KAZALIŠNA KRITIKA

'Ako kažeš, gotov si!': Užasavajući svijet u kojemu su učionice arene gdje frcaju uvrede i prijetnje

28.09.2019 u 09:38

Bionic
Reading

U petak je u Gradskom kazalištu Žar ptica premijerno izvedena angažirana, poučna i zanimljiva predstava 'Ako kažeš, gotov si!' u režiji Krešimira Dolenčića, koja je nastala prema pametno i suvremeno napisanom tekstu Dine Vukelić u kojem ta mlada dramatičarka razotkriva slučajeve sve raširenijeg vršnjačkog nasilja u našim školama i na društvenim mrežama.

Gradsko kazalište Žar ptica od svog osnutka, osim lektirnim naslovima, bavi se i angažiranim temama, a to je potvrdilo i najnovijom praizvedbom teksta 'Ako kažeš, gotov si!' Dine Vukelić u kojem ta mlada autorica vrlo precizno i upozoravajuće ocrtava različite oblike vršnjačkog nasilja, koje je sve rasprostranjenije u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Predstavu je znalački režirao Krešimir Dolenčić, a projekt je ostvaren u suradnji s Poliklinikom za zaštitu djece i omladine Grada Zagreba s idejom da se kazalištem upozori na taj problem (svako četvrto dijete u hrvatskim školama doživljava neki oblik nasilja) i tako doprinese njegovom iskorjenjivanju.

Tekst Dine Vukelić je izvanredan, vrlo živ, suvremen i aktualan, a inspiriran je stvarnim iskustvima djece koja su bila izložena raznim oblicima vršnjačkog nasilja, od cyber nasilja preko emocionalnog do fizičkog zlostavljanja. U predstavi pratimo, u formi ispovijesti u svojevrsnom reality showu pod vodstvom Majstora ceremonije različite i vrlo plastično opisane sudbine četvero učenika viših razreda osnovnih škola, koje su žrtve nasilja. Pod maštovitim Dolenčićevim vodstvom na sceni izrasta užasavajući i potresni svijet žrtava školskog bullyinga, u kojem se učionice pretvaraju u arene gdje frcaju uvrede i prijetnje, nesigurni, razmaženi i glupi zlostavljači ismijavaju, maltretiraju i iskorištavaju svoje žrtve, služi se prevarama i lažima, a nerijetko i batinama. Na sve strane jure klikovi, lajkovi, klipovi, emoticoni i ekrani, djeca se ne odvajaju od mobitela, nitko ništa ne čita, nastavnici više nisu nikakav autoritet i nije ih briga ni za što, a roditelji su u svom (poslovnom) filmu i djeca su im zapravo mrzak teret. Jednom riječju – jeziva slika današnjih tinejdžera, koji, čini se, žive u zajednici poremećenih vrijednosti, bez imalo empatije i solidarnost i s drugima, i gdje su djeca zapravo izgubljena. Postavlja i pitanje jesmo li zakazali kao roditelji, nastavnici i društvo u cjelini?

Ako kažeš, gotov si!
  • Ako kažeš, gotov si!
  • Ako kažeš, gotov si!
  • Ako kažeš, gotov si!
  • Ako kažeš, gotov si!
  • Ako kažeš, gotov si!
Ako kažeš, gotov si! Izvor: Promo fotografije / Autor: GK Žar ptica

Svaka od žrtava je svemir za sebe, dakle, ne uklapa se u stereotip i stoga je izložena maltretiranju školskih kolega. Njihove različite karaktere dobro su utjelovili Amanda Prenkaj, Nataša Kopeč, Lucia Stefania Glavich Mandarić, Marko Hergešić, Petar Atanasoski i Bogdan Ilić, koji su razotkrili probleme i strahove svojih likova. U prvoj ispovijesti upoznajemo tinejdžerku Enu (Nataša Kopeč) koja boluje od psorijaze (ljušti joj se koža) te je zbog toga ekskomunicirana iz društva, a na kraju i prevarena i ismijana. U drugoj pratimo Tomicu (Bogdan Ilić), koji odrasta uz sirovog macho oca i njegov remen. Njegov problem je senzibilnost zbog čega u zahtjevnijim situacijama ne može zadržati suze, a zbog toga je predmet sprdnje u školi. Muškarci ne plaču, zar ne? Bela je tinejdžerka koja ljubav i priznanje traži u lajkovima (Lucia Stefania Glavich Mandarić) na društvenim mrežama jer njezin otac, koji se bavi sumnjivim poslovima, nikad nema vremena za nju. Nika (Amanda Prenkaj) pak mrzi školske top liste, a na kraju, kad saspe istinu u lice razmaženoj kolegici iz škole, i sama završava na jednoj od njih – onoj najgoroj, koje se najviše pribojavala.

Angažiranu predstavu 'Ako kažeš, gotov si!' svakako treba pogledati jer detektira vršnjačko nasilje u školama, pokazuje teškoće, muke i strah kroz koje prolaze žrtve bullyja, a istodobno problem vršnjačkog nasilja stavlja u kontekst obitelji i cjelokupnog hrvatskog društva. Vrlo jasno upozorava na važnost uloge roditelja, nastavnika, medija, društvenih mreža i cjelokupne zajednice u odgoju djece, postavljajući pitanje jesmo li i gdje smo zakazali, te imamo li vremena to ispraviti. Također ukazuje na mogućnosti rješavanja tog problema, savjetujući djeci da vjeruju sebi i budu to što jesu. Uz to, ističe se i važnost SOS telefona za djecu i mlade.

Projekt obuhvaća i mogućnost printanja Priručnika Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba s web stranica Žar ptice u kojem roditelji, ali i djeca mogu potražiti odgovore na pitanja i sve nedoumice, od toga zašto se djeca nasilno ponašaju i koje vrste nasilja su najraširenije (verbalno, fizičko, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko) do toga kako prepoznati dijete žrtvu vršnjačkog nasilja i kako se kao roditelji nositi s tim problemom.