do te mjere da je naredio premještanje oružanih snaga na južnu granicu Sjedinjenih Država.

Izbori kao raskršće i moralni ispit

Dobrodošli u Ameriku 2018. godine. Iz ove se perspektive čini kao daleka prošlost činjenica da je prije svega deset godina Barack Obama postao predsjednik i time mnoge nagnao da zaključe da su Sjedinjene Države nepovratno zakoračile u novu eru. Eru u kojoj vladaju progresivne ideje na društvenom i gospodarskom planu te u kojoj Amerika preispituje svoju globalnu ulogu i odgovornije rabi svoju vojnu moć. No, baš kako i Newtonov treći zakon gibanja nalaže, svaka akcija izaziva reakciju iste jačine, ali u suprotnom smjeru. Obaminu nadu u bolje društvo i slogan 'yes we can' 2016. zamijenio je Trumpov povik 'build the wall'. Kao što smo mogli vidjeti u protekle dvije godine, gradnja zida nije se odnosila samo na doslovnu među s Meksikom (koja je daleko od provedbe), već i na niz metaforičkih zidova koje je Trumpova administracija sagradila između američkih građana, načina vođenja politike s jedne strane i demokratskih institucija i normi s druge te u odnosima s ostatkom svijeta.

Stoga su mnogi ove izbore ocijenili najbitnijima u suvremenoj američkoj povijesti i svojevrsnim moralnim ispitom na kojemu Amerika odlučuje je li sklonija Obaminoj i Trumpovoj viziji za budućnost države. Ukratko, rezultati su pokazali da su Amerikanci duboko podijeljeni oko ponuđenog. Povijesno gledajući, šanse za apsolutnu prevagu republikanaca bile su male jer na midtermsima uvijek bolje prolazi stranka koja ne kontrolira Bijelu kuću. U proteklih pola stoljeća svega tri puta je predsjednikova stranka uspjela poboljšati svoju brojčanu prevlast u Kongresu. Ako usporedimo ovaj rezultat s 2010., dakle kongresnim izborima nakon Obamine dvije godine na vlasti, dogodilo se upravo isto. Tada su republikanci dobili većinu u Zastupničkom domu na valu pokreta Tea Party, dok su demokrati uspjeli zadržati većinu u Senatu. No upravo to je bilo dovoljno da mogu opstruirati donošenje zakona i pomrsiti Obamine planove za velike reforme, posebice pitanja imigracije i zaštite okoliša.

Isto tako valja napomenuti da su se ovi izbori odvili u sjeni ozbiljnih pitanja o integritetu američkog izbornog procesa. Naime, možda manje zastupljena priča u hrvatskim medijima je ta da Sjedinjene Države, iako su najstarija demokracija na svijetu, itekako pate od boljki u organizaciji slobodnih i poštenih izbora. Među najozbiljnijim problemima su političko krojenje izbornih jedinica (tzv. gerrymandering), razni oblici restrikcije prava glasa posebno usmjereni rasnim i etničkim manjinama te vrlo labava pravila glede financiranja kampanja, koja su rezultat odluka Vrhovnog suda. Donekle spašava dojam da je ove godine izlaznost birača bila rekordna, no i to treba uzeti sa zrnom soli jer više od polovice građana s pravom glasa nije izašlo na izbore.

Trump je neprikosnoven, a demokrati još traže nasljednika Obame

Trump se nadao da će svojim žestokim ulaskom u kampanju i oštrom retorikom uspjeti ublažiti poraz. Unatoč činjenici da je američko gospodarstvo u uzlaznoj putanji i bilježi poprilično snažan rast te da su republikanci uspjeli ishoditi zakon o velikim poreznim rezovima, kao i imenovati dva suca Vrhovnog suda, čime je zacementirana konzervativna većina barem za jednu cijelu generaciju, veliki dio republikanske kampanje se vrtio oko svjetonazorskih pitanja. Otvorenost društva spram migranata, pitanja rodnih odnosa, kao i pitanja reda i sigurnosti bila su puno zastupljenija od tradicionalnih pitanja, poput stanja gospodarstva. Strah i ljutnja su se dokazano pokazali kao dobitna kombinacija na izborima 2016. te je Republikanska stranka s predsjednikom na čelu odlučila ne mijenjati tu strategiju.

S druge strane, demokrati su učinili sve da ne uđu u debatu s Trumpom, držeći se uglavnom jedne ključne teme – zdravstvenog osiguranja kao najbitnijeg dijela Obamina nasljeđa. U tome su u velikom dijelu i uspjeli jer je Obamacare danas popularniji nego što je ikad bio za vrijeme Obamine vladavine. Jednako tako, republikanci koji su proteklih osam godina radili na tome da ga ponište tijekom kampanje su bili prisiljeni napraviti drastičan zaokret u potpori za neke od ključnih dijelova zakona.

