Kako je krenulo, na biralištima bi se u Hrvatskoj uskoro uistinu mogli pojaviti – zombiji. S obzirom na to da su zombiji iznimno popularni u nizu filmskih i televizijskih projekata, evo nove prilike za korištenje hrvatskih lokacija u te svrhe. Barem tako tvrde sudionici upravo održanog prosvjeda protiv reforme mirovinskog sustava, koji su kao jedan od najtežih problema društva istaknuli sve masovnije napuštanje zemlje. I njeno prepuštanje, danas-sutra, zombijima.

S druge je strane ministar uprave Lovro Kuščević obznanio niz nepravilnosti vezanih uz ovogodišnje prikupljanje potpisa za referendume dviju građanskih inicijativa, Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj. Među ostalim, ministar je izjavio da može razumjeti to da se prilikom prikupljanja potpisa nekoga sa sedamnaest godina može zamijeniti za osobu koja ima godinu-dvije više, ali da nije moguće zamijeniti mrtve za žive. Nije li i to ponekad moguće? Tako su se u demokratske oblike odlučivanja u zemlji ponovno uključili birači s onoga svijeta, koji su bili temom i na neizvjesnim parlamentarnim izborima 2007.

Ovaj je put riječ o njihovim potpisima za referendumske inicijative, pri čemu Hrvatska postaje pravim parapsihološkim fenomenom jer malo koja konsolidirana demokracija ima iskustva s glasovima i potpisima preminulih duša. Imena je preminulih birača prigodom provjere potpisa bilo tek nekoliko promila, ali dovoljno da cijeli postupak razotkrije dvije stvari. Prva je dvojba tko je zlorabio cijeli postupak i učinio ga, najblaže rečeno, tragikomičnim, zapravo suspektnim kaznenim djelom, a druga je novo podsjećanje da Hrvatska glede ustavnih i zakonskih rješenja provedbe referenduma ima doslovce tragično loš sustav.

Referendumski apsurdi

Ukratko, nakon iscrpljivanja svih pravnih lijekova doznat ćemo je li zbog više od deset posto nevažećih potpisa u slučaju svih prijepornih referendumskih inicijativa ovog proljeća u pravu ministar Kuščević ili njegovi osporavatelji. Pritom se prvi put dogodilo da Vlada kojom dominira HDZ ima oprečna mišljenja o inicijativama iz dijela civilnog društva koje se u nekim ranijim vremenima i uz drukčija HDZ-ova vodstva i položaje prema vlasti smatralo njegovim prirodnim političkim saveznikom. Sjetimo se samo realizirane referendumske inicijative o ustavnoj definiciji braka ili nerealizirane inicijative o suradnji s Haškim tribunalom. Vremena su se promijenila, a umjesto nekadašnjih SDP-ovih vlada koje se u ovom trenutku čine kao politička prapovijest, desni dio civilnog društva svoga najvećeg suparnika vidi u aktualnom predsjedniku HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću. Stoga su ove inicijative postale pokaznom vježbom u detektiranju toga tko je trenutačno moćniji u desnom dijelu političkog spektra. Nema dvojbe da je to i dalje uvjerljivo HDZ, neovisno o tome kakvog predsjednika ima u smislu političkih specifičnosti.

A jedan bi od njegovih korisnijih poteza u ovoj situaciji bila realizacija najavljenih promjena ustavnog i zakonskog reguliranja referenduma kao oblika neposrednog odlučivanja birača u obavljanju vlasti na nacionalnoj i lokalnoj razini. Gotovo nema dijela postupka vezanog uz referendum, od pokretanja inicijative za njegovim održavanjem do rokova i same provedbe, koji nije slabo reguliran. Te su manjkavosti dovele i do aktualnog spora između vlasti i inicijatora referenduma.

Prvo bi trebalo promijeniti članak 87. Ustava Republike Hrvatske, koji je regularnost državnog referenduma doveo do apsurda kakvog ne bi smjela imati nijedna iole ozbiljnija demokracija. Naime, na ovom se referendumu odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu, što znači da je odluka na referendumu, uključujući ustavne promjene te neovisnost i opstojnost zemlje, obvezatna ako mu je pristupio i jedan jedini birač s popisa.

S druge strane referentni Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave u članku 6. normira da se na lokalnom referendumu odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice područne (re­gio­nalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum. Zbog te je odredbe propao niz lokalnih referenduma jer se nije odazvao zakonski propisan natpolovični broj birača. Ali su zato uspjeli državni referendum o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, na koji se 2012. odazvalo 43,51 posto birača, te 2013. referendum o ustavnoj definiciji braka s odazivom od 37,90 posto birača.

I dok Hrvatska za referendum na lokalnoj i regionalnoj razini traži natpolovičnu participaciju birača iz te jedinice lokalne i regionalne samouprave, na referendumu na državnoj razini može de facto odlučivati samo jedan birač. Posljedica je to dogovora HDZ-a i SDP-a 2010., kada se ustavnim promjenama željela spriječiti mogućnost da se na ustavno obvezatan referendum o hrvatskom članstvu u EU odazove ispodpolovičan broj birača. Prognoze su vlasti i buduće vlasti bile točne, ali su umjesto donošenja odluke o funkcionalnijem postotku odaziva na državnom referendumu, koji ne mora nužno biti natpolovičan i kakav postoji u nizu zemalja, uvelike obesmislile cijeli postupak, osobito u odnosu na lokalni referendum te kasnije dale autogol.

Nacionalni referendumi prolaze lako, a lokalni - nikako

Zbog toga se u Hrvatskoj vrlo lako može inicirati državni referendum, a lokalni gotovo nemoguće provesti do obvezujuće odluke. Jedan je od većih apsurda i prikupljanje potpisa za referendumsko pitanje koje Ustavni sud u konačnici može proglasiti neustavnim te bi cijeli postupak trebalo obrnuti. Jer zašto trošiti i vrijeme i resurse i očekivanja birača za nešto što je neprovedivo. Također, treba znatno preciznije odrediti kako i gdje prikupljati potpise te kako provjeravati njihovu valjanost kako bi se poštovala ne samo legalnost, nego i legitimnost postupka. O svemu bi tomu trebalo provesti javnu i stručnu raspravu te primijeniti najbolju europsku praksu, tim više jer se najavljuju nove referendumske inicijative. Prva bi mogla biti upravo ona vezana uz mirovinsku reformu. Dođe li do njene realizacije u ovako loše normiranom postupku, ne bi začudilo to da se među potpisnicima pojave i znani likovi iz opere Jakova Gotovca.