Mate Matišić je tekst 'Ljudi od voska' napisao po narudžbi za Hrvatsko narodno kazalište i time je 'debitirao' u našoj najvećoj kazališnoj kući. Tekst je unaprijed odredio kao dramsku suitu u tri stavka, čime je naznačio osnovnu dramsku strukturu. Naime, kroz tri kratka komada - 'Obožavateljica', 'Prvi musliman u selu' i 'Ispod perike', donosi tri naoko različite, ali jednako užasne, mračne i bolne priče, koje lupaju direktno u želudac i iza kojih ostaje gorak okus u ustima. Kombinacija Matišićeva teksta i precizne, točne i jasne režije Janusza Kice, velikog redatelja poznatog po minucioznom i ozbiljnom pristupu tekstu, rezultirala je ubojitom i maštovitom ansambl predstavom kojoj se teško može naći zamjerka i za koju će se u idućim mjesecima tražiti karta više. Stoga je premijerna publika izvođače ispratila gromoglasnim aplauzom.  

Katija Zubčić, Bojan Navojec, Vanja Matujec, Ivana Boban, Ana Begić Tahiri, Goran Grgić, Barbara Vicković

Za pisanje 'Ljudi od voska' Matišić je inspiraciju pronašao u određenim fazama, situacijama i doživljajima iz vlastita života, ne libeći se da beskompromisno i radikalno ogoli svoju privatnost i zatim se poigra s motivima iz svoje biografije kako bi stvorio novi dramski tekst. Takav pristup je u stanovitim zagrebačkim krugovima još prije praizvedbe izazvao traženje sličnosti i poveznica između Matišićeva života i života glavnog junaka te pitanja o tome koliko je moralno i opravdano motive iz vlastita života pretvarati u dramsko pismo. Takva pitanja bila su postavljana i nakon praizvedbe. No i prijašnje Matišićeve drame podizale su prašinu i izazivale skandale jer je u svim svojim tekstovima snažno i nesmiljeno, uz puno crnoga humora, secirao hrvatsku svakodnevicu ('Anđeli Babilona', 'Svećenikova djeca', 'Fine mrtve djevojke') te su se neki i prepoznavali u njegovim likovima. Valja reći da je dobro što Matišić svojim tekstovima uznemiruje duhove i što takvim pristupom izvrće i vlastitu utrobu i utrobu društva, što nije ni lako ni jednostavno niti bezbolno. Time izriče svoju istinu i svoje viđenje stvarnosti u Hrvatskoj te baca rukavicu, kako se čini, svima onima koji iz njegove perspektive to zaslužuju - roditeljima, političarima, braniteljima, dealerima, seoskim moćnicima, Crkvi, mafiji, zagrebačkim frajlama i drugim urbanim uglednicima, licemjerima i malograđanima. Tako Matišić u ovom vremenu, kad se manipulira činjenicama i relativizira istina, iscrtava neumoljivu sliku hrvatskog društva. Može se reći da je to Matišićevo najslojevitije, najzrelije i najbolje dramsko djelo. 

Sve tri priče u komadu 'Ljudi od voska' povezane su istim motivom – problemom roditeljstva te likom Viktora, dramskog pisca i scenarista, bivše pop zvijezde Jugoslavije, koji se može shvatiti i kao svojevrsni alter ego samoga Matišića, nekadašnje zvijezde jugoslavenskoga pop benda Prva ljubav. U svim trima pričama Viktorov miran i uhodani život, okrunjen uspjesima i slavom, biva prekinut nenadanim i apsurdnim događajima koji utječu na njegovu sudbinu i primoravaju ga da se suoči sa svojom prošlošću. Također, u sva tri komada Matišić donosi vrlo žive karaktere i njihove apsurdne sudbine, a preko njih sočnim i autentičnim jezikom progovara i o sazrijevanju hrvatskog društva kao cjeline. To čini bez patetike i srcedrapateljnih tonova, direktno, do dna, kroz opaki crni humor.

