Podsjetimo, isti roman ovjenčan je prošlogodišnjom nagradom za najbolji roman tportala.

Svečana dodjela Nagrade odvila se u Hrvatskom društvu pisaca, 22. studenog 2024., a dobitnici Tei Tulić Nagradu je uručio predsjednik Hrvatskog društva pisaca Edi Matić.

Nagrada uključuje brončanu statuu "Kamov ključ" akademskog umjetnika Davora Krelje i novčani iznos od 2000 eura.

Na ovogodišnji je natječaj pristiglo 87 naslova, a o dobitniku je odlučio žiri u sastavu: Nadežda Čačinovič, Irena Matijašević i Edo Popović.

Uz roman Tee Tulić, u finale su se plasirali Julijana Adamović s romanom 'Oče, ako jesi', Nada Gašić s romanom 'Četiri plamena, led', Enver Krivac s 'Osamotnim okolnostima' te Slobodan Šnajder i njegov 'Anđeo nesatajanja'.

U nastavku donosimo obrazloženje žirija za dodjelu nagrade pobjednici.

U labavoj fabularnoj liniji, ili na linearno-vodoravnom smjeru kretanja ove knjige (koja posjeduje i izraženu vertikalnu os), priča se o povratku mlađe ženske osobe u roditeljski dom s blagim osjećajem životnog poraza. Tu je otac, ali i pokojna majka, koja junakinji često dolazi u misli, kao i mrtva najbolja prijateljica. Roman je to koji simulira kretanje mora, uslijed čega dolazi do pomicanja granice jezika, zbilje, vanjske i unutrašnje, a ne ulazi se u fantastiku nego se pokušava ostati u stvarnosti ribolova s ocem. U ovoj prozi imamo odjeke i nadrealizma, simbolizma, naturalizma, sjete i trpkosti, a iznad svega refleksije, koja zanemaruje događajnu zbilju. Ipak, cijeli je roman dubok unutrašnji doživljaj ljubavi prema ocu i postupnog oproštaja od njega. Pripovjedni glas je izrazito miran, iako se po ostalim signalima teksta razaznaje da junakinja hoda kroz srce traume. Strvinari su doživljeni kao dobre ptice koje ne jedu nijedno živo biće, nego čekaju da biće umre. Možda je posebnost i drukčijost tih ptica ono što ih čini pogodnima da ponesu u svijet ovog romana, koji se po mnogim odlikama a najviše po izvornosti plana izraza bitno razlikuje od uobičajenog poimanja proznog pisma.