Knjiga je objavljena u izdanju Naklade Ljevak, a knjigu i autoricu uvodno je u klubu The Beertija predstavila novinarka i urednica Jelena Jindra. Rekla je kako je riječ o knjizi koja prati tri naizgled međusobno nepovezane obitelji kroz tri generacije, a čija se radnja događa u samo dva dana lipnja 1957.'U ta dva dana u tome se romanu spominju jedan preljub, jedna smrt, dva nestanka šesnaestogodišnjaka, jedan pobačaj, jedan ustaša i nešto više partizana, jedno izvanbračno dijete, te jedno trovanje', kazala je Jindra

Tomić je istaknula kako je roman temeljila na istinitoj priči o nestanku jednog tinejdžera koju je promijenila do neprepoznatljivosti, jer nije željela prepričavati istinit događaj. 'Kada si zadate takvu temu da šesnaestogodišnjak nestane i da potraga za njim traje dva dana, morate pažljivo smisliti kostur za ono što će se u ta dva dana sve događati', napomenula je. Zato je tijekom čitavog procesa pisanja pomno bilježila svaku promjenu u radnji na neku vrstu vremenske crte, a rezultat je roman u kojemu iz sata u sat prenosi što se s kime od njezinih likova događa.

Vice versa' treći je roman te spisateljice; za prvi, autobiografski roman 'Naročito ljeti' (2011.) dobila je nagradu nakladničke kuće VBN za najbolji roman, te nagrade Slavić i Kiklop. Napisala je još roman 'Damen kapric' (2014.).

Retro krimić s obiljem likova

Radnja romana smještena je u neimenovani dalmatinski gradić u 1957. godinu, a vrti se oko triju obitelji - Vice Drče, Šimuna Ravlića i Nikole Glavine, čiji šesnaestogodišnji sin Lucio jedne lipanjske srijede iznenada nestaje. Poglavlja naizmjence prate živote na prvi pogled nepovezanih obitelji koje putem flashbackova, bilo da je riječ o prisjećanjima likova ili refleksijama sveznajućeg pripovjedača, upućuju čitatelja u svoju povijest, događaje i odluke koje su im promijenile živote. Naslov knjige ima višeslojna značenja, otkrila je autorica. S jedne strane, sadrži u sebi ime glavnoga lika Vice, ali se istodobno odnosi na navadu devetogodišnje Albe, sestre nestalog dječaka, koja neprekidno riječi okreće naopako. 'Također, puno je u romanu tih rukavaca koji kreću i vode neko vrijeme u jednom smjeru, a onda se okreću u suprotnome', dodala je.

Prije početka pisanja najveći joj je izazov bilo napisati roman koji ima više od 20 ili 30 likova, budući da i sama voli čitati takve romane, otkrila je nadalje Tomić, a posebno joj je intrigantno bilo to kako su tri obitelji u njezinoj knjizi 'naizgled nepovezane, a zapravo povezane'. Iako razumijevanje relacija među likovima donekle olakšava obiteljsko stablo koje je uključeno u knjigu, komunikacija među njima ostaje jednako komplicirana. 'Zbog priče oko nestanka 16-godišnjaka, u toj su knjizi tinejdžeri došli u prvi plan. No, meni se čini da su mi ti likovi nekako najslabija karika', napomenula je autorica, istaknuvši kako neki mlađi likovi služe 'samo kao okosnica za mentalna previranja starijih likova'.

Priču je smjestila u 1957. jer je htjela napisati krimić čija radnja neće ni na koji način biti opterećena niti pojačana suvremenom tehnologijom: 'To mi se nije činilo dovoljno atraktivnim, više mi se sviđa retro-ozračje vremena koje je bilo puno prije mene', pojasnila je. Svojim je likovima dala da govore dijalektom, ikavicom, jer joj se činilo da autentičnost daje puno bolji ugođaj od standardnog jezika.

Na jezik se osvrnuo i izdavač, dizajner i novinar Vladimir Šagadin, koji je kazao kako je 'rječnik u tome romanu najadekvatniji, a Tomić sve bolje piše iz knjige u knjigu'. Naglasio je i izrazitu filmičnost knjige, od koje bi, smatra, nastala odlična serija.