U predvorju Kina Europa sinoć je vladala gužva kakva se rijetko viđa na književnim večerima i predstavljanjima pisaca. Na istom mjestu su se gurali studenti Filozofskog fakulteta, lijepo sređene starije gospođe, zagrebački kulturnjaci književnog usmjerenja, bivši predsjednik države i aktualni saborski zastupnici, svi sa željom da čuju javni razgovor koji je s Amosom Ozom vodio Srećko HorvatFrakturina tribina Razotkrivanje s ovim je gostom višestruko prerasla svoja prethodna izdanja, a ispravno je procijenjeno da će interes za Oza biti mnogo veći nego lokacija na katu, gdje su se dosad održavala Razotkrivanja, pa je tribina ovaj put održana u velikoj dvorani Kina Europa. 'Ovolika gužva nije bila ni na Žižeku', komentirao je jedan od prisutnih studenata, što ponajbolje govori o tome da Amos Oz itekako ima obožavatelje u Hrvatskoj.

Ovaj ugledni izraelski pisac, u svjetskom kontekstu inače jedan od onih koje se spominje kao buduće dobitnike Nobelove nagrade za književnost, svojim je nastupom definitivno ispunio očekivanja prisutnih. Oz je na pitanja odgovarao s velikom dozom humora, koja je izvirala iz autobiografskim priča kojima se služio kao ilustracijama za teze koje argumentira.

Istovremeno je svima bio razumljiv, ne žrtvujući pritom svoju mudrost prikupljenu kroz promišljanje, ali i neuobičajeno životno iskustvo, potresno prikazano u njegovom najvećem romanu 'Priča o ljubavi i tmini'. Ova pozamašna, ali zarazno čitljiva knjiga 'priča je o njegovim roditeljima', naglasio je Oz, odbacivši njezino svrstavanje u memoaristiku. Za njezina autora 'Priča o ljubavi i tmini' nasljednica je prastarog ljudskog običaja pričanja priče, pa zato sadrži u sebi različite književne forme koje zajedno čine neodvojivu cjelinu. Ipak, mnogo važnije od književno-formalnih prijepora jest činjenica da je Amos Oz u 'Priči o ljubavi i tmini' kroz tragediju svojih roditelja prikazao posljedice europskog antisemitizma i razbijene iluzije koje su u temeljima nastanka Izraela, pokušavši za sebe odgovoriti na pitanje 'kako je moguće da brak dvoje dobrih ljudi završi tako loše'.

Ključni traumatski događaj Ozova djetinjstva, kao i 'Priča o ljubavi i tmini', jest samoubojstvo njegove majke, zbog čega je na nju dugo vremena bio strašno ljut, kako je otkrio. Ponajviše zbog toga što je otišla bez oproštajne poruke, 'i to žena koja je ostavljala poruku ako bi na sat vremena izašla do tržnice'. Očeva zbunjena reakcija na samoubojstvo supruge bila je još jedna muka za dječaka Amosa, koji se s nepunih 15 godina pobunio. 'Moj otac je bio desno usmjereni intelektualac, pa sam ja zato odlučio postati ljevičarski vozač traktora!' objasnio je Oz svoj odlazak u kibuc, u kojem je živio sljedeća tri desetljeća. Tamo je i izabrao prezime Oz, što na hebrejskom znači 'hrabrost', kao još jedan način distanciranja od roditelja koji su ga razočarali. Godinama su oni za Oza bili tabu, tema koju nije pokretao ni sa suprugom, ali je nakon tridesetak godina shvatio da im se želi približiti kroz književnost. U rekonstrukciji pojedinih događaja iz vremena prije njegova rođenja, Ozu je svojim pričama pomogla njegova 90-godišnja tetka, no cilj 'Priča o ljubavi i tmini' bio je i kroz osobnu priču prikazati i povijest jednog vremena, s obzirom na to da je 'povijest osobna stvar, kao i politika', istaknuo je Oz.

