'Bilo je teško odmaknuti se od samog oblika vodotornja i izbjeći banalnost, a s druge strane postići simboliku o tome kako je razaranje ujedinilo ljude', objašnjavaju nam Karlo Kazinoti i Mišo Komenda u svom uredu, smještenom u neboderu iznad kultnog splitskog kafića Krom. Oko nas plakati, kipići, majice, torbe, monografije, knjižice, boce maslinova ulja i jedan Porin, kao mali podsjetnik na rezultate nekoliko godina zajedničkog rada. Duet 'K&K' sklopljen je prije nekoliko godina, iako su i prije toga obojica imala zapaženu karijeru, netom nakon što su diplomirali na Umjetničkoj akademiji u Splitu (Komenda), odnosno zagrebačkom Studiju dizajna (Kazinoti).

'Da, godilo nam je kada nas je u roku od nekoliko sati nazvao kolega Boris Ljubičić s čestitkama i pohvalama', priznaju nam iskreno, potpuno ležerni i neopterećeni. Prekinuli smo ih taman dok su razrađivali prijedlog vizualnog identiteta za Geopark Vis, projekt kojim će se širi akvatorij tog otoka zaštititi kao jedinstven geološki, prirodni i kulturni fenomen. Pratite ga, bit će zanimljivo.

Grafički dizajn u Hrvatskoj slavi svoju dugu tradiciju, ali u isto vrijeme često pati zbog općeg nedostatka društvene svijesti i nerazumijevanja: u isto vrijeme pronaći ćete briljantne primjere njegove primjene i korištenja u praksi, a s druge strane divlje, kičaste i nesuvisle crtkarije od kojih pri samom pogledu odumre pokoja moždana stanica. Nije baš da se država pretrgla kako bi popravila to stanje.

'Recimo, upravo zahvaljujući Borisu Ljubičiću Hrvatska je donekle brendirana i dva kvadrata postala su naš jasan simbol. Da ga se malo bolje slušalo, sve bi bilo puno jasnije - a umjesto toga, recimo, nogometna reprezentacija nastupa u plavim dresovima na kojima kvadratića gotovo pa i nema. Ili onaj propali natječaj za dizajn registarskih tablica: napravljena je nemjerljiva šteta i propuštena je prilika za sjajan iskorak. Naš službeni državni grb ne smije se dirati valjda jer ga je Tuđman nacrtao, ali čak i u tome smo imali priliku za napredak. Pogledajte Nizozemce: oni također imaju kičasta obilježja, no razradili su sistem u kojem se dobro koristi takva heraldika i to kod njih sjajno funkcionira', objašnjava nam Komenda.

Za velike nacionalne teme poput ove Karlo i Mišo rijetko kada imaju vremena, a bogme i interesa: zaokupljeni su vlastitim idejama i, mora se priznati, dobro guraju. Baš prije nego što su pobijedili na natječaju za Vodotoranj stiglo im je ozbiljno međunarodno priznanje za drugi projekt. Stručni žiri sastavljen od sedam priznatih svjetskih dizajnera i sveučilišnih profesora Međunarodnog instituta za informacijski dizajn uvrstio je u svoj editor's choice njihov dizajn signalizacije šibenske Tvrđave svetog Mihovila, rađen u suradnji s mladom dizajnericom Iris Klarić. Ovaj rad uvršten je u publikaciju i putujuću izložbu koja će dotaknuti najveće gradove na svim kontinentima.

'U Hrvatskoj dosad nije bilo puno prilike za rad na signalizaciji, to je zbilja specifično polje koje zahtijeva gotovo pa projektiranje, tijesnu suradnju s izvođačima, analizu prostora i kretanja ljudi - no prije svega traži se utilitarnost jer služi orijentaciji u prostoru. Nisu to samo strelice; u Šibeniku smo nastojali proizvesti ideju koja će se nastavljati na same tvrđave. One su se kroz stoljeća nadograđivale, pa i naša signalizacija predstavlja svojevrsni friški, najnoviji sloj', kazuje Kazinoti. Pojednostavljeno - strelice su na samom vrhu, piktogrami su srednji element, a ispod njih nalazi se tekstualni dio.

