'Timi Promašaj', roman prepoznatljivog humora, prva mu je dječja knjiga, kod nas objavljena u izdanju Profila.

Glavni lik njegove nove knjige beskrajno je smiješan dječak Timmy s vrlo neobičnom logikom zaključivanja. Njegova je ambicija stvoriti detektivski imperij, ali ograničavaju ga početničke okolnosti: ima vrlo lijena i uvijek gladna poslovnog partnera – polarnog medvjeda imenom Totalka, agencija mu je smještena u majčinu ugrađenom ormaru, škola je stvarno dosadno mjesto u kojem se ništa zanimljivo ni korisno ne doznaje...

Ovaj smiješni i topli roman o osamljenu dječaku čija je mašta beskrajna, ali koji ima malih problema u komunikaciji s ljudima oko sebe, objavljen je u više od 30 zemalja i samo u Americi prodan u više od 350.000 primjeraka.

S piscem koji živi u sjevernoj Kaliforniji, razgovarali smo o stripovima, djeci i dječjem svijetu beskrajne imaginacije, ali ujedno i beskrajne – dosade.

Vaši stripovi za djecu vrlo su smiješni i uz to i vrlo uspješni. S obzirom na činjenicu da ste po zanimanju pravnik, otkrijte nam tajnu vašeg uspjeha u svijetu stripa.
Oduvijek sam se htio upustiti u pisanje, ali znao sam da su šanse za to minimalne. Uvijek sam se držao sa strane. Cijeli život sam pisao, još od osnovne škole možete pronaći moje stripove u školskom časopisu, to se nastavilo tijekom cijelog školovanja, pa sve do humorističkog magazina Berkeley Harold, za vrijeme studiranja na Berkleyju. Dok sam studirao pravo, napravio sam strip 'Rosen' o mom kolegi. On je volio biti ismijavan na taj način, pa je bio moj omiljeni 'subjekt', a popularnost stripa brzo se širila. Uvijek sam crtao sa strane. No kad sam diplomirao, prebacio sam se na noćno pisanje i crtanje, što je bilo iznimno naporno i zahtjevno.

Pročitali smo da su vaše knjige o Timmyju neprocjenjiv vodič svima koji žele postati detektivi, privatni istražitelji. Ali Timmy je užasan detektiv, stalno griješi iznova i iznova. Što djeca mogu naučiti iz promašaja?
Timmy misli da je briljantan i da sve može otkriti i saznati. Njegov lik izgrađen je isključivo oko zamisli da je nečija slijepa pjega, bolna točka, upravo ono što izdvaja nečiju osobnost i čini je privlačnom i zanimljivom. On se doživljava na jedan način, a cijeli svijet vidi ga potpuno drugačije. Tako da bi on svakako mislio da je njegova knjiga obavezno štivo za sve buduće istražitelje.

Čini mi se da će djeca uživati čitajući o nekome tko ima tako grandioznu viziju koja neslavno propada. Ljudi općenito vole čitati o ljudima koji su u goroj situaciji od njih samih, tu leže pravi humor i duhovite okolnosti. A Timmy se uvijek nađe u najgorim situacijama.

Moj cilj je nasmijati publiku. Ako se mogu poistovjetiti s likovima ili nešto dodatno naučiti, sjajno, to je samo bonus, ali dok sam pisao i prolazio kroz poglavlja, stalno sam se pitao bi kako bih se ja kao dijete osjećao čitajući knjigu. Tako sam stalno nastojao izbjeći dosađivanje čitatelja. Zato što sam i sam kao dijete imao slabu koncentraciju i lako mi je bilo odvući pažnju, preusmjeriti je na nešto novo ili zanimljivije. To mi je bio jedini cilj, nasmijati klince.

Što mislite o stripovima kao literaturi za djecu i njihovoj edukativnoj vrijednosti?
Bio sam sklon zapadanju u dosadu kad sam bio dijete, ali kad mi je nešto bilo jako duhovito, nisam se mogao tome otrgnuti. Nastojao sam napisati nešto smiješno u svakom poglavlju, kako bi djeci bilo prijemčljivije. Stranica ispunjena s puno slova može biti vrlo neprohodna, teška i postoji velika vjerojatnost da će djeci biti dosadno. Crteži su tu u ulozi rasvjetljavanja i dodatnog humora.

Je li odraslima teško 'simulirati' dječji način razmišljanja? Što je smiješno nekome tko je toliko drugačiji od vas? Sjećate li se vaših doživljaja dok ste bili dijete?
U svojoj glavi zaglibio sam u dobi jedanaestogodišnjaka. Stoga samo pišem za svoje vršnjake, kao što uostalom oduvijek i pišem. Jedina preinaka koju sam unio bio je izostanak problematičnijih elemenata, poput ispijanja piva i pušenja cigareta. Osim toga, ne postoji razlika u doživljajima.

Tko su vaši omiljeni autori?
Kao dijete bio sam veliki obožavatelj Charlieja Browna. Jednostavno sam želio raditi isto što i njegov 'otac', pisac Charles Schultz