U prvoj priči 'Obožavateljica' Viktor saznaje od nekadašnje obožavateljice Jevrese da u Srbiji ima sina mafijaša, no komad ne staje samo na tom motivu, nego se dotiče i života estradnjaka, pitanja abortusa, podzemlja, kriminalnog miljea i općenito politika. U drugoj 'Prvi musliman u selu' otkriva drugu stranu života u ruralnom, pograničnom selu Ričice u Imotskoj krajini, od šverca drogom u 'prknima' magaraca preko sve raširenijeg trenda samoubojstava mladih do incesta, preljuba i kupovine žena iz 'Ukrajine', a zapravo iz Bosne. Replike poput 'Mislin da je pun časnije prodavat drogu nego jebat vlastito dite', 'Ne virujem više u državu, a bome ni u Boga' te ' Iša san bos pješice u Međugorje i molijo Gospu da ga bar ona kazni kad neće hrvatsko pravosuđe', ilustriraju grubi mentalitet i razmišljanje ljudi tog kraja i njihovu borbu za egzistenciju u kojoj se ne preže ni pred čime.

Mate Matišić, Goran Grgić, Vanja Matujec, Barbara Vicković, Ana Begić Tahiri, Olga Pakalović, Ivana Boban

Treća priča 'Ispod perike' može se nazvati gromoglasnim finalom u kojem još dugo odzvanja Viktorova replika 'Molite se za smrt!'. Matišić u njoj oslikava emocionalno prazan život majke, ugledne smrtno bolesne zagrebačke psihijatrice, koja zbog karijere i težnje za publicitetom manipulira drugima i zanemaruje vlastito dijete te ga ostavlja Viktorovoj obitelji. Dok scenom defiliraju brojne dadilje kao simbol majčinske neosjetljivosti i nebrige, javljaju se pitanja o tome treba li svatko biti roditelj i imamo li kao društvo adekvatne mehanizme za sankcioniranje onih roditelja koji stvaraju osakaćena emocionalna bića. Postaje jasno da Matišić u svojim 'Ljudima od voska' zapravo ispisuje devijacije koje se javljaju u svim nesretnim obiteljima, ali i u svim društvima koja boluju od siromaštva, političke podijeljenosti, neznanja, neiskrenosti, laži i manjka socijalne osjetljivosti. Postaje vidljivo da to nije samo priča o važnosti i zabludama roditeljstva, nego i o odgovornosti roditelja u formiranju i sazrijevanju zajednice te njene budućnosti. 

Zato se može reći da tekst 'Ljudi od voska' ne prikazuje samo devijacije u obiteljima, nego i poremećene odnose u vrlo različitim mikro sredinama, razotkrivajući ono što se ne vidi na prvi pogled i što se skriva iza lijepe vanjštine ispražnjenih života junaka.

Janusz Kica i Željka Udovičić na domjenku nakon praizvedbe

S predstavom 'Ljudi od voska' u kojoj igra čak 25 glumaca, na čelu s Goranom Grgićem kao Viktorom i Anom Begić kao njegovom suprugom, dramski ansambl HNK-a pokazao je da, uz dobar tekst i vodstvo sjajnog redatelja, može izraziti sve svoje kapacitete. U interpretacijama su se istaknuli Grgić i Ana Begić, Ksenija Marinković kao Jevresa, Siniša Popović kao Nikola, Bojan Navojec kao Jozo, Milan Pleština kao Ante i Alma Prica kao psihijatrica Jasna, te u manjim ulogama Vanja Matujec kao Sestra i Luka Dragić kao Nemanja, kao i Katija Zubčić, Barbara Vicković, Olga Pakalović, Ivana Boban i Dora Lipovčan u ulogama dadilja. Općem dojmu uvelike su pridonijeli lijepi kostimi Doris Kristić i jednostavna scenografija Studija Numen i Ivane Jonke te prepoznatljiva muzika Tamare Obrovac.