Podsjetimo, zbog prijepora oko posvete, spomenik autora Dalibora Stošića i Krešimira Rogine bio je na čekanju neko vrijeme.

“To je projekt koji je krenuo još 2019. godine s inicijativom gradonačelnika prema Skupštini. Radovi su započeti 2020., a završeni lani. Bilo je prijepora oko posvete spomenika što smo u dogovoru s predstavnicima židovskih organizacija dogovorili i u srijedu, 27. travnja u 18 sati, imat ćemo otvaranje spomenika. Taj datum smo izabrali jer se 27. i 28. travnja slavi židovski dan sjećanja na Holokaust. Pripremili smo vrlo decentan program otvorenja”, najavio je nedavno Tomašević prilikom posjeta Jasenovcu.

“Time će se jasno u Gradu Zagrebu poručiti što se dogodilo za vrijeme ustaškog režima, tko je stradao, kakvo je to zlo i to jednostavno mora ostati u sjećanju kako se više nikada ne bi ponovilo u budućnosti”, istaknuo je također gradonačelnik Tomašević.

Spomenik je oblikovno koncipiran kao zid od kofera koji stvara i snažnu asocijativnu vezu sa “Zidom plača” u Jeruzalemu.

“Prije deportacije, Židovima je rečeno da se spakiraju i sa sobom ponesu samo najnužnije stvari. Progon iz svojih domova žrtvama je nudio barem utjehu da sa sobom mogu ponijeti ono najdragocjenije. Redukcija prtljage svela je čitav dotadašnji život čovjeka na jedan kofer. Po dolasku na kolodvor, nacisti su im naredili da ih ostave, s obećanjem da će im biti poslani, a zarobljenici su im u nadi vjerovali”, navodi se u obrazloženju rada.

Ideja spomenika je da oko tri stotine kofera na zagrebačkom Glavnom kolodvoru predstavlja mjesto odlazaka i dolazaka kao "esencija prisutne odsutnosti i metafora otetih života".

“Jedan od koraka u procesu oduzimanja humanosti statusa bio je oduzimanje osobnih stvari, dragocjenosti i uspomena. Koferi su spomen njihovoj oduzetoj ljudskosti”, navodi se također u obrazloženju spomenika koji je postavljen ispred tzv. Crne katice, crne lokomotive koja stoji pored zgrade Glavnog kolodvora, a za koju se pretpostavlja da je prevozila Židove iz Zagreba u koncentracijske logore.

Prijepori oko spomenika

Podsjetimo, otkako je njegova ideja bila odabrana kao idejno rješenje, autor Dalibor Stošić našao se na udaru kritika, a čak je bio optužen i za plagijat. Naime, pojedini likovni umjetnici i povjesničari umjetnosti sumnjali su da je Stošićev rad zapravo kopija instalacije talijanskog umjetnika Fabija Maurija “Il Muro Occidentale o del Pianto” (Zapadni zid ili zid plača) nastale 1993. godine, kada je prvi puta izložena na 45. Biennaleu u Veneciji.

Ipak, akademik je to bio odbacio, istaknuvši da je inspiraciju pronašao u filmu Stevena Spielberga “Schindlerova lista”. Stošić je tada kazao i da “svatko tko je dobro upućen u povijest umjetnosti zna da motiv nije argument originalnosti, već izvedba, jer su se isti motivi uvijek iznova reinterpretirali i često bili opće mjesto u riznici umjetničkih tema i motiva”.

“Anonimna prijava je toliko imbecilna kao da netko 1930. optuži kipara Frangeša Mihanovića da je konjanička skulptura kralja Tomislava plagijat Fernkornove konjaničke skulpture Bana Jelačića iz 1866.”, rekao je tada autor spomenika.

Preimenovanje naziva spomenika

Međutim, nisu samo optužbe za plagiranje punile medijske stupce. Nezadovoljstvo spomenikom javno je izrazio predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus koji je poručio da bi spomenik bio prihvatljiv kada bi ga se preimenovalo iz “Spomenika holokaustu” u “Spomenik žrtvama ustaškog terora ili žrtvama NDH”.

Kraus je u siječnju 2022. poručio da židovska zajednica u suprotnom ne može prihvatiti spomenik.

“Židovska zajednica ne može prihvatiti spomenik za šest milijuna Židova ubijenih u svijetu kao da se to događalo negdje drugdje. U NDH, po rasnim zakonima te takozvane države, uz Židove sistemski se ubijalo Srbe, Rome, kao i sve neprijatelje tadašnjeg režima”, izjavio je Ognjen Kraus, a naziv je u konačnici preimenovan.