Autorizirane biografije političara, pa i ostalih javnih ličnosti, često znaju biti ne baš zanimljivo štivo, propagandni materijal koji najviše otkriva u tome što prešućuje, često u funkciji glancanja imidža ili osiguravanja željene ostavštine moćnika ili moćnice kojoj je biografija posvećena. Takvim se proizvodom odgovara na znatiželju javnosti prema slavnima i moćnima, a trenutačno na svijetu nema moćnije političarke od njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je ujedno i nevjerojatno omiljena u vlastitoj državi, s više od 70 posto odobravanja i podrške javnosti za njezin rad.

Merkel je ljubljena i u Hrvatskoj, s jedne strane političkog spektra jer je 'crvenog' Zorana Milanovića primorala da izruči bivše udbaše na suđenje u München, a općenito jer je se percipira kao uspješnu kancelarku koja svoju zemlju vodi mudro u vremenu velike ekonomske krize. Skoro da su dirljive bile snimke ljetošnjeg posjeta Merkel Dubrovniku, s kojom se podjednakim tinejdžerskim oduševljenjem naslikavao predsjednik Ivo Josipović i okupljeni narod, za koje je njemačka kancelarka nešto poput političkih Beatlesa.

U takvom kontekstu logično je objavljivanje njezine biografije iz pera njemačkog novinara Stefana Korneliusa, knjige koja se u svojoj autoriziranosti pokazuje kao odličan propagandni materijal za brend Merkel, promišljenu političarku koja postojano kormilari Njemačkom, a značajno manje uspješno Europskom unijom.

Iako je u Njemačkoj Kornelius od kolega dobio pohvale, pa se na koricama doznaje da Frankfurter Allgemeine Zeitung zaključuje kako Kornelius ovom knjigom 'zatvara važnu analitičku prazninu', dok Die Zeit konstatira kako je riječ o 'najzanimljivijoj političkoj knjizi objavljenoj ove godine, 'Kancelarka i njezin svijet' štivo je puno manjkavosti, najbolje u političkim anegdotama i opisivanju kako Merkel funkcionira u političkoj svakodnevici, no slabo kada je riječ o kritičkoj analizi i isticanju svih kontradikcija njezine politike, ponajviše kad nikakve politike nema. Što je vrlo često!

Pritom Kornelius ima na nekoliko mjesta običaj skoro pa preskočiti ključne momente u kancelarkinoj političkoj karijeri ili ih prikazati itekako jednostrano, u korist Merkel, čega je najbezobrazniji primjer njegova obrada posljedica nuklearne katastrofe u Fukušimi koju je Merkel iskoristila za potpuni zaokret u svojoj energetskoj politici. Nema tu napominjanja kako je time još jednom kanibalizirala tuđe političke ideje, one Zelenih, niti se može vidjeti kritičnost prema desetljećima promašene energetsko-ekološke politike CDU-a, nego se slavi to što je Merkel pragmatično – neki bi rekli oportunistički – napravila zaokret od 180 stupnjeva s prilično slabim objašnjenjem da, eto, nije znala da je nuklearna katastrofa u nuklearnoj elektrani moguća. Ma ozbiljno?! Doktorica fizike nije to znala, doista?!

Na sličan se način obrađuje i Merkeličina politika u spašavanju eurozone koja je rezultirala time da je operacija uspjela, a oko pola pacijenata umrlo, no Kornelius piše da je još rano donositi bilo kakve konačne zaključke. S takvim se stavom možda onda uopće i nije trebao prihvatiti pisanja biografije aktivne političarke, nego sačekati još par desetljeća kada bi mogao donijeti barem nekakve zaključke, ako ne konačne. Merkel opisuje kao 'postpolitičnu kancelarku', što u prijevodu znači da je često bez stava o ključnim temama, pa čeka da vidi koji će stav biti najpopularniji da ga onda zauzme. Njemački su mediji pisali i o tome koliko se Merkel u političkoj praksi oslanja na istraživanja javnog mnijenja, no toga u Korneliusovoj knjizi nema, nego je politička kalkuliranost predstavljena kao hvalevrijedan pragmatizam, a izostanak vizije kao posljedica kompleksnosti globaliziranog svijeta, a ne političko-ideološke manjkavosti Angele Merkel.

