Hrvatsko društvo pisaca (HDP) objavilo je priopćenje u kojemu izražava ozbiljnu zabrinutost i zgražanje zbog sve većeg broja sudskih tužbi protiv novinara i pisaca koji su, obavljajući svoj posao, izvrgnuti stalnim sudskim progonima
'Tužbe protiv novinara u građanskim parnicama i veliki novčani iznosi koje su po završetku tih parnica obavezni platiti predstavljaju do sada neviđeni pritisak na javno izgovorenu istinu i pravo građana ove zemlje da tu istinu saznaju', upozorava HDP u svom priopćenju dodajući kako praksu da se tuže medijske kuće, novine ili portali sada sve više zamjenjuju građanske parnice protiv novinara osobno, koje im nanose tešku materijalnu štetu.
Takvo postupanje omogućuju sadašnji zakoni koje hitno treba mijenjati, navodi HDP.
No, osim štete koju trpe progonjeni novinari, dodaju, nemjerljivu štetu trpi i čitavo društvo.
'Sudstvo se ovdje koristi kao institucija cenzure i, što je još gore, šalje novinarima poruku da sami sebe cenzuriraju prije nego što ih cenzuriraju sudovi s nekoliko desetaka tisuća kuna. Otkako postoji samostalna Republika Hrvatska još nije bilo ovako perfidnog i bezočnog pohoda politike, centara moći i pojedinaca protiv javno izgovorene istine. U svijetu obrnutih vrijednosti koje ovdje vladaju, sada možda i više nego u nekim prošlim razdobljima, skupo se plaća javno izgovorena istina. A bilo bi normalno, kao što je uobičajeno u civiliziranom svijetu, da se duševna bol naplaćuje samo za laži i klevete', poručuje HDP.
Ističu kako su njihovi kolege, članovi Hrvatskog društva pisaca, Jurica Pavičić, Ante Tomić i Viktor Ivančić, koji su svojim knjigama i novinarskim radom snažno obogatili hrvatsku književnost i kulturu, izvrgnuti neprestanim sudskim progonima.
'Ne zato što pišu nešto što ne stoji, nego zato što prepoznatljivim stilom i uvjerljivim kritičkim rječnikom ili satirom već godinama ovu zemlju pokušavaju učiniti boljom i pravednijom. Posebno zabrinjava što se ovdje ne sudi činjenicama, nego stilu, ne laži, nego rečenicama kojima je istina izgovorena. Stoga se ne radi samo o udaru na novine i novinare, nego i na sve one koji pišu, spisateljice i pisce. Danas se sudi novinarima, sutra će se masovno suditi polemičarima, satiričarima, piscima epigrama ili čak pjesnicima. Da su krajem 19. i tokom 20. st. sudovi ovako dijelili novčane kazne, Matoš bi ostao bez jedinih cipela, a Krleža više ne bi imao ni za šešir', poručuje HDP zaključujući kako se ovdje ne presuđuje samo novinarstvu: 'Ovdje se sudi i književnosti, kulturi i slobodi'.