U nizu značajnih ostvarenja Bernarda Bernardija (Lumbarda na Korčuli, 1921. - Bol na Braču, 1985.) posebno mjesto zauzima rješenje Memorijalnog kompleksa u Korčuli iz 1981., posvećenog Korčulanima poginulima u Drugom svjetskom ratu, kolokvijalno zvanog Spomenik.

Kompleks je osmišljen kao javni prostor i interaktivan ambijent, a u njemu se održavaju razna neformalna okupljanja, poput malog nogometa.

Povod za njihovo otvoreno pismo bilo je postavljanje metalnih stupova kao držača mreže za zaustavljanje nogometnih lopti u samom sklopu Memorijalnog kompleksa koji je markacija gradskog Trga pomirenja, te nekoliko drvenih klupa (neučvršćenih na podlogu) ispred njega.

Smatraju da su te intervencije narušavaju ambijentalnu cjelinu autorskog rješenja, kao i njegovu predviđenu komunikaciju s morem te su 'deformacija cjelovitog autorskog djela, koje narušavaju originalno likovno i prostorno rješenje'.

Apeliraju na Grad Korčulu da se za svaku iduću planiranu intervenciju na kulturnoj i umjetničkoj baštini, u koju spomenik i spomenički ambijent nedvosmisleno spadaju, prethodno konzultiraju stručne i nadležne institucije u cilju očuvanja kulturnog dobra i optimalnog korištenja javnog prostora grada.

'Arhitektura i umjetnička baština, što sve podrazumijeva Bernardijevo rješenje Memorijalnog kompleksa, medijatori su i nositelji temeljnih poruka i kulturnog identiteta grada i društva', ističu.

Bernardo Bernardi (Lumbarda na Korčuli, 1921. – Bol na Braču, 1985.), zadužio je hrvatsku arhitekturu i dizajn - njegova je zasluga da postoji profesionalno dizajnersko društvo, danas Hrvatsko dizajnersko društvo te visokoškolsko obrazovanje dizajnera, jedan je od osnivača grupe EXAT 51, ULUPUH-a te zagrebačkih Studija i Centra za oblikovanje, a dao je ime i jednom od najvažnijih arhitektonskih časopisa u regiji – Čovjek i prostor.

Po njemu su nazvane ulica u Korčuli, galerija u Zagrebu i godišnja strukovna nagrada za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja Udruženja hrvatskih arhitekata, .

Potpisnici otvorenog pisma su Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dekan Krunoslav Šmit, Društvo arhitekata Dubrovnik, predsjednik Božo Benić, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, predsjednik Zvonko Maković, HDD, predsjednica Maša Milovac, HS AICA, predsjednica Silva Kalčić, Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, v.d. pročelnika Ivana Čapeta Rakić, Siva zona, prostor suvremene i medijske umjetnosti, Korčula, predsjednik Darko Fritz, Udruženje hrvatskih arhitekata, predsjednica Maja Furlan Zimmermann i ULUPUH Zagreb, predsjednica Ivana Bakal.