Dobrih sat i pol nije, naravno, bilo dovoljno da se izredaju svi koji su željeli i mogli nešto reći o ovom, kako se izrazio ravnatelj Dramskog kazališta Gavella Darko Stazić, glumčini koja nas je napustila. 'Imao je nepresušan talent, ali je bio i pametan!', jednostavno je zaključila Vida Tučan Kljaković, dok se redatelj Božidar Violić upustio u prisjećanje na rad s Vidovićem u takozvanim zlatnim godinama Teatra &TD, s ulomcima vlastitih promišljanja o njegovoj specifičnoj glumstvenosti. 'U njega je gotovo fizički bila ugrađena dobrota', rekao je Violić i nastavio tvrdnjom da Ivica Vidović nikad nije ismijavao komične, smiješne i iščašene likove koje je tumačio jer je i na sceni i u životu bio na strani upravo takvih. 'Doživljavao je sebe manjim nego što smo mi drugi mislili o njemu, i to mu je dalo snagu da stvara uloge iz izmještenosti koja oslobađa!' Zato je teško i rijetko igrao 'negativce'.

U ime mlađih kolega od Vidovića se oprostio član ansambla kazališta u Frankopanskoj Siniša Ružić, navodeći zgodne detalje poput gubljenja stvari, mađioničarskih trikova i mornarske majice koju je ovaj Komižanin na privremenom radu u Zagrebu nosio 'i u najnevjerojatnijim situacijama'. Za Vlastu Knezović ostat će u sjećanju kao 'lijepi akvarel', iako je Vidovićeva snaga na sceni bila i puno veća, tako mirne i nostalgične metafore. Potvrđuju to i prizori iz manje poznatih predstava i kadrovi rijetko repriziranih televizijskih drama, u kojima je Vidović bio i nešto drukčije od pjesnika pomalo izgubljenog u svijetu, Servantesa iz 'Našeg malog mista' i lokalnog poeta u filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku'.

O Vidoviću je govorio i redatelj Ivica Buljan nakon što je Zoran Prodanović Prlja iz grupe Let 3 otpjevao song s tekstom Marine Cvetajeve iz predstave 'Pijani proces', jedne od posljednjih premijera ovog velikog glumca. Buljan se sjetio i onog manje populističkog dijela Vidovićeve karijere, na primjer njegove uloge u filmu Dušana Makavejeva 'WR: Misterije orga(ni)zma' koja ga je u očima mlađih generacija pretvorila u junaka avangarde. Na koncu, govorio je i Špiro Guberina, dugogodišnji i gotovo prirodni Vidovićev partner na filmu, televiziji i pozornici. Vjerojatno bi svaka osoba u prepunom kazalištu Gavella o ovom jedinstvenom glumcu imala što reći, ali umjesto njih to su rekle snimke po kojima je svima jasno da je odlaskom Ivice Vidovića hrvatsko glumište izgubilo istinskog velikana. Bez obzira pamti li ga se po Servantesu, inspektoru Vinku ili onom beskrajno zavodljivom redikulu iz 'Ribarskih svađa'.