Lako je biti autoritet mladima, ali svojim vršnjacima vrlo teško. Lekcija je to koju je iskusni i afirmirani pisac, srednjoškolski profesor i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Zoran Ferić svladao nakon što je odradio svoju prvu radionicu pisanja kratke priče za ljude starije od 55. Počela je prije tri mjeseca s deset pomno odabranih polaznica i polaznika, osam žena i dva muškarca, koji su se s mentorom jednom tjedno okupljali u zagrebačkoj Booksi, a on bi im između sastanaka davao domaće zadaće. Na koncu, u istoj toj Booksi skupili su se i pred publikom pročitali finalne verzije svojih kratkih priča.

Ne svi, doduše. Za javni nastup odvažilo se njih osmero, a led je probila Branka Trbović, umirovljena novinarka koja je u pisanju čitav život, a radionicu je upisala da joj, kako nam je priznala, 'sive stanice nastave raditi'. Za Ferića je, kojeg ionako bije glas da je blag prema svojim učenicima, rekla da je bio jako fin.

'Generacijski smo svi tu negdje i onda bi bilo bedasto da je prema nama bio strog', pojasnila je Branka, dodajući da je Ferić upućivao kritike, ali da je sve nalikovalo na druženje prijatelja od kojih i očekujete da će vam reći - 'gle, ovo ti je bezveze'. Jako joj je drago što se starijoj generaciji pružila prilika na ovim radionicama.

'Imamo iskustvo, a mladi energiju'

'Imam 61 godinu i sviđa mi se da postoji nešto i za nas koji nismo odumrli. Mislim da mladi mogu gotovo istovjetno učiti od starih koliko mi možemo od njih. Mi imamo iskustvo, oni imaju energiju i baš čitam ovih dana da su poslodavci to napokon skužili, ovi novokomponirani, pa su počeli spajati generacije na poslovima', kaže Branka Trbović.

Još jedna od polaznica je umirovljena novinarka Ksenija Burcar Zlatar, kojoj je za radionicu rekla kćerka, savjetujući joj da se nastavi baviti svojim poslom. Ksenija je ranije radila kao urednica u dječjem programu na Hrvatskoj televiziji. U Booksi je pročitala priču 'Osmijeh za Đuru', u kojoj se prisjetila starog obiteljskog fotografa iz djetinjstva, ali i nasmijala ljude šaleći se na račun toga da joj je kratka priča - preduga.

'Ranije sam pisala scenarije i sve ostalo što uključuje novinarski posao, ali kratka priča je izazov. U njoj se nikad nisam okušala i bilo mi je zapravo jako zanimljivo', rekla je Ksenija nakon svog nastupa. Za mentora Ferića komentirala je kako daje puno, ali puno i traži: 'Mada, ono što vam ima reći uvijek veli na zgodan način, tako da zapravo ničiji ego nije povrijeđen.'

Umirovljenom pravniku Niki Jakiru, kojemu je ovo prva radionica pisanja, rad s Ferićem toliko se svidio da će ga nastaviti.

'Bog zna za pet, Ferić za četiri'

'Najprije ću u CeKaPe za mjesec dana, a u travnju ću opet kod Ferića', rekao je Niko nakon čitanja svoje, kako ju je predstavio, tehničke vježbe koju je nazvao 'Šest likova'. Umjesto klasične kratke priče, ponudio je kratke opise različitih tipova s kojima se susreće, od jako simpatičnog preko poniznog sve do vrlo odbojnog. To kako osjenčati likove naučio je na radionici, pojasnio je u razgovoru nakon nastupa.

'Poznanik mi je preporučio ovu radionicu. Rekao mi je: 'Pravnici uvijek puno pišu, pa sam imaš priliku pisati i nešto kreativno.' Vremena imam i htio sam vidjeti kako to izgleda. Bilo je dobro. Mogu reći da sam profitirao, da sam naučio puno toga i dobio lijepe savjete profesora Ferića. Bio je fin, dobar i susretljiv', kaže Niko, kojemu nije bilo nimalo neugodno ni na radionicama ni na javnom čitanju. 'Prestar sam za to', kaže.

Pravnica koja još uvijek radi u struci, 'iako je 55+', Željka Kontent, pročitala je vrlo kratku priču 'Oglas', u kojoj mijenja muža za život bez muža, a uz njega je voljna donirati televizor i druge drage mu predmete bez kojih ne može.

'Ferić je u svojim komentarima priča bio dosta sugestivan i moram priznati da sam na svaku priču, i tuđu i svoju, uredno zapisivala te njegove komentare, tako da mogu bolje vidjeti gdje mogu nešto promijeniti', objašnjava Željka, a radionicu je upisala jer jednostavno voli pisati.

'Došla sam vidjeti mogu li nešto naučiti o tome kako pisati i isplatilo se iako ne mislim da ću ikad išta pametno u životu napisati. Ali iskustvo je jako dobro', kaže Željka Kontent.

Štefica Zmijanjac, kojoj su inače strast kolači pa ih je donijela i na druženje u Booksi, priče je ranije objavljivala samo na Facebooku. Na radionicu se prijavila na nagovor prijateljice, ali nakon prve prijave rekli su joj da su sva mjesta već popunjena. Nije odustala od nauma, poslala je još neke od svojih priča, pa su je primili. Kritike mentora uopće joj nisu teško padale, tvrdi.

'Čak sam molila Ferića da me kritizira i tip sam koji misli da Bog zna za pet, učitelj, odnosno Ferić za četiri, a ja možda za dvojku. Volim dobivati savjete pa sam ih i tražila. Prije sam u svom pisanju voljela objašnjavati. Nešto bih rekla i onda išla objasniti ono što sam htjela reći, a to bi potrajalo. Zahvaljujući Ferićevim savjetima i uputama, priče su mi sada dobile skroz drugi oblik', kaže Štefica, a i profesor Ferić jako ju je pohvalio pred publikom. Svjestan je da kruži priča kako je preblag na radionicama.

