Ovog je petka u zagrebačkoj Laubi počela velika proslava. Dvadeset i pet je godina od prve Izložbe hrvatskog dizajna održane 1999. godine, koja je u međuvremenu postala najvažnija strukovna izložba i natjecanje u zemlji. Tim povodom razgovarali smo s s Markom Golubom, voditeljem HDD galerije i teoretičarem dizajna i Svenom Sorićem, predsjednikom Hrvatskog dizajnerskog društva
Izložba hrvatskog dizajna, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva, predstavlja najkvalitetnije dizajnerske radove nastale tijekom dvije godine u svim područjima dizajnerskog djelovanja. U čak devet kategorija prijavljeno je bilo 706 radova, selektirano njih čak 346 i to kroz dvije sekcije – profesionalnu i studentsku.
Najbolje radove, čiji popis donosimo u nastavku, ove je godine birala Selekcijska komisija koju su činili: Sarah Baron Brljević, Lana Cavar, Lana Grahek, Sven Jonke, Maša Milovac, Sean Poropat i Gala Marija Vrbanić, te dvoje međunarodnih članova - kosovska dizajnerica Nita Salihu Hoxha i multidisciplinarni dizajner iz Nizozemske Peter Bilak.
Osim u zagrebačkoj Laubi do 22. siječnja uz organizirana vodstva, izložbu će sva zainteresirana javnost moći pogledati i online.
Laureati Hrvatskog dizajnerskog društva
Nagrada HDD-a za životno djelo: Mladen Orešić
Velika nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva:
- dokumentarni serijal Moderna vremena (produkcija: Castor Multimedia, Dubravko Merlić)
Cijeli popis laureata pogledajte na stranicama Hrvatskog dizajnerskog društva.
Od dvije kategorije 1999. do devet 2025. godine
Ova velika i važna obljetnička izložba povod je razgovora koji smo vodili s Markom Golubom, voditeljem HDD galerije i teoretičarem dizajna i Svenom Sorićem, predsjednikom Hrvatskog dizajnerskog društva.
Marko Golub ističe kako je iz današnje perspektive teško zamisliti kako je razmjerno mala izložba s dvije kategorije od 1999. kada je osnovana prerasla u respektabilan pregled produkcije s čak devet različitih kategorija radova.
“S ove vremenske distance to djeluje neobično, ali na početku je izložba zaista imala samo dvije sekcije - grafički i industrijski dizajn, što je odražavalo tradicionalnu i danas zastarjelu podjelu unutar profesije, kao i edukacijska usmjerenja na Studiju dizajna s kojeg je dotad izašlo tek nekoliko generacija. U tom smislu izložba prati razvoj same produkcije i dizajnerske zajednice, te odražava njenu današnju vibrantnost, neusporedivu s prilikama kraja 1990-ih kad je izložba pokrenuta“, kaže Golub za tportal.hr.
Kroz godine su, dodaje Golub, uvedene nove kategorije, jedna po jedna, onako kako su se kristalizirali klasteri i tipologije projekata koje sve imaju svoje zakonitosti i podliježu različitim setovima kriterija za vrednovanje, a i povlače sa sobom različite kontekste produkcije.
“Možda djeluje čudno da je tek na ovoj izložbi ustanovljena zasebna kategorija za dizajn knjiga i publikacija, ponajprije zbog toga što je tiskano izdavaštvo u krizi već petnaestak godina. Ipak, unatoč tome, a dijelom možda i upravo zbog toga – već niz sezona svjedočimo sve kvalitetnijem oblikovanju i produkciji tiskanih publikacija, koje su značajno odskakale u svojoj nekad matičnoj kategoriji Vizualnih komunikacija. Naklade su sigurno manje, ali količina pažnje koju i izdavači, naročito mali izdavači, i dizajneri pridaju svim aspektima dizajna knjiga je vjerojatno veća nego ikad prije“, dodaje Golub.
'Krajem devedesetih nestala je propulzivna klima za dizajn'
“Nekad je, pretpostavljam, izazov bio organizirati ovako veliku izložbu zbog tehničkih, organizacijskih i drugih aspekata, a danas je izazovno jer baratamo ogromnom količinom prijavljenih radova. Ove godine njih 706. Selekcijska komisija je svaki od prijavljenih radova pregledala, birala, i evo, izabrala najbolje koji su predstavljeni na izložbi“, rekao je Sven Sorić za tportal.hr.
Kada je, podsjeća Golub, Izložba hrvatskog dizajna počela, Hrvatska se nalazila u osjetljivom društveno-političkom trenutku.
“Hrvatska je kasnih devedesetih bila u situaciji u kojoj je izgubljen kontinuitet s produkcijom koja je neposredno prethodila tom razdoblju – to je vrijeme ne samo urušene industrijske proizvodnje, nego i su i mnogi naručitelji, institucije, izdavači, tvrtke koje su stvarale propulzivnu klimu za dizajn nestale, a nove su se tek počele pojavljivati“, dodaje Golub.
Tih je godina, tvrdi Golub, osnivanje ovakve izložbe bio način da jedna kreativna zajednica pokuša izboriti svoje mjesto u širem kulturnom, gospodarskom, društvenom kontekstu, te da ostvari svoju vidljivost.
'Povećala se kvaliteta dizajna knjiga'
“Danas je to u potpunosti drugačije, dizajnerska zajednica je živa, vidljiva, što dokazuje sinergija dizajna i klijenata iz područja kulture, gospodarstva, civilnog društva, institucija, neusporedivo jača nego što je bila na početku“, dodaje Golub.
