Joshida i Mitchell smatrali su jako korisnim da se djelo japanskog tinejdžera predstavi široj publici kako bi poradili na dizanju razine svijesti o problemima autistične djece, potaknuti i time što njihov sin boluje od autizma. Higashida je memoare napravio izdvajajući slova iz abecede i lijepeći ih na komad kartona.

'Može se koristiti tipkovnicom, ali smatra da karton pruža manje distrakcija i da se uz njega može bolje fokusirati. Ima 13 godina i već je veći pisac od mene', kazao je Mitchell te nastavio: 'Čitanje memoara pomoglo nam je u razumijevanju autizma. Moja supruga prevela je s japanskog na engleski, a ja sam se pobrinuo za stilizaciju teksta i konačno uređivanje. Morao sam poštovati činjenicu da je autor 13-godišnji dječak, a ne, primjerice 44-godišnji romanopisac, pa sam prilagodio stil i tome - izbjegavao sam da zvuči kao netko iz New Yorkera', kazao je David Mitchell.

Memoari su autorov pokušaj da pruži uvid u svijet osoba oboljelih od autizma te se bavi temama ljepote, vremena, buke i odnosa prema drugim ljudima. Također sadrži nekoliko kratkih priča. Mitchell je tekst usporedio s memoarima 'Skafander i leptir', bestselerom autora Jean-Dominiquea Baubya, o njegovu iskustvu života s locked-in sindromom, stanjem u kojem je bio svjestan svega što se događa oko njega, ali potpuno nepokretan. Bauby je knjigu ispisao treptajima oka kojima je signalizirao riječi.

Osim rada na prijevodu, Mitchell je napisao i predgovor engleskom izdanju u kojem memoare naziva 'revolucionarnim božjim darom'.

'Čitanjem smo dobili osjećaj da prvi put čujemo našeg sina kako objašnjava što se događa u njegovom svijetu. Ova knjiga dokazuje da se ispod površine autizma zbivaju mnoge stvari koje dosad nismo razumjeli. Nakon čitanja postaje jasno da duboko 'zaključana' postoji pametna, perceptivna, duhovita osoba. Ne želim zvučati kao propovjednik, ali meni je čitanje ovih memoara predstavljalo istinski duhovni uvid. Ako mogu pomoći u javnosti s novim saznanjima o autizmu, želim to učiniti popularizacijom ovih memoara.

Nadam se da će naići na široku čitateljsku publiku. Jedno je prilagoditi kućnu okolinu autističnom djetetu, ali čim izađete van, susrećete se s predrasudama. Kad smo bili u prodavaonici cipela, naš je sin doživio slom, a prodavačica nas je promatrala i osuđivala, vjerojatno misleći, 'on je prestar za takvo ponašanje'. Želim da ta prodavačica pročita ovu knjigu. Čitanje će učiniti ljude svjesnijima za svijet osoba s autizmom, a ta svijest donijet će i strpljenje i više suosjećanja, a manje osude', zaključio je Mitchell.

Izdavačka kuća Sceptre objavit će 'The Reason I Jump' u svibnju.