'S tugom i nevjericom primili smo vijest da je umrla gospođa Vesna Parun, jedna od najvećih hrvatskih pjesnikinja i svakako najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća.

Iako već godinama nepokretna i teško bolesna, svojom zadivljujućom životnom i stvaralačkom svježinom i energijom prenosila je i djeci, i mladima i onim starijima svoje pjesme, prozu, aforizme, dramska djela - svoj život, fascinantni život koji je obilježio naše vrijeme i našu književnost', navodi u izrazima sućuti hrvatski ministar kulture.

Podsjeća da je Vesna Parun do 'zadnjeg trenutka pisala gotovo danonoćno u svom bolesničkom krevetu sa strašću, stvaralačkim poletom i energijom koja nas je sve, koji smo s njom bili u bliskom kontaktu, oduševljavala i fascinirala isto kao i njezin jedinstveni izraz koji nikada nije posustao u svojoj literarnoj snazi i poletu uvijek iznova pozivajući na otvoren i živ intelektualni dijalog'.

'Od struke ovjenčana brojnim nagradama i priznanjima za svoje stvaralaštvo, Vesna je uvijek ostala na neki način izdvojeni otok, kao njen Zlarin, kao njen Prvić, Šolta, istovremeno i jaka i krhka. Otočanka s biljegom mora, masline i vjetra, intelektualka koja uvijek iznova propituje svako moguće egzistencijalno uporište, jedinstvena žena pjesnikinja čija će osobnost ostati u našim sjećanjima živa kroz jedne od ponajboljih redaka hrvatske književnosti.

Kao vrsna pjesnikinja neumorna i živa duha i nepresušne poetske imaginacije koja ju je pratila do posljednjeg trenutka, ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti, a njezinim će odlaskom ostati trajna praznina u suvremenoj hrvatskoj kulturi', stoji na kraju izraza sućuti ministra Biškupića u povodu smrti pjesnikinje Vesne Parun.