No, možda i bitnije, ovi su izbori pokazali da su Demokratsku stranku do prevage u Zastupničkom domu dovele žene, mladi glasači i manjine. To je koalicija glasača koja je trebala iznijeti pobjedu Hillary Clinton 2016., no to se nije dogodilo zbog nedovoljne izlaznosti nekih od ovih skupina i načina na koji funkcionira izborni sustav na predsjedničkim izborima. Iako je 'plavi val' koji je donio pobjedu demokratima bio daleko od očekivane snage, nema sumnje da je nastao na pitanjima na kojima je Trumpova administracija polarizirala javnost – od reproduktivnih i ženskih prava, rodnih pitanja, odnosa prema rasnim i etničkim manjinama, oružanog nasilja pa sve do pitanja klimatskih promjena.

Ovi su izbori također pokazali da je Republikanska stranka bez sumnje postala stranka Donalda Trumpa, dok demokrati još uvijek tragaju za svojim vođom i konsenzusom oko političke platforme. Naime, tijekom unutarstranačkih izbora došlo je do nekoliko iznenađenja u izboru kandidata koji su zagovarali progresivniju politiku stranke, posebno što se tiče zdravstvene zaštite, visokog obrazovanja i progresivnijeg modela oporezivanja. No, u globalu, Demokratska stranka nije ozbiljno skrenula ulijevo tragom predsjedničke kandidature Bernieja Sandersa, već je nastavila utabanim putem centrista koji čine establišment stranke. Uz to, bivši predsjednik Obama se pokazao kao de facto stranački lider i magnet za birače tijekom ove predizborne kampanje, što u fokus stavlja činjenicu da se u stranci još uvijek nije profiliralo novo vodstvo.

Kako će se 'poraz u pobjedi' odraziti na Trumpa?

S većinom u Zastupničkom domu demokrati će zasigurno izvući lekciju iz već spomenutog republikanskog obrasca ponašanja 2010. i krenuti opstruirati Trumpovu zakonodavnu agendu. Naime, bilo koji prijedlog zakona mora dobiti većinu u oba doma Kongresa prije nego što dođe na potpis predsjedniku. Isto tako, demokrati će moći iskoristiti povlasticu sazivanja saslušanja i istraga kako bi u fokus stavili sve optužbe o koruptivnim radnjama administracije – od predsjednika pa na dalje. Naravno, još uvijek se čekaju nalazi istrage posebnog tužitelja Roberta Muellera o ruskoj umiješanosti u predsjedničke izbore 2016., moguće veze između Kremlja i Trumpove kampanje, kao i optužbi za ometanje pravde uslijed predsjednikove odluke da otpusti bivšeg direktora FBI-ja Jamesa Comeyja. Demokratska većina u donjem domu učinit će sve da ove teme ne nestanu iz fokusa.

Već su krenula nagađanja koliko će brzo nakon početka novog zasjedanja Kongresa u siječnju demokrati krenuti u glasanje za opoziv predsjednika. No republikanska većina u Senatu za sada predsjedniku čuva leđa jer opoziv treba biti izglasan dvotrećinskom većinom u gornjem domu. Ipak, neupitno je da ćemo zbog ovakvog omjera snaga gledati još više političkih prepucavanja i polarizirajuće retorike.

U konačnici, najbitnije pitanje je kako će sve ovo utjecati na predsjednika Trumpa? S obzirom na države koje je najviše posjećivao tijekom kampanje, već je dao naslutiti da mu je bilo važnije zadržati Senat od Zastupničkog doma. Demokrati u donjem domu će mu poslužiti kao dežurni krivci za sve neprovedene politike, dok će u isto vrijeme nastaviti vladati kroz izvršne odredbe koje ne moraju proći kroz Kongres, kao što se pokazalo u brojnim slučajevima do sada – od zabrane dolaska za izbjeglice i protekcionističkih mjera do deregulacije na polju zaštite okoliša. Izgledno je očekivati da će Trump postati još odlučniji u provedbi svojih politika na ovaj način jer je u protekle dvije godine pokazao da je refleksno skloniji političkim sukobima i natjecanju.

Borba između dvije oprečne vizije Amerike je daleko od kraja. Rezultati će se s obje strane političkog spektra 'spinati' ovisno o kutu gledišta – demokrati su povratili samopouzdanje narušeno prošlim izborima, dok republikanci mogu reći da su uspjeli sagraditi dobru branu protiv udara demokratskog vala. No ništa od ovoga ne rješava problem sve veće političke polarizacije i vrlo niskog povjerenja u demokratske institucije. Jedno je sigurno, politički cirkus u Americi se nastavlja.