Upravitelj Zaklade i autor monografije Robert Barilla, odlučio je javno zatražiti pokroviteljstvo Grada Splita i pridobiti gradonačelnikovu pažnju na jedan izuzetno simpatičan način. Uputio mu je dopis slijedećeg sadržaja: 'Uvidom u poslovne knjige otoka Brača ustanovili smo da nije plaćen račun za kamen isporučen za izgradnju Dioklecijanove palače te molimo da se dugovanje podmiri u najkraćem mogućem roku. U protivnom ćemo biti prisiljeni pokrenuti ovrhu, obračunati 1700 godina zateznih kamata i zatražiti povrat Dioklecijanove palače na otok Brač'.

Zbog čega vam je toliko stalo do pokroviteljstva Grada Splita?

Zbog toga što smo od Grada Splita zatražili pokroviteljstvo poglavlja Splitska, prekrasnog bračkog mjesta u čijim se kamenolomima Plate, Rasohe i Stražišće brao kamen za izgradnju Dioklecijanove palače i antičke Salone. Na Braču je u to vrijeme postojao i čitav niz klesarskih radiona, tako da su se osim kamenih blokova, u Split otpremali i gotovi proizvodi od kamena. O tome svjedoče i dva antička brodoloma s kamenim teretom, koja smo pronašli u bračkom akvatoriju prilikom terenskih istraživanja za monografiju i prijavili nadležnom ministarstvu te se pritom odrekli zakonskog prava na nalazninu i naknadu troškova. Osim toga, naša mala Splitska dobila je svoje ime po gradu Splitu. Ako gledamo povijesno, Splitska je na neki način majka grada Splita, a ako gledamo prema porijeklu imena ispada da je Splitska lijepa kćer grada Splita. U svakom slučaja postoji jedna prekrasna tisućljetna veza, mogu slobodno kazati obiteljska, pa kao pokrovitelja Splitske vidim isključivo Grad Split i svim se silama borim za to.

Jeste li time doveli gradonačelnika u nezgodan položaj?

Zamolbu sam gospodinu Puljku uputio kao građanin grada Splita i od svog gradonačelnika očekujem da na nju odgovori. Dugo se vremena borim za otok Brač i ovakvo se ponašanje političara uklapa u hrvatski prosjek.

Baš naprotiv, mislim da sam gospodina Puljka doveo u poziciju da napravi nešto doista lijepo. U pripremi monografije otoka Brača sudjelovao je čitav niz institucija grada Splita (Arheološki muzej Split, Konzervatorski odjel u Splitu, Državni arhiv u Splitu, Pomorski muzej u Splitu, Muzej grada Splita, Muzej sporta Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Podvodno istraživački klub Mornar, Veleposlanstvo Slovačke Republike, Galerija umjetnina Split…), kao i mala kreativna vojska splitskih fotografa (Stanko Karaman, Antonio Rossetti, Ivo Pervan, Božidar Vukičević, Alen Soldo, Neven Šerić, Lorenz Marović, Andrija Carli, Vedran Barbarić, Joško Bakić, Živko Bačić, Darko Bakšić, Dražen Lišnjić, Boris Kragić, Tom Dubravec, Jadran Babić i Zoran Alajbeg). Pokroviteljstvo je simbolično i prilika je gradonačelniku da oda priznanje institucijama i ljudima grada Splita koji su obavili sjajan posao. Monografija „Otok Brač - negdje između mora i zvijezda“ najveći je izdavački projekt ove godine u Hrvatskoj vrijedan preko 4.000.000,00 kn. Biti će objavljena na ukupno 1360 stranica s preko 4500 fotografija, tiskana u koloru na kvalitetnom papiru, uvezana kožnim uvezom, ukrašena medaljonom od mesinga na naslovnim stranicama oba sveska i zapakirana u autorsku kutiju. Veći dio sadržaja objavljuje se po prvi puta, a monografija je napravljena u cilju boljeg razumijevanja povijesti i kulturne baštine otoka Brača. Tisak je planiran tijekom mjeseca rujna.

Jeste li izračunali stvarnu vrijednost kamena kojim je građena Dioklecijanova palača?

To je jednostavna računica. Cijena bračkog kamena varira ovisno o kvaliteti. Ako uzmemo u obzir da je za izgradnju Dioklecijanove palače korišten najkvalitetniji brački kamen vrijednosti 1.000 EUR/m3, pa izmjerimo palaču i izračunamo njezin volumen, dodamo troškove prijevoza, rad nekoliko tisuća ljudi, cijenu gotovih proizvoda od kamena (stupova, sarkofaga, kapitela, pitosa, reljefa, obloga i slično i ne zaboravimo da se radi o građevini s UNESCO-vog popisa svjetske baštine, kojom god metodom računali dolazimo do istog rezultata. Vrijednost Dioklecijanove palače je neprocjenjiva.

Postoji li još otvorenih povijesnih računa između grada Splita i otoka Brača?

Našlo bi se dosta toga, ali prvo sam se sjetio 'Sargovih milijuna'. Ivan Bonačić Sargo jedan je od najvećih bračkih filantropa koji se obogatio na rudnicima salitre u Južnoj Americi, a 1920. godine oporučno je ostavio iznos od 30 milijuna čileanskih pesosa za napredak Općine Milna. Kako bi dobili predodžbu o kolikom se iznosu zapravo radi, to je današnjih 71 milion dolara ili 43 godišnja budžeta Općine Milna. Samo je neznatan dio ovog iznosa poslužio želji donatora, dok je veći dio preko tadašnje Bračko Amerikanske banke posuđen Gradu Splitu. Od tog se novca popločala splitska riva, uredila kanalizacija, elektrificirao dio grada, izgradili značajni objekti i u gradu napravilo puno toga. Taj novac nije nikada vraćen, a Ivan Bonačić Sargo danas nema u Splitu ni svoju ulicu. Pored dugovanja za kamen, stornirati ćemo i taj račun ukoliko gradonačelnik prihvati pokroviteljstvo Splitske.

Imate li za kraj neku poruku za gradonačelnika Ivicu Puljka?

Bračani vam kažu: 'Malo nas je, ali smo dobro raspoređeni'. Tako smo nedavno postavili skulpturu jednog Supetranina na novouređenom trgu u centru grada, upravo pred zgradom splitskog HNK čiju je izgradnju osobno inicirao. Stoga svoju poruku prepuštam Gaji Bulatu, omiljenom splitskom gradonačelniku kojeg su građani obožavali i birali tri puta uzastopno, jer je gotovo nemoguće pobrojati sve zasluge ovog Bračanina koje je postigao u četrdesetak godina svog djelovanja u Splitu. Prolaznike pozdravlja podignutim šeširom, a sadašnjem i svim budućim gradonačelnicima grada Splita poručuje – Ugledajte se u mene.

Gospodin Puljak i njegova obitelj česti su gosti otoka Brača, pa će bez obzira na prihvaćanje, ignoriranje ili odbijanje pokroviteljstva naše 'Bračke Biblije' biti uvijek dobrodošli na otoku. Posebno u prekrasnoj Splitskoj, jer majka te uvijek voli bez obzira na to kako se odnosiš prema njoj. Možda je srce otoka Brača kameno, ali je prije svega veliko – s osmijehom odgovara Barilla.