Karla i Mišu vezuje dugogodišnje prijateljstvo, a u Splitu su poznati i znatno izvan dizajnerskih krugova - svirali su zajedno u bendu Leut Magnetik, dok odnedavno čine dvije trećine novog benda Rolo. Nastupaju povremeno - nedavno kao predgrupa Urbanu - a sami priznaju da su im najčešće turneje na relaciji Supetar - Sinj. Basist Marko Kušeta je naime Bračanin, pa s tog otoka dolazi njihova najvjernija publika. Nedavno su lansirali vrlo intrigantan spot za pjesmu 'Zva'ću te', kojemu je zbog očitih aluzija i dvosmislenosti zabranjeno emitiranje na HTV-u. Kazinoti je slične primjedbe znao dobiti na jedan od svojih plakata za Festival mediteranskog filma u Splitu, manifestaciju koja je u deset godina postojanja uz opipljiv razvila i dublji dizajnerski stil što je zaslužio pohvale svjetski poznatog Mirka Ilića.

'U središte su stavljeni isključivo ljudi, posjetitelji koji čine jedan od najvažnijih segmenata samog festivala, i to u ljetnim, mediteranskim guštima i problemima. Prizor sladoleda koji se cijedi niz ruku djevojke nekima je čak izgledao seksistički, što je potpuni nonsens: aluzija je bila na previše filmova koji se jednostavno ne stignu pogledati, pa se cijede poput sladoleda koji ne možeš polizati. Zgodno je primati feedback iz prve ruke, ali s druge strane, to mi je dokazalo da smo kao društvo sve zatvoreniji: čini mi se da ćemo morati preispitati i izazivati tu tanku granicu pornografije', nastavio je Kazinoti.

Za barem površnu analizu njihovih dosadašnjih radova teško bi se našlo mjesta i u ozbiljnijem stručnom časopisu, a kamoli u ležernom vikend-ćaskanju za tportal. Stoga ćemo barem nabrojati vrlo uspješnu nadogradnju vizualnog identiteta Omiškog festivala klapa, sjajne plakate za MAG festival, nagradu Porin za album grupe Libar, suradnju s Društvom arhitekata Splita i ekološkom udrugom Sunce, dane Vaska Lipovca...

U svim tim slučajevima klijenti će se prije svega pohvaliti njihovom studioznošću: Karlo i Mišo u stanju su danima i tjednima intenzivno razgovarati s njima, razrađivati ideju i u praksi im dokazati važnost posla kojim se bave. 'Najlakše je nacrtati 'da bude lijepo', ušminkati projekt koji u primjeni ne funkcionira. Tako to ne ide', kazuju nam i otkrivaju svoje profesionalne maštarije:

'Zanimljiva nam je, recimo, splitska bolnica. Ili Park-šuma Marjan. Kad malo bolje promisliš, cijelom Splitu ozbiljno nedostaje konkretan i ozbiljan, konzistentan identitet, i to ne samo kada govorimo o grafičkom dizajnu. Pogledajte Barcelonu: ondje su i vozila koja čiste ulice promišljeno dizajnirana. U Hrvatskoj još uvijek imamo problema čak i s turističkim suvenirima - bilo je nekih pomaka, no još uvijek dominiraju jeftine kineske prerađevine, a premalo je autohtonosti', smatra Komenda.

Pitamo ih logično pitanje za kraj: jesu li jedan drugome dosadili? Premda se u radu povremeno raziđu pa susretnu pri kraju - jer Karlo je više sklon konceptualnom, a Mišo likovnom izrazu - nije rijetkost to da se u sličnim slučajevima partnerstvo nakon nekog vremena bučno razvrgne. Ovdje to nije slučaj.

'Naravno da jedan drugome, da oprostite, s vremena na vrijeme dopizdimo... Ali zasad sve klapa, više nego dobro.'