'Kancelarka i njezin svijet' ipak nije dosadna knjiga; dapače, zna biti jako zabavna kada se opisuju razni samiti, susreti s Obamom ili Putinom, pa čak i funkcioniranje kancelarkinog malog kruga povjerljivih ljudi, ali to je razina političkog trača iz kojega se o konkretnoj politici ne saznaje ništa značajno. Autorovi pokušaji psihologiziranja su pak na rubu tabloidnosti, poput tumačenja zašto Merkel obožava Wagnerovu operu 'Tristan i Izolda', ali najgore je to što iz cijele knjige isijava duh nekritičkog obožavanja Angele Merkel, koja je sigurno s uživanjem autorizirala ovu biografiju. Ni sama bolju ne bi osmislila, pa se tako uopće ne spominje činjenica da je svojom politikom posve uspavala njemačku demokraciju sužavajući politički prostor i ideje. Merkel često voli naglasiti kako je njezina politika 'bez alternative', što je u osnovi totalitaran stav, jer osnova je demokracije pluralizam mišljenja i politika, tj. postojanje ne samo jedne nego mnogih alternativa. Dok je legendarni njemački kancelar Willy Brandt na čelo države došao uz parolu da je Njemačkoj potrebno više demokracije ('Mehr Demokratie wagen!'), Merkel se drži toga da umiruje i uspavljuje njemački narod, jer će ionako Mutti sve srediti. Čim otkrije neku tuđu politiku koju će preuzeti i predstaviti kao svoju.

Još je skandalozniji način na koji je Merkel srušila grčkog premijera Papandreaoua kad se usudio predložiti da bi o nametnutim mjerama štednje tzv. Trojke trebali odlučiti grčki građani na referendumu. U tome se iskazalo kancelarkino prilično manjkavo poimanje demokracije, pa ne čudi što je u južnim država EU-a redovito dočekuju s transparentima na kojima je njezina slika s hitlerovskim brčićima. Usporedba je, naravno, potpuno pretjerana, ali nije neočekivana kada se Merkel – unatoč pomirljivom nastupu – postavlja imperijalno prema drugim članicama EU-a, naročito onim uništenim dugogodišnjom krizom, koje je takva i zahvaljujući politici štednje koju nameće Njemačka. U Korneliusovoj interpretaciji, ništa tu nije problematično.

Od tolikog šminkanja u knjizi se ne vidi ni da je drugi kancelarski mandat Angele Merkel, u željenoj koaliciji s liberalnim FDP-om, bio zapravo veliki promašaj s obzirom na to da je okupila polukompetentnu vladu histeričnih svađalica, nesposobnu za provođenje konkretnih politika ili potrebnih reformi, od čega je uspješno pobjegla u svjetsku politiku te joj nije bilo teško stilizirati se u mudru političarku među takvim diletantima. Ali ostaje činjenica da se iz četiri godine njezina drugog mandata ne može izdvojiti ništa politički relevantno za budućnost Njemačke, čiji je sadašnji ekonomski uspjeh uostalom osigurao prethodni kancelar Gerhard Schröder dok je Merkel došla na gotovo i preuzela zasluge.

O tome da je Njemačka u političkoj anesteziji pod vodstvom aktualne kancelarke, u međuvremenu se sve više piše, pa vrijedi preporučiti knjigu 'Alternativlos: Merkel, die Deutsche und das Ende der Politik' novinara Dirka Kurbjuweita, kao i friško objavljeni članak Georgea Packera u New Yorkeru, naslovljen 'The Quiet German'. Autorizirana biografija Stefana Korneliusa 'Angela Merkel – kancelarka i njezin svijet' nije štivo tog analitičkog kalibra, nego često zabavno, a uvijek manje ili više propagandističko djelo, koje vrijedi pročitati kao izvor nekih konkretnih informacija, ali ne i vjerodostojnu kritičku analizu politike najmoćnije žene Europe.