Vučko, simpatična maskota Olimpijade u Sarajevu 1984. postala je planetarno popularna, pa je jedan američki producent odlučio realizirati seriju sportskih kratkometražnih crtića.

Za to je bio angažiran Nedeljko Dragić koji je na zadatak odgovorio na svoj način i napravio šest knjiga snimanja sa šest sportova s Vučkom u glavnoj ulozi - Šampion svih kategorija u boksu, Skok do skoka, skijaški skokovi, Spust koji se pamti, Milion vrata veleslaloma, Pravi partner za klizanje i Na zimskim olimpijskim igrama.

Projekt u konačnici nije ostvaren, no nije i zaboravljen - više od 30 godina kasnije tri knjige snimanja su zahvaljujući inicijativi i uredničkom angažmanu Veljka Krulčića objavljene, u izdanju nakladničke kuće "Vedis".

Nedeljko Dragić, ovogodišnji dobitnik Animafestove Nagrade za životno djelo, rekao je kako je oduvijek bio pomalo anarhist u donošenju odluka koje se tiču njegova rada, a kad drugi govore o njemu, čini mu se da ga preozbiljno shvaćaju.

"Kad sam krenuo u taj projekt u meni je bilo nekog otpora da radim knjige snimanja, no ubrzo je sve bilo nacrtano, sve sam obavio uz mnogo drugih, paralelnih poslova, kao da je curilo iz slavine, niti jedan crtež nisam ponavljao", napomenuo je.

Po njegovim riječima, želio je u što kraćem vremenu dati što više priče, ali i ugurati cijeli svoj svijet, svoj stil, koji su kritičari opisivali osebujnim.

"Shvatio sam da u animaciji, bez obzira na to crtate li životinje ili apstraktni crtež najvažnije je kretanje, optika", istaknuo je.

Dragić kaže da nije ljubitelj računalne animacije i da će "kompjutor sve unazaditi jer "ruka je ruka, a ljudski rad je ljudski rad".

Nova knjiga autora koji mijenja percepciju o stripu

"Slike koje pričaju", nova knjiga Midhata Ajanovića Ajana, koji svojim radom već godinama doprinosi promjeni percepcije o stripu, obuhvaća eseje koji, istaknuto je, imaju znanstvenu karakter, ali i dozu pitkosti.

"Strip nikada u svojoj povijesti nije bio tako kvalitetan kao danas, on doživljava svoju renesansu nakon što je devedesetih propao, među ostalim i zbog video igara", rekao je Ajanović.

Za ovu zbirku s deset eseja, od kojih su većina objavljivani proteklih u "Kvadratu" iz Bizovca, autor ponajprije zahvaljuje izdavačima koji su spremni objavljivati knjige o stripu koje bi ga, napomenuo je, afirmirale kao umjetnički izraz.

Ajanović se u esejima bavio vizualnim jezikom, piktometaforom, autofikcijskim i distopijskim žanrom, te autorskim opusima Walta Disneyja, Vatroslava Mimice, Jacquesa Tardija, Piotra Dumała i Simona Bogojevića Naratha.

Filmski kritičar Josip Grozdanić ocijenio je kako je ta knjiga izuzetno edukativna, ali na nenametljiv način i kroz nju se provlači humor, ali ne tako da postaje komična.

Pohvalio je autorov stil bogatstvo vokabulara, pojmovnika kojima barata i erudiciju koja se može detektirati iz svake rečenice. "To je sjajna knjiga i već se veselim trećoj, završnoj knjizi u trilogiji", dodao je.