Knjiga Ankice Čilaš Šimpraga, Dubravke Ivšić Majić i Domagoja Vidovića 'Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena' predstavljena je na Interliberu proteklog vikenda, a riječ je o vrijednom leksikografskom djelu koje će mnogima biti zanimljivo jer daje iscrpne opise imena koja su zabilježena u Hrvatskoj
O knjizi su govorili recenzentice Anđela Frančić, Anita Celinić i Ivana Matas Ivanković te autorice Ankica Čilaš Šimpraga i Dubravka Ivšić Majić.
Recenzentica Farčić je istaknula kako je knjiga rezultat rada onomastičkih znanstvenika koji su ovom knjigom obogatili hrvatsku antroponomastičku leksikografiju. Podsjetila je kako su osobna imena u početnoj hrvatskoj leksikografiji bilo slabo zastupljena te dodala kako je začetnik hrvatske antroponomastike Pava Ritter Vitezović koji je obradio imena u svom rječniku.
Ocijenila je kako ovaj rječnik, za razliku od dosadašnjih imenoslova, na nov i suvremen način obrađuje hrvatska imena.
Ankica Čilaš Šimpraga istaknula je da su autori na rječniku radili četiri godine te dodala kako su u knjizi su obradili oko 3000 od 5563 imena za koliko se pretpostavlja da ih ima u Hrvatskoj.
Baza je bio popis stanovništva
Polazište za izradu rječnika bila je baza službenih osobnih imena s podacima o broju
nositelja svakoga imena. Ti su podaci dobiveni od Državnoga zavoda za statistiku i
donose se prema Popisu stanovništva Republike Hrvatske 2011. godine, prema kojemu
je tada u Hrvatskoj živjelo 4 284 889 stanovnika. Tada su potvrđena 5563 imena s
više od deset nositelja, a radi zaštite osobnih podataka imena s manje od deset nositelja
ne objavljuju se.
Naglasila je kako je ovo prvi rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena koji je rađen po suvremenoj znanstvenoj metodologiji.
Nas je zanimalo, istaknula je, koja su najčešća imena, kada se i zašto počinju nadijevati djeci, koji su jezični i kulturološki razlozi, jednako kao i koliko nositelja ta imena imaju danas.
Najstarija hrvatska imena zapisana su u 8. stoljeću, riječ je o imenima narodnoga podrijetla, rekla je dodala kako najstarija imena u rječniku potječu iz 9. stoljeća, a to su Borna, Branimir, Budimir i Domagoj. Rekla je da se od 10. stoljeća pojavljuju i svetačka imena. Suživot narodnih i svetačkih imena traje do Tridentskog sabora u 16. stoljeću, rekla je dodavši kako su se od tada sljedećih 200 godina nadijevala isključivo svetačka imena, među kojima su prevladavala imena apostola. Napomenula je i kako su preživjela samo dva narodna imena - Božo i Cvjetko, odnosno ženska imena Božica i Cvita.
Po riječima Čilaš Šimprage od 18. stoljeća opet su se počela nadijevati narodna imena. Na nadijevanje imena, osim vjere, često je utjecala i politika, napomenula je dodavši kako su se imena mijenjala ovisno o tome u kojoj smo državi bili. Neka od imena koja su nastajala u vrijeme Drugoga svjetskog rata bila su određena i mjestom rođenja pa tako imamo, kako je navela, Sutjesku, Sinajku i Suesku. Danas u Hrvatskoj živi i pedesetak žena s režimskim imenima, među kojima se ističe i ime Sovjetka, napomenula je.
Istaknula je i kako 90-ih godina nije bio bum svetačkih imena, nego narodnih. Danas je ime Franjo ili Frano popularnije nego u to doba, rekla je dodavši kako se vratilo i nadijevanje ime Marta, a oživjela su i imena Anđa i Mare jer su oba kratka.
Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena izrađen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u sklopu projekta Baza suvremenih hrvatskih osobnih imena. Polazište za izradbu rječnika bila je baza službenih osobnih imena s podatcima o broju nositelja svakoga imena. Ti su podatci dobiveni od Državnoga zavoda za statistiku i donose se prema Popisu stanovništva Republike Hrvatske 2011. godine, prema kojemu je tada u Hrvatskoj živjelo 4.284.889 stanovnika. Tada su potvrđena 5563 imena s više od deset nositelja.
