'Pes za pet' jedan je od kratkih filmova koje je Ivo Škrabalo snimio u svojoj redateljskoj karijeri. No Škrabalo je bio čovjek s više karijera i s nekoliko strasti, od kojih je jedna bila i film.

Komemoracija posvećena Ivi Škrabalu zato je i morala početi filmom, u ovom slučaju već spomenutim 'Pesom za petsto', ljupkoj vinjeti iz zagrebačkog života, o dječaku koji na Dolcu prodaje malog, tek rođenog psića. U pitanju je film nastao pod utjecajem talijanskog neorealizma, snimljen u crno-bijeloj tehnici i s autorskim okom za detalje mjesta radnje, živahnu zagrebačku tržnicu. Istovremeno je 'Pes za petsto' prožet suptilnom melankolijom, koja se najbolje vidi pred kraj, kada je dječak obavio ono što je i naumio i kada držeći novčanicu u rukama shvaća da bi mu možda ipak draže bilo da je zadržao psića.

Osim ovog filma, prikazan je i insert iz još neprikazanog filma Branka Ištvančića, u kojem Škrabalo govori o svom dokumentarističkom radu, a prisutnima su se nakon toga obratili Hrvoje Hribar u ime Hrvatskog audiovizualnog centra, dekan ADU Enes Midžić i filmski teoretičar Hrvoje Turković. Ivu Škrabalu su pak došli ispratiti mnogi njegovi prijatelji i suradnici te su sjedišta Tuškanca ispunili, primjerice, režiseri Veljko Bulajić, Krsto Papić i Arsen Ostojić.

Hrvoje Hribar nadahnuo je govorio o Škrabalu kao pokretaču mnogih stvari u hrvatskoj kinematografiji, inspirativnoj iskri bez koje uostalom ni ne bi bilo HAVC-a. Dekan ADU-a Enes Midžić je pak dao presjek Škrabalove predavačke karijere, s obzirom na to da je on kao autor ključne povijesti hrvatske kinematografije odgojio generacije studenata. Zadnji se prisutnima obratio Hrvoje Turković, prisjećajući se Škrabala kao inicijatora Hrvatskog društva filmskih kritičara, Dana hrvatskog filma te spiritusa movensa u nastajanju časopisa Hrvatski filmski ljetopis. Turković je istaknuo da je Škrabalo uživao vidjeti kako se njegove inicijative razvijaju i transformiraju samostalno, a osvrnuo se i na Škrabala kao privatnu osobu, poznatog po tome da je uvijek bio zainteresiran za druge i što oni imaju reći.

Cijela je komemoracija trajala oko sat vremena, podsjetivši nas još jednom na to koliko je velik i razgranat bio utjecaj Ive Škrabala, pravnika i redatelja, dramaturga i političara, povjesničara i vječnog liberala. Danas je teško zamisliti jednog renesansnog čovjeka te vrste, pa je smrt Ive Škrabala ujedno i polagani kraj cijele epohe, u kojoj su stvarala imena poput Zvonimira Berkovića, Dušana Vukotića i Ante Babaje