Premda su, smatra Sorić, neki radovi naizgled nepovezivi jedan s drugim jer dolaze iz posve različitih kategorija, zajednički nazivnik svih nagrađenih radova jest što su vođeni mišlju da budu izvrsni u svojim disciplinama.
“Svako drugo ili treće izdanje, na preskok, mi vidimo razvoj određenih područja dizajna u nekom trenutku, i to reflektira i način na koji se dizajn predaje na studijima dizajna u Hrvatskoj. I to je jedan od razloga što smo tek sada dobili kategoriju knjige, jer se prije petnaestak godina počela predavati tipografija na fakultetima. I to je logična posljedica edukacije dizajnera, kvaliteta produkcije knjiga se kod nas povećala, i to drastično kroz godine“, napominje Sorić.
Drugi primjer je, dodaje Sorić, upečatljivo veliki broj dizajna ambalaže proizvoda široke potrošnje, u odnosu na neke ranije godine.
Dizajneri u Hrvatskoj: vibrantna zajednica koja radi za velike korporacije, lokalne NGO-ovce do državnih institucija
“To je dokaz da nije samo stvar prezentacije, nego da dizajn rješava problema, pomaže plasirati proizvode na zasićenom i velikom tržištu. Od mineralne vode do pakiranja keksa“, dodaje.
Promjene, smatra Golub, idu malim ali logičnim pomacima, ali kada se pogleda status dizajna uopće kod nas prije desetak godina, vidimo dramatične promjene.
“Neke od najvećih kulturnih institucija kao što su HNK Zagreb, HNK Split, Dubrovačke ljetne igre, rade s dizajnerima koji preuzimaju kreativne i komunikacijske rizike kakvi su donedavno bili nezamislivi u tim razmjerno konzervativnim kontekstima. Neki dizajneri koji su godinama prekarno radili na nezavisnoj sceni prešli su u digitalne agencije i tamo unijeli neku novu vrstu vitalnosti i igre koja je tom dijelu industrije jako nedostajala. Također, zanimljivo je vidjeti kako danas isti dizajnerski studiji stoje iza projekata nastalih u dramatično različitim kontekstima – u isto vrijeme rade, primjerice, za velike korporacije i za male lokalne inicijative, ali i jednome i drugome posvećuju jednaku strast i pažnju“, dodaje Golub.
Živimo u vremenu slika, pa i nije čudo da dizajn postaje sve važniji, intenzivniji, prisutniji.
"To je jedan od glavnih razloga za novopronađeno samopouzdanje i živost na sceni. Ako u vremenu ovako intenzivne vizualne komunikacije želite artikulirati ono što radite na vizualan način, onda jednostavno morate potražiti profesionalce koji razumiju vizualni jezik i znaju se adaptirati na njegove stalne organičke transformacije“, dodaje.
Tko se god, dodaje Sorić, shvaća, ozbiljno i želi ono što komunicira prezentirati na što bolji način, angažirat će dizajnere, ali nije to pitanje samog izgleda, nego i rješavanja problema.
'Studentski radovi svjedoče o inovativnim edukacijskim procesima, vrlo su ambiciozni i kritični'
“Dizajn je odgovor na neki problem, on daje rješenje, bilo da je problem uporabni, komunikacijski, ergonomski, dizajn to rješava svojim specifičnim alatima. I važno je kada se o tome govori, da imamo na umu, da ako su u pitanju primjerice vizualne komunikacije, govorimo o važnosti tipografije“, dodaje Sorić.
Studentski radovi svjedoče, smatra Golub, o inovativnim edukacijskim procesima.
Naime, to nisu samo radovi najmlađe generacije dizajnera, od kojih će se neki pojavljivati i u profesionalnim i u studentskim kategorijama, nego striktno oni koji nastaju pod vodstvom mentora, kao dio nastave.
“Dokumentiranje edukacijskog procesa važna je komponentna izložbe. Porastao je broj visokoškolskih ustanova za obrazovanje sada već vrlo različitih profila dizajnera. I ti studentski radovi su često vrlo ambiciozno postavljeni. U edukaciji ne možete uvijek vjerodostojno simulirati stvaran industrijski kontekst za kreativni rad, ali mentori prepoznaju da je važno potaknuti studente na kritičko i kontekstualno mišljenje, na to da razmišljaju o tome što predmet koji dizajniraju znači za našu stvarnost u najširem smislu i kako je se može učiniti boljom”, smatra Golub.
'Dizajn je ugrađen u sve aspekte naše stvarnosti'
Dizajneri, smatra Sorić, svakodnevno ustvari čine svijet boljim i ugodnijim mjestom, jer djeluju u gotovo svim aspektima naših života.
“Mnoge procese olakšavamo, komunikaciju činimo jasnijom, otpornijom, svakodnevne predmete upotrebljivijima. Dizajn se uvijek bavi stvarnošću, realnim problemima, ne nastaje u nekom zrakopraznom prostoru“, kaže Sorić.
Golub, pak napominje, kako kada čovjek uzme knjigu u ruke, uzima kompletan dizajnerski proizvod.
„Na primjer, dizajn knjige nije samo oblikovanje njene naslovnice, nego cijelog predmeta i svega što igra ulogu u našoj interakciji s njom – ono što čitate kada je uzmete u ruku nije samo tekst, jer mu glas daje upravo vizualno oblikovanje. Dobra ili loša signalizacija nam može ugroziti ili spasiti živote. Dizajn je svuda prisutan i ugrađen je u sve aspekte naše stvarnosti“, zaključuje Golub.