Slavna umjetnica srpskih korijena sljedećeg mjeseca slavi 70. rođendan. O njoj se nikad nije više pisalo. Prije dva mjeseca izbio je skandal jer je u svojoj autobiografskoj knjizi uvrijedila australske Aboridžine usporedivši ih s dinosaurima. Prošlog mjeseca izgubila je sudsku bitku s bivšim partnerom Ulayem kojem je po presudi dužna isplatiti 1,88 milijuna kuna (250 tisuća eura) za suautorstvo u radovima nastalima za trajanja njihove veze.

Posljednji šok u medijima vezan uz Abramović tiče se njezinih pobačaja i napisa da ih je inscenirala zbog vlastite karijere.

'Posljednje što sam čitala je da ubijam djecu zbog umjetnosti. Samo je jedna osoba stala u moju obranu u komentarima ispod tog članka i pitala dušobrižnike zašto nitko ne pita Georgea Clooneyja zbog čega nema djecu', kaže Abramović. Smetaju li je negativni komentari?

'Deprimira me što ljudi više ne znaju razlučiti važno od nevažnog. Ne shvaćaju moj posao, način na koji dopirem do svjetske javnosti, a ne samo do nekog užeg kruga umjetnika. Ljudi samo žele pronaći s**** u nečem što je dobro', smatra Marina. Za svoje memoare snimila je i audio verziju, a to je, objašnjava, bio najveći pakao s kojim se suočila posljednjih mjeseci.

'Shvatila sam da uopće ne znam pravilno govoriti engleski, uvijek govorim u prezentu. Trebalo mi je 17 dana, osam sati dnevno, da uspijem pravilno ispričati 370 strana svoje knjige', otkriva Abramović. U svojoj autobiografiji piše i o svojim roditeljima koji su bili partizani i komunisti, vrlo strogi i hladni ljudi.

'Kao i svi komunisti tada, išli su glavom kroz zid ako je trebalo.' Prve godine svog života živjela je s bakom jer su majka i otac bili usredotočeni na svoje karijere. On je bio dio Titove elitne garde, a majka Danica vodila je beogradski Muzej revolucije. Baka je bila blaga, no sa šest godina vratila se roditeljima i svjedočila agresivnom raspadu jednog braka. Roditelji je, kaže, nikad nisu poljubili, majka ju je tukla, vukla za kosu, nazivala je prostitutkom kad se prvi put poljubila s 14 godina. U pubertetu je bila izrazito ružna djevojčica s problematičnim tenom, lošom frizurom, ortopedskim cipelama i naočalama. Cijelo joj je djetinjstvo, kaže, bilo obilježeno krvlju. Kad je izgubila prvi mliječni zub, krvarenje nije prestajalo tri mjeseca. Prva mjesečnica trajala joj je deset dana. Jedino je u umjetnosti imala samopouzdanja.

Svoju knjigu je posvetila svojim prijateljima i neprijateljima. 'Puno je prijatelja koji su mi postali neprijatelji i obratno. Danas se suočavam s ogromnom količinom ljubomore, svugdje je oko mene i to me uzrujava', kaže. U ranim dvadesetima u Beogradu se udala za mladog umjetnika Nešu koji je danas, priznaje, ne bi ni pozdravio na ulici. Bili su u braku pet godina, no nikad nisu živjeli zajedno.

'Da sad odem u Beograd, sigurna sam da me ne bi htjeli vidjeti. Podsjećam ih na njihov vlastiti neuspjeh. Unatoč svemu, volim ih, oni mene ne', priča Abramović. U svojoj knjizi još se više zamjerila bivšem suprugu napisavši kako u krevetu nije bio kreativan ni sposoban, no dogodila joj se neplanirana trudnoća.

Njezini prvi šokantni performansi u kojima nije nedostajalo krvi, tada su toliko isprovocirali srpsku javnost da su mediji pisali kako je Abramović spremna za psihijatrijsku ustanovu. Danas je prepuna ožiljaka koje joj je život nanio. Onaj najveći zadobila je s 14 godina kad se pokušala ubiti prerezavši vene. Spasila ju je baka. Taj čin kasnije ju je inspirirao za njezine performanse tijekom kojih se rezala na sceni.

Kad je njezina majka otkrila čime joj se kći bavi, u bijesu ju je pogodila teškom pepeljarom od stakla u glavu. 'Nedostatak ljubavi u mojoj obitelji i moja želja da je stvorim u svom odnosu s umjetnošću i publikom, odredila me za cijeli život i kao ženu i kao umjetnicu. Danas napokon shvaćam zbog čega sam radila sve što sam radila.'

Kad je imala 29 godina, upoznala je na putovanju u Amsterdam umjetnika Ulaya s kojim je 12 godina živjela u crnom kombiju i  putovala Europom. 'Živjeli smo poput nomada, to je bio divan život. Nostalgična sam kad se vratim u te dane. Danas putujem svijetom, ali sama', kaže. Nije je iznenadilo kad ju je tužio i tažio novac za njihove zajedničke umjetničke radove.

'Uvijek je glumio žrtvu. Eto mu, sad je pobjednik. A ja sam postala žrtva. Stvari se mijenjaju u životu', zaključuje. Njezin drugi suprug bio je skulptor Paolo Canevari s kojim je bila 12 godina. New York je postao njihov dom, Marina je postala slavna, odijevala skupu odjeću, družila se sa zvijezdama o kojima i danas uvijek priča s oduševljenjem.

Smatra da dobri umjetnici u svojoj karijeri imaju barem jednu dobru ideju. Oni najveći imaju dvije. A ona, u koju grupu spada? 'Moja dobra ideja je rad s vlastitim tijelom. A druga je što sam u svoju umjetnost uključila i publiku', poručuje Marina Abramović.