'Mladež bez Boga' je jedna vrlo zanimljiva sintagma u koju je moguće svašta upisati. Ali, kod Odona von Horvatha, to je prije svega mladež bez nekih jasnih vrijednosti, kojoj se mogu nametnuti neki upitni autoriteti', rekao je Šeparović, autor i redatelj komada.

Nacionalsocijalističku Njemačku 1936. i neoliberalnu Europu 2019. izravno spaja socijalni darvinizam, ističe redatelj: Tridesete godine selekciju su provodile na osnovi rase, a novo stoljeće provodi ju podjelom društva na jake i slabe pojedince koji mogu preživjeti jedino po milosti jakih.

Roman napisan 1937., 'Mladež bez Boga' Odona von Horvatha mračna je priča koja se bavi pitanjima krivnje, sudbine i savjesti pojedinca unutar brutalne, konformističke totalitarne države. Autor kojemu su nacisti spaljivali knjige, von Horvath je uspio prikazati nastanak fašističkog čovjeka, odnosno uputiti na društvene snage iz kojih nastaje takav tip čovjeka. Premijera predstave koja nastaje po motivima knjige je 22. veljače u ZKM-u.

Današnja je 'mladež bez Boga' generacija apatičnih na sebe usmjerenih pojedinaca koji, vođeni imperativima nove mode individualizma, gube dodir s tradicionalnim društvenim vrijednostima solidarnosti i tolerancije, napominje Šeparović. Mladi nemaju nikakve vrijednosti osim onih koje im se prezentiraju kroz medije, a obrazovanje im služi samo kao posrednik uspjeha na tržištu rada.

Predstava 'Mladež bez Boga' temi pristupa 'angažirano, u tipičnoj Montažstrojevoj istraživačkoj poetici, koja ne pretendira biti politička, već pokušava mapirati određeno stanje duha'.

Tko su današnji 'crnci'?

Roman govori o gimnazijskom nastavniku koji jednome od svojih učenika precrta politički nekorektnu rečenicu u školskoj zadaći, te mu pokuša objasniti da su i 'crnci' ljudi. U onodobnoj predratnoj atmosferi, takva njegova intervencija nije blagonaklono prihvaćena – učenikov otac dolazi u školu kako bi profesoru očitao bukvicu. Roman dalje prati školski izlet u prirodu, koji je zapravo priprema za rat.

Von Horvathovu alegoriju Njemačke u vrijeme kada je nacizam bio na svojem vrhuncu Šeparović je transponirao u neimenovanu europsku zemlju danas.

'Mi smo roman aktualizirali tako da smo sve stavili u kontekst neimenovane europske države, jer se mi zapravo bavimo pitanjem što je i kakva je danas Europa, što je od nje ostalo dok kontinentom maršira populistička desnica. Zanima nas tko su današnji 'crnci'', rekao je Šeparović.

Današnja se mladež priprema na neku drugu vrstu rata, u kontekstu STEM-revolucije (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) kojom neoliberalni kapitalizam na velika vrata prodire u odgojno-obrazovni sustav u koji uvodi računala, odbacuje humanističke predmete i oblikuje novu radnu snagu za tržište rada te promiče natjecanje koje nam preostaje kao jedini oblik međuljudskih odnosa.

Zato je Von Horvathov roman samo jedna linija na koju se predstava oslanja: druga je knjiga 'Heroji' lijevog postmarksističkog talijanskog profesora komunikologije Franca Berardija 'Bifa'.

Logika masovnih ubojica nije nam toliko strana koliko se čini

'Bifo se u knjizi bavi fenomenom masovnog ubojstva praćenog samoubojstvom, tzv. 'school-shootersa'. To nije nešto što se događa samo u Americi – ima toga već jako puno i u Europi, i uvijek se interpretira kao psihopatsko ili sociopatsko ponašanje. Međutim, kad počnete čitati dnevnike tih mladih ljudi, ispada da ono o čemu oni govore uopće ne zvuči sociopatski – dapače, svi oni ispadaju jako uklopljeni u društvo sa svojim idejama, svi oni točno znaju što rade i zašto to rade', kazao je Šeparović.

Ti su dnevnici, kao i transkripti iskaza sa suđenja Norvežaninu Andersu Breiviku, koji je 2011. godine ubio 69 adolescenata na otoku Utoyi, dokumentaristički materijal koji se koristi u predstavi, u kojoj ulogu suvremene europske mladeži bez Boga preuzimaju upravo ti antiheroji.

'Bifo uzima te mladiće kao primjere 'heroja'. Oni su potpuno svjesni medijskoga spektakla koji stvaraju; kao i bilo koji drugi teroristi, u porukama preuzimaju odgovornost i objašnjavaju zašto to rade, a sve kako bi dobili tih svojih pet minuta slave, pet minuta u kojima su oni pobjednici, u kojima su iz pozicije gubitnika zapravo prešli u poziciju pobjednika, iako tek u trenutku kada ih više nema', ističe Šeparović.

Predloške spaja krećući od kraja romana: učitelj koji je progovorio istinu ostao je svojevoljno bez posla i odlučio otići u Afriku. 'Ali prije nego ode, snimi neke video poruke i ostavi ih mladima iz svog, kako to Von Horvath naziva, 'kluba'. On zapravo ulazi u komunikaciju s mladima koji čitaju zabranjene knjige. Ali, što oni to čitaju, tko su ti mladi ljudi? Mi u predstavi idemo od te točke, od realnosti u kojoj ti mladi ljudi možda i nisu ono što je profesor htio od njih. Profesor je prilično lijevo nastrojen, a oni možda nisu toliko lijevo koliko on misli da bi mogli biti – možda su oni vrlo desno', pojašnjava redatelj.

Prilika za mlade glumce

Predstava je koprodukcija Montažstroja sa Zagrebačkim kazalištem mladih (ZKM) u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti (ADU). Kombinirajući Von Horvathovu priču o obrazovanju koje postaje političkom robom i Bifovo djelo 'Heroji', predstava spaja i različite likove o kojima te dvije knjige govore: iz Von Horvathova romana uzima likove profesora i Eve, iz Bifova pregleda školskih ubojica Erica Harrisa, Dylana Klebolda, Choa Senga Huia, Pekku Auvinena, koji su svoje krvave pohode završili samoubojstvom, te Andersa Breivika.

'Profesora igra Rakan Rushaidat, a ostali su zapravo mladi glumci koji su tek završili ili završavaju Akademiju. Igraju ove likove iz romana, ali zapravo igraju još više uloge 'school shootersa', pojašnjava redatelj. To su Boris Barukčić, Lucija Dujmović, Ivana Gulin, Ugo Korani, Ivan Pašalić i Bernard Tomić.

'Riječ je o mladim glumcima koji su izabrani na audiciji, koji su jako bitni za ovaj projekt jer u sebi nose jednu dozu dokumentarnosti o tome što su mladi danas i što nisu i koji su bili vrlo spremni upustiti se u izazov ovog kompleksnog procesa', kazao je Šeparović.

Šeparović i Ivana Vuković potpisuju tekst i dramaturgiju, Šeparović s Konradom Mulvajem osmišljava scenografiju, scenski pokret oblikuje Damir Klemenić, svjetlo Aleksandar Čavlek, a zvuk Miroslav Piškulić i Kruno Miljan. Kostimografkinja je Marta Žegura, izbor glazbe i autorski zvuk je Montažstrojev, a Montažstroj & Mitropa potpisuju video i multimediju.