Povodom festivala razgovarali smo s intendanticom riječkog HNK Nadom Matošević na temu programa ovogodišnjeg festivala, financijskih ograničenja te politike vođenja nacionalne kazališne kuće.

U usporedbi s druga dva velika ljetna festivala, Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskim ljetom, kako biste objasnili umjetnički profil Riječkih ljetnih noći?

Riječke ljetne noći su prije svega ambijentalni festival koji je u svom raznovrsnom programu, vjerujemo, atraktivan i prilagođen širokom krugu publike, ali s visokim umjetničkim ciljevima. Uz izvedbe ambijentalnih predstava i koncerata, Festival priređuje performanse, atraktivne ceremonije otvaranja i zatvaranja Festivala te dovodi istinske zvijezde iz svijeta glazbe i kazališne umjetnosti. Prvi put ovoga ljeta sastavni dio programa postali su i filmovi iz recentne europske produkcije, što je rezultat suradnje s Festivalom igranog filma u Puli.

Je li moguće unutar festivala koji, poput matične kazališne kuće, pokriva sve klasične teatarske žanrove staviti naglasak na glazbeni ili dramski program?

Ne stavljamo težište ni na jedan program. Osnovni kriteriji u promišljanu programa su kvaliteta i atraktivnost. Naravno da financije uvelike diktiraju hoćemo li na Riječke ljetne noći dovesti velike zvijezde ili ćemo pak, kao ove godine, program realizirati baziranjem na vlastitim snagama.

Na što ste ponosniji: na revitalizaciju gradskih prostora u izvedbene svrhe ili na kvalitetu pojedinih izvedbi?

Podjednako. Festival je utemeljen s idejom obogaćivanja ljetne kulturne ponude ne samo grada Rijeke, nego i Hrvatske, te s namjerom da se u poznatim i nepoznatim prostorima Rijeke stvara ambijentalni teatar i održavaju uzbudljivi koncerti. A u tome smo, u sedam godina postojanja Festivala, i uspjeli. To je svojevrsni produžetak sezone riječkog HNK Ivana pl. Zajca, čime dodatno nagrađujemo svoju publiku koja nas i u Riječkim ljetnim noćima vjerno prati dok, s druge strane, veliki dio posjetitelja Festivala nisu isključivo žitelji našeg grada i županije, već dio njih stiže i iz ostalih krajeva Hrvatske i inozemstva. Mislim i nadam se da smo zauzeli važno i nezaobilazno mjesto na festivalskoj mapi u Hrvatskoj i šire.

Među rijetkima ste javno priznali financijska ograničenja recesijske godine. Osim manjka gostovanja, je li bilo drugih ograničenja u programu?

Unatoč recesijskoj godini, što znači nevelikom budžetu festivala Riječkih ljetnih noći, sada, kad se već polako bližimo njegovu kraju, iznimno smo zadovoljni rezultatima, odnosno njihovim pokazateljima. Broj posjetitelja iznad je naših očekivanja (gotovo svi programi unaprijed su rasprodani, neki čak i prije početka Festivala), što znači da je promišljanje i odabir programa u potpunosti pogođen. Stoga su ovogodišnje Riječke ljetne noći, zasad, ispunile sva moja očekivanja. Duboko sam uvjerena da je to rezultat atraktivnog, umjetnički uzbudljivog i nadasve kvalitetnog programa koji se, jer sada je očito da je tako, može napraviti i s manje novaca.

HNK-ova struktura već je niz godina na meti kritika zbog svoje anakrone strukture koja teško dosiže zacrtanu dinamičnost suvremenog teatra. Kako, dakle, pomiriti 'nacionalni' i 'kritički' program? Kritizirati institucije unutar institucije?

Vlada mišljenje da su HNK-ovi tromi i nedinamični sustavi. No, riječki HNK Ivana pl. Zajca živi je dokaz da institucija sa svojih 300 zaposlenika, s četiri umjetničke grane (Hrvatska drama, Talijanska drama, Opera i Balet) i sa simfonijskom djelatnošću, nije ni troma ni nedinamična. Naša se cjelokupna djelatnost odvija na jednoj pozornici, što često zahtijeva akrobatske organizacijske vještine! Da nismo 'jedini preživjeli dinosauri', možemo i statistički potkrijepiti - u sezoni 2009/10. (od listopada do lipnja) ostvarili smo 275 raznih programa (od premijera do gostovanja) koje je popratilo 60.000 gledatelja. S ponosom možemo reći da je to rezultat dobro promišljanog repertoara koji predstavlja spoj suvremenog i klasičnog, svjetskog i nacionalnog, kao i iznimna umjetnička razina izvedbi, o čemu o svjedoče brojna gostovanja naših ansambla, kao i mnoge nagrade. Usto, svoju 'živost' i 'životnost' dokazujemo upravo suvremenim pristupom teatru zbog kojeg smo nerijetko i kritizirani. S druge strane, program promišljamo na način koji uspijeva zadovoljiti želje naše publike, a istodobno pokriti široki spektar žanrova i kazališnih poetika.