Osim što je Mate Maras jedan od najistaknutijih hrvatskih prevoditelja (prevodi i s francuskog, talijanskog, rumunjskog), on je i čovjek vrlo zanimljive, nekonvencionalne biografije. U mladosti je radio kao geofizičar na naftnim poljima na sjeveru Kanade, diplomirao je na PMF-u i predavao matematiku i fiziku u srednjoj školi, plovio Crnim morem na trgovačkim brodovima, radio kao urednik u nakladničkim kućama, bio predsjednik Društva prevodilaca i glavni urednik Trećeg programa Hrvatskog radija, a zatim i hrvatski ataše za kulturu u Parizu i Washingtonu.

Uza sve to objavio je i zbirku pjesama 'Kasna berba'. Za prijevod Shakespeareovih djela dobio je nagradu 'Iso Velikanović', za prijevod Françoisa Rabelaisa nagradu Francuske akademije te nagradu 'Josip Tabak' za životno djelo.

U sklopu programa u HNK-u bit će otvorena i prigodna izložba ilustracija Shakespeareovih soneta akademskoga slikara Rudija Labaša, a ulomke iz Shakespeareovih djela interpretirat će glumci i operni solisti HNK-a. Uz HNK, program organiziraju Britansko veleposlanstvo, Chevening Alumni – Hrvatska i British Council Hrvatska.

Prvi ste preveli cijelog Shakespearea, od drama do soneta, što je gotovo šest tisuća stranica te objavili njegova 'Sabrana djela'. Što ste naučili o njemu kao piscu i čovjeku družeći se s njim tih 30-ak godina?

O Shakespeareu znam vrlo malo, gotovo ništa — pet-šest podataka iz matičnih knjiga i sudskih spisa. Pročitao sam da mu je djed Richard kažnjen globom što je na općinskom zemljištu napasao stoku, a otac John jednako tako zbog toga što mu se pred kućom u Stratfordu nagomilalo smeće. Zvuči li vam to poznato? Možda upravo to punjenje javne blagajne navodi njegove frustrirane biografe da ga proglašavaju našim suvremenikom. Jer se o zagonetnom Williamu stalno izmišljaju anegdote i nagađa što je mogao raditi tijekom desetak izgubljenih godina, pa kažu da je bio vojnik, glumački pripravnik, učitelj u nekom selu, odgojitelj djece sitnih plemića. Ipak su mi najbolji oni koji tvrde da Labud s Avona nije ni postojao kao pisac, nego da je sva njegova djela stvorio netko drugi, svakako mudar, školovan, ugledan i moćan čovjek, ali se tobože stidio toga posla, nije želio da ga ikako povezuju s prezrenim kazališnim svijetom.

Spomenik bardu u Londonu

Shakespeareovi stihovi donose analizu ljudske duše, karaktera i djelovanja, svega što čