Hrvatska kulturna zaklada (HKZ) zaključuje s 31. prosincem 2013. jubilarnu godinu Ivana Meštrovića i Krunoslava Stjepana Draganovića, a godinu 2014. proglašuje jubilarnom godinom Ivana Mažuranića i Bogdana Radice
Ivan Mažuranić je obilježio hrvatsku književnost, te društvenu i političku povijest 19. stoljeća. Rođen je u Novome Vinodolskom, a umro u Zagrebu. U povijest je ušao kao prvi ban Trojedne Kraljevine koji nije pripadao feudalnom, već pučkom staležu, zbog čega se u literaturi časti nadimkom 'ban pučanin'. Mažuranić postaje predsjednik Hrvatskog sabora 1871. i tu dužnost obavlja sve do 1873. kada postaje hrvatski ban.
Za Mažuranićeva banovanja otvoreno je Sveučilište u Zagrebu i velik broj školskih i kulturnih institucija, a doneseni su i slobodoumni zakoni o slobodi tiska i okupljanja. Jedan od najvažnijih događaja u povijesti hrvatskog školstva dogodio se 14. listopada 1874., kada je prihvaćen Zakon o pučkim školama i preparandijama kojim je uvedena opća obveza pohađanja osnovnih četverogodišnjih škola s 'opetovnicom' u trajanju od jedne godine. Autor je glasovitoga epa 'Smrt Smail-age Čengića'
Književnik, publicist i političar Bogdan Radica rođen je u Splitu, gdje je pohađao klasičnu gimnaziju. Studij počinje u Ljubljani, a nastavlja u Italiji, u Firenzi. Tu na nj ima golem utjecaj budući njegov tast, glasoviti filozof i povjesničar Guglielmo Ferrero. Druži se s prerano poginulim (u prometnoj nesreći) zanimljivim dramskim piscem Leom Ferrerom, Guglielmovim sinom jedincem. Iz Italije Radica odlazi u Pariz 1928. kao dopisnik Dežmanova Obzora.
Radica zatim prihvaća službu jugoslavenskog atašea za tisak u Grčkoj, gdje boravi od 1929. do 1933. Odatle je dopisnik Avale, ali najvažnija mu je tadašnja suradnja s Novom Evropom. Nakon Drugoga svjetskog rata boravi od travnja do listopada 1945. u novoj Jugoslaviji. Taj je boravak podrobno opisao u knjizi Hrvatska 1945., u kojoj piše o svom zaprepaštenju zločinima počinjenim nad hrvatskim narodom.
