Čini mi se neprimjereno, da ne kažem donekle i bahato, pisati o tome 'što je pisac želio reći', jer osim toga što je u nekom tekstu rečeno, da bi taj tekst bio literarno probavljiv, važno je i kako je rečeno to što je rečeno. A to, između ostalog, posao je književnih kritičara i/ili teoretičara.

Pretpostavljam da je svako koliko-toliko razumno stvorenje, bavilo se ono nekim vidom umjetnosti ili ne, obuzeto izvjesnim 'temama', događajima, da ga zaskaču traume, vlastite, koje ga razaraju, ili tuđe, zbog kojih također može u najmanju ruku osjećati nelagodu, odgovornost, ako ne i doslovno patiti.

Živimo u veoma bolesnom vremenu, u vremenu koje razara duh, misao, slobodu, individualnost, radost, ljepotu, znanje, pa i ljubav, te istovremeno razara i sebe. Baš poput kancerogenog pankreasa koji kad proždere organe koji ga okružuju, nestane i sam. Onima koji pišu eto tema na pretek. Unutar tog globalno putridnog, raspadajućeg stanja (svijeta), pluta bezbroj priča, malih i velikih, što poznatih, što nepoznatih, za literaturu više nego dovoljno. Uostalom, oni koji čitaju (a sve više čita se lepršavo, brzo i lako probavljivo štivo s dovoljno aditiva da otupi izvorni okus 'materijala'), traže bar privremeno zadovoljenje svojih voajerskih strasti, dudu varalicu, na engleskom lijepo nazvanom 'pacifier'. Tako svakodnevica ostaje zamagljena, a umišljeni čitači nesvjesni svog  egzistencijalnog limba. Svakodnevica nam je sazdana od duda varalica koje nam se histerično nude odasvud, katkad pacifistički, umiljato, gotovo bajkovito, katkad rabijatno, čak i militantno, uz zastrašujuće režanje.         

U toj knjizi 'EEG' pokušala sam onaj komadić puzzlea, onaj jedva vidljiv i još manje značajan okršak, krnjetak iz kartonske (dekorativne) slagalice svijeta (sklepanoj za razbibrigu sitih i onih koji se dosađuju), onaj zagubljeni element koji predstavlja Hrvatsku, ubaciti u sveopći, globalni danse macabre. Onu, na tom malom prostoru, nagomilanu mržnju, pogane strasti, klerofašizam, neoustaštvo, ludilo, ispraznu idolatriju, hipokriziju, gluhoću, sljepilo, fašistički kapitalizam i tako dalje, što nam dane čini gotovo pa apokaliptičnim. I, pokušala sam reći da dovoljna je jača kiša (da li bombi, razarača, bolesti, neimaštine) da se slika (kartonska slagalica) rastoči i pred nama otvori nova (globalna) provalija. U toj knjizi koprcaju se ljudi koji ispadaju iz okvira, koji su šutnuti iz okvira, ali nekako se još pridržavaju za njegove rubove. Dotiču se.

Intervju s Dašom Drndić: 'Konačno je velik broj ljudi rekao dosta vraćanju Hrvatske u 19. stoljeće'

O književnoj nagradi tportala

Desetu godinu zaredom tportal dodjeljuje književnu nagradu za najbolji hrvatski roman, a na natječaj je ove godine prijavljeno 47 naslova. Nakon odabranih 11 polufinalista, tportalov žiri stručnjaka koji čine pisac i urednik Miroslav Mićanović (predsjednik žirija), publicistica i književna kritičarka Katarina Luketić, spisateljica i kritičarka Jadranka Pintarić, prevoditeljica Ursula Burger te kazališni redatelj Ivica Buljan, odabrao je pet romana,

Naslove 'Stajska bolest' Slađane Bukovac, 'EEG' Daše Drndić, 'Sjećanje šume' Damira Karakaša, 'Ciganin, ali najljepši' Kristiana Novaka i 'Pjevač u noći' Olje Savičević Ivančević žiri je uvrstio je u finale tportalove književne nagrade vrijedne 50 tisuća kuna, a dobitnika ćemo doznati ćemo 7. srpnja. Partner nagrade Lenovo Hrvatska pripremio je Lenovo phablete za sve finaliste.