Jedna od glavnih karakteristika Ozovih roditelja bila je njihova ljubav prema Europi, koja se miješala s velikim razočaranjem i dozom mržnje zbog divljačkog antisemitizma koji je tada vladao. Oboje su bili poligloti, ali su svog sina Amosa učili samo hebrejski, uplašeni da bi se i on inače mogao zaljubiti u Europu, koja će mu, kao i njima, slomiti srce. Iz današnje perspektive Oz zablude svojih roditelja komentira na sljedeći način: 'Na sreću su izbačeni iz Europe tridesetih godina prošlog stoljeća, jer bi deset godina kasnije bili ubijeni.'

Ipak, 'Priča o ljubavi i tmini' nije samo roman o prošlosti, nego i o budućnosti Izraela, ponajviše kroz ljubav autora prema svom hebrejskom jeziku, koji je trebao ujediniti Židove s različitih krajeva svijeta. Današnji je Izrael različito društvo u odnosu na vrijeme Ozove mladosti, što se vidi i na primjeru kibuca, 'uspješnog eksperimenta humanog socijalizma, bez prisile i policije', kako ga definira Oz. Danas u Izraelu ima još 200 kibuca, a njihov broj se konstantno smanjuje, 'jer takav način života posustaje pred sve većim materijalizmom izraelskog društva'. Amos Oz ističe da je u kibucu naučio sve o ljudskoj naravi i odnosima, a život u solidarnoj komuni napustio je s obitelji tek 1986. zbog sinovljeve bolesti.

U dijelu razgovora koji se bavio politikom, Oz je prvo istaknuo beskrajnu sposobnost Izraelaca kada je riječ o raspravama, otkrivajući publici i jednu tajnu: 'Ako se zateknete u Izraelu i usred noći se želite s nekime svađati, nazovite bilo koji nasumični broj i želja će vam se ostvariti.' U neizbježnom očitovanju o izraelsko-palestinskog sukobu Oz je zaključio da 'više nema potrebe biti na izraelskoj ili palestinskoj strani, nego na strani mira', navodeći i svoj primjer, zbog kojeg je imao problema u javnosti svoje domovine. Naime, Oz je 'Priču o ljubavi i tmini' poslao palestinskom vođi koji je u izraelskom zatvoru, osuđen na nekoliko doživotnih kazni, uz posvetu da se nada kako će se Izraelci i Palestinci bolje razumjeti. U dijelu tamošnjih medija Oz je odmah proglašen izdajnikom, što mu nije bio problem: 'Izdajnik je onaj koji se usudi promijeniti u očima onih koji se ne mijenjaju.' Također je naglasio da je 'Pjesma o ljubavi i tmini' prevedena na arapski i objavljena u Libanonu, gdje je postala bestseler. Oz je podsjetio i da je Europi trebalo više od tisuću godina da prestane s ratovima, izrazivši nadu da će izraelsko-palestinski sukob ipak trajati mnogo kraće od toga, a vrijedi spomenuti i njegovu konstataciju da 'svi diktatori Trećeg svijeta nisu prolili toliko nevine krvi kao civilizirana Europa'.

Pred kraj razgovora Amos Oz Srećko Horvat vratili su se književnosti i piščevoj knjizi 'Iznenada u dubini šume', koja je netom prevedena na hrvatski. Riječ je o knjizi bajki, nastalih na osnovi priča koje je Oz slušao kao dječak, ali i onih koje je izmišljao za vlastite unuke. 'To je ujedno i knjiga o životu u totalitarnom režimu i hrabrosti koja je potrebna za pobunu', otkrio je Oz, čiji su odgovori često izazivali aplauz publike. Druženje zagrebačke publike i Amosa Oza trajalo je sat i pol vremena, koji su pokazali da se s pravim gostima za književnost može zainteresirati i više stotina ljudi. U 2011. Ozov dolazak u Zagreb bez konkurencije je književni događaj sezone.

Novo druženje s Amosom Ozom zakazano je u subotu, 19. ožujka od 11 sati u Knjižari Vuković & Runjić.