Kako kritizirati: Vrh strijele umoči u med

'Ali da nisam blag, polovice polaznika ne bi bilo', odgovara dodajući da se jako radovao ovoj grupi.

'Za pisanje proze važno je životno iskustvo i upravo je to snaga grupe 55+. Njihove priče možda ne plijene svojim rečenicama ili strukturom, koliko ispričanim životnim iskustvom', tvrdi Ferić i otkriva još jedan način na koji su ga iznenadili polaznici 55+.

'Ljudi koji imaju više godina svojeglaviji su i imaju svoje navike koje ne žele mijenjati, za razliku od mlađih ljudi koji su fleksibilniji. To je nešto što me pomalo začudilo, ali zapravo me ne bi trebalo čuditi, kad se bolje razmisli. Na kraju je to ispala lijepa grupa ljudi, ali ne toliko kompaktna. Više su kao skup individualaca koji se uvažavaju, ali svatko ima svoju priču, svoje iskustvo i svoje mušice', kaže Ferić, kojemu je i s ovom grupom, kao i sa svim ostalim koje je podučavao u 14 godina, koliko vodi radionice, najteže bilo upakirati kritiku tako da bude konstruktivna.

'Ima jedna poslovica kojom se rukovodim: 'Kad odašilješ strijelu kritike, vrh joj namoči u med.' Problem je onda što dosta ljudi ne razumije da je to ipak strijela', kaže, dodajući da je od ega vrlo teško pobjeći.

'S jedne strane, bilo kakvom se umjetnošću bavio, ego ti treba za motivaciju, a s druge stane, kad sam sebe kritiziraš ili kad to čini netko drugi, taj isti ego moraš zanemariti i svesti ga na racionalnu razinu, reći 'ah, sad sam svjestan, to ne valja, moram ići dalje i moram ići ispočetka'. Često se ljudima dogodi da na radionici upravo to shvate i kad to shvate, put onda krene dalje', objašnjava Ferić, dodajući da se trudi biti uravnotežen u kritikama - ukazati na ono što ne valja, ali paziti da ne ugrozi spomenutu motivaciju, koju prestroga kritika jednostavno ubija. Otkrio je i još jedan redovit problem na radionicama.

Život počinje u pedesetima

'Često polaznici imaju potrebu napisati deset priča umjesto raditi na jednoj koja će onda biti deset puta bolja od ovih deset. To je nešto što im uvijek govorim - treba raditi na priči dok ne postigneš nekakav rezultat kojim ćeš biti zadovoljan i ti i oni oko tebe. Ljude je dosta teško naviknuti da kopaju po svom tekstu do krvi i kosti', kaže.

Za samu radionicu 55+, kao ideju i inicijativu, tvrdi da je dobra jer ionako 'život počinje u pedesetima'.

'Šalu i floskule na stranu, ali čini mi se, a o tome sam napisao i jedan roman, da smo na putu da savladamo mnoge diskriminacije, rasne, nacionalne, vjerske, ali da s jednom temeljnom diskriminacijom nismo raskrstili. To je podjela stari-mladi. Stari ljudi gotovo da žive u getima s obzirom na sadržaje koji im se nude. U tom smislu je njihovo uključivanje u društvo važno jer danas, kad je prosječan vijek 80 godina, čovjek od 50 je u srednjim godinama i u najvećoj snazi. Ova ideja da su ljudi iznad 55 stari potječe od korporativnih idiota koji forsiraju mladost zbog svojih sebičnih razloga i kreiraju društvenu klimu i našu percepciju starosti i mladosti', tvrdi Ferić, a već idući mjesec čeka ga nova radionica 55+, s novim polaznicama i polaznicima.

Koja je tvoja priča?

Radionice su dio projekta 'Koja je tvoja priča', započetog u rujnu prošle godine, koji će trajati do kraja 2019. i održavati se u Booksi. U sklopu njega, osim Ferićeve kratke priče, osobama od 55 godina i starijima nudi se radionica poezije, koju vodi nagrađivana pjesnikinja Dorta Jagić. Javno čitanje njene prve grupe održat će se 22. veljače. I Jagić, kao i Ferić, sredinom idućeg mjeseca kreće s novim radionicama. Ferićeva je, usput, već popunjena, dok kod Jagić još ima dva mjesta.

Osim toga, 'Koja je tvoja priča' uključuje 'Raspričavanja', kreativna događanja koja uključuju pisanje i pripovijedanje priča u društvu, a koja vodi Ivana Bodrožić, autorica romana 'Hotel Zagorje' i 'Rupa'. 'Raspričavanja' idu jednom mjesečno i do kraja 2019. održat će se još osam puta, s idućim zakazanim 15. veljače te s pauzama u srpnju i kolovozu. Svi zainteresirani stignu se prijaviti, kao i u čitateljski klub koji se održava jednom mjesečno. U planu je i radionica ilustriranja priče s grupom Škart, za koju još treba utvrditi termin.

Sve ove programe provodi Booksa i svi su besplatni. Sufinanciraju se iz Europskog socijalnog fonda (ESF), uz još 39 projekata za unapređenje kvalitete života osoba starijih od 54 godine poboljšanjem pristupa kulturnim i umjetničkim aktivnostima. Za njih je prošle godine osigurano 20 milijuna kuna bespovratnih sredstava, od čega 85 posto pokriva ESF, a ostatak Ministarstvo kulture. Jedan od odobrenih projekata je i radionica filmske kritike u kinu Europa, 'Filmski kritičari 54+'.