Svoj srednjoeuropski identitet Zagreb u velikoj mjeri duguje proslavljenom, ali i kritiziranom arhitektu Hermanu Bolleu - u nizu zgrada koje je podigao u tada malom provincijskom središtu, reprezentativna je dvokatnica u Žerjavićevoj ulici u kojoj je živio, a koja je danas gotovo prazna i propada
Povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović, autor monografije i skorašnje izložbe o Bolleu, upozorava da njegova kuća, kao jedna od vjerojatno najreprezentativnijih stambenih zgrada tog doba u Zagrebu, propada i urušava se, što će se i nastaviti ako se ubrzo nešto ne poduzme.
Zgrada propada dijelom zbog toga što se ne koristi, no ona je i statički ugrožena jer susjedna parcela, koju je Bolle svojedobno bezuspješno pokušao kupiti, nikada nije izgrađena, rekao je u razgovoru za Hinu Damjanović, koji godinama proučava Bolleovu ostavštinu.
Pitanje je što se uopće može poduzeti u sprječavanju daljnjeg propadanja zgrade, s obzirom na to da je ona u privatnom vlasništvu i vlasnik je dužan brinuti se o njezinoj obnovi, a dodatna otežavajuća okolnost je što je u dnu susjedne parcele sada trgovina Billa.
Kuća u Žerjavićevoj 4 odavno nije u vlasništvu Bolleovih nasljednika, nakon njegove smrti 1926. godine prodana je privatnim vlasnicima, potom je prelazila iz jedne u drugu ruku, a danas, kaže Damjanović, u njoj živi samo jedan zaštićeni zajmoprimac, i to u suterenskom, najmanje reprezentativnom prostoru koji je prije vjerojatno bio kućepaziteljev stan.
Podsjetio je da je Bolle tu zgradu, koja je tada bila na samom rubu grada, podigao dvadesetak godina po svom dolasku u Zagreb, 1898. godine. Bila je to stambeno-najamna zgrada u čijem je jednom stanu živio sa suprugom i usvojenom kćeri, dok je ostali prostor iznajmljivao i od toga privređivao.
'Bolle je u cijelosti projektirao tu zgradu, uključivši i do danas vrlo dobro očuvani oslik u haustoru na stepeništu te reprezentativnu drvenariju i stolariju, vrata, okove na vratima', napomenuo je.
'Žalosno je što kuća propada jer je to nevjerojatno kvalitetna i atraktivna nekretnina s velikim vrtom, kakvi više nisu tako česta pojava u središtu Zagreba, a Bolleu je služio kao neka vrsta voćnjaka', naglasio je Damjanović. To je jedino zemljište unutar zagrebačke Zelene potkove koje je ostalo nepopunjeno, a 'što čudi jer je riječ o izuzetno atraktivnoj lokaciji na Svačićevom trgu', dodao je.
Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća postojala je inicijativa da se zgrada kupi za francusko veleposlanstvo, no od toga se odustalo zbog nemogućnosti dogovora o izgradnji objekta u vrtu.
Damjanović je izrazio nadu da će izložba koja se otvara 17. travnja u Muzeju za umjetnost i obrt, čiju je zgradu također projektirao, možda potaknuti da se Bolleova kuća, koja čak nema ni spomen ploču koja bi podsjećala na to da je on ondje živio, stavi u funkciju.
Izložba 'Herman Bolle - graditelj hrvatske metropole' kroz nekoliko cjelina predstavit će rad tog Nijemca, bečkog studenta, koji je tijekom pola stoljeća s oko 150 projekata ostavio trajni trag u povijesti hrvatske arhitekture.
U šetnji središtem Zagreba njegovi su projekti neizbježni, od Zagrebačke katedrale, palače HAZU, MUO-a i Obrtne škole do ograde i portala Botaničkoga vrta, fontane i Meteorološkog stupa na Zrinjevcu.