Nakon velikog uspjeha s romanom 'Sjećanje šume', s kojim je 2017. također ušao u finale književne nagrade tportala, Damir Karakaš u proljeće 2019. objavio je roman 'Proslava', u izdanju Naklade OceanMore, a koja je opisala knjigu kao 'napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, ali putovanje na kojemu pak kao da sve stoji'.

Karakaš se, kao i ranijim svojim djelima, opet pozabavio svojim zavičajem, Likom, vraćajući se među tamošnje 'sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise'. 'U širokom vremenskom luku romana kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena', navode iz OceanMora.

'Proslava', koju je kritika ocijenila, među ostalim, 'mračnim opojnim štivom ličkog literarnog čarobnjaka' koje 'odašilje jezu šumskih ponora', otvara se epizodom 'Kuća'. U njoj Mijo, odbjegli ustaški vojnik, nakon rata iz šume nadgleda rodno selo i vreba priliku da se napokon vrati obitelji, djeci i ženi. Mijo je i u središtu ostale tri epizode, odnosno poglavlja romana, koja se zadržavaju u Lici, ali skaču iz jednog vremena u drugo, pokrivajući period dva svjetska rata. Po jednoj od njih roman nosi i ime, a ona govori o zabavi povodom uspostave NDH, kamo uz glavnog junaka odlaze njegova djevojka Drenka te njen brat Rude, dok je posljednja, 'Otac', vjerojatno najmučnija. Donosi priču o Mijinom ocu koji je, kako bi preživjeli zimu, prisiljen svoga oca, Mijinog djeda, ostaviti u planini, što je, kako je autor objasnio u jednom intervjuu, inačica lapota, mitskog običaja senicida u Srbiji, ubijanje roditelja ili starijih članova obitelji, onda kada njihovo izdržavanje postane prevelik teret.

'Želio sam, prije svega, ući u labirinte svijesti nekoga tko može biti istovremeno krvnik i žrtva. To je i povijesno štivo, i ljubavni roman, i roman o surovom životu, i prirodi, ali svakako i knjiga upozorenja, ili kako je jedan kritičar dobro primijetio, analiza toga kako fašizam raste na tlu neukosti', kaže nam Karakaš, dodajući da je roman 'Proslava' nastajao godinama - 'cijedio' ga je i brusio tako da svaka rečenica bude na svom mjestu.

'Pokušao sam na sto i nešto stranica ispričati tri generacije i dva rata, što se čini nemogućim, ali Faulkner je govorio kako književnost i jest pokušaj da se postigne nemoguće. U kompozicijskoj osnovi roman sam zamislio tako da mu više ne možeš dodati, ne samo neki dio, nego nijednu riječ. Kad bih pisao, uvijek bih imao osjećaj da ulazim u spilju u kojoj su demoni, i kako imam malo municije, a to je i inače povezano s mojim načinom pisanja, da riječima bude usko, a mislima široko, dakle svaki metak mora pogoditi točno u srce demona', kaže.

'Proslava' je piscu donijela i brige jer se nakon objave romana, točnije nakon Karakaševa gostovanja u jednoj emisiji, u Lici digla, kako je rekao sam autor, 'kuka i motika'. Pojedinim Ličanima problematičan je naime bio detalj iz knjige u kojemu se opisuje kako su siromašni ljudi iz toga kraja davnih dana zbog krajnje neimaštine imali lonac u kojemu bi kuhali i obavljali nuždu. Ako su usred noći vani bili velika vijavica, snijeg ili vukovi, nije im bilo druge.

Karakaš je nakon toga dobio niz uvredljivih poruka, među ostalima od vlastitih rođaka, a koji su tvrdili da ih sramoti, tražili demanti te mu poručili da više nije dobrodošao u rodnom Brinju.

'Bez obzira što sam već odavno odlučio da ako se u književnosti budem okretao za svakim psom koji zalaje za mnom, neću nikamo stići, prijetnje koje sam dobivao bile su zastrašujuće, tako da smo imali apsurdnu situaciju da je knjiga u Hrvatskoj važna jedino ondje gdje je nitko ne čita. Ono malo prijatelja iz tog kraja odmah me upozorilo da ni slučajno ne dolazim jer se sprema linč, neke za mene gadne stvari, ali sve je to samo nastavak tužne priče između mog rodnog kraja i mene, u kojoj sam ja, iako dragovoljac, postao izdajnik, pa nekad i popovi na misi znaju reći koju protiv mene. Nisam još bio u Brinju i kako sada stoje stvari, neću tamo više ni ići', kaže nam Karakaš, kojemu se slično dogodilo i 2008., kad je izašao film 'Kino Lika', a koji je prema njegovoj istoimenoj zbirci priča snimio Dalibor Matanić. Tada je nekim od Ličana smetala scena djevojke koja se u destrukciji skine i legne pored svinje, što su tumačili kao poruku da sve Ličanke opće sa svinjama, rekao nam je tada Karakaš, dodajući da je zbog svojih knjiga prošao svašta u zadnjih desetak godina.

Za 'Proslavu' je, kaže, primio puno filmskih ponuda, ali na koncu se odlučio za Brunu Ankovića, kojemu će to biti dugometražni igrani prvijenac. Scenarij je napisala Jelena Paljan, koja potpisuje i scenarij za film 'Trešnje' Dubravke Turić, temeljen na motivima kratke priče Olje Savičević Ivančević te prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu (2017.). Prema tom scenariju nastao je i strip-album 'Ljeto' Danijela Žeželja.

Filma 'Proslava' svakako će biti, kaže Karakaš, jer je projekt, kako je poznato, otprve prošao na natječaju Hrvatskog audiovizualnog centra za poticanje proizvodnje audiovizualnih djela.

'Dobio sam nekidan i scenarij, nisam još čitao, ali vidio sam da tu ima i novih situacija i likova, što je i normalno. U svakom slučaju, jako me veseli sve ovo oko filma i držat ću palčeve da bude što bolji. Ali, kao i kod 'Kina Lika', roman 'Proslava' je moj, a film 'Proslava' bit će redateljev', kaže Karakaš, a trenutno piše novi roman, 'Okretište', na kojemu također radi već godinama. Govori, kako nam je rekao, o njegovu strašnom i teško objašnjivom iskustvu.

'Da znam što se dogodilo, napisao bih neki znanstveni rad, a kako ne znam, napisat ću taj roman. Ovo mi je dosad definitivno najteže pisanje, fizički me boli; imam viziju toga kako bi trebao izgledati, pa iako mi je pokojni djed već stoput u snu dao svoju srebrom okovanu pušku, to mora biti neka vrsta drugačije pobjede dobra nad zlom, ljudskosti nad zvjerstvom, a još tražim način da to postignem', kaže Karakaš, čija će 'Proslava' uskoro dobiti njemački prijevod, u izdanju uglednog austrijskog izdavača Folio Verlag, koji pokriva Austriju, Njemačku i Švicarsku. Roman je, osim toga, objavljen u Srbiji i Makedoniji, a dogovorena je i Belletrina iz Slovenije. Trenutno se pregovara i s izdavačima u drugim europskim zemljama, Francuskoj i Italiji.

Uz Damira Karakaša, u finalu 13. književne nagrade tportala za najbolji hrvatski roman su Nataša Govedić ('Kako zavoljeti morskog psa?, Sandorf), Bojan Žižović ('Stranka', Sandorf), Mihaela Gašpar ('Nemirnica', Disput) i Ena Katarina Haler ('Nadohvat', V.B.Z.). Pobjednicu ili pobjednika proglasit ćemo 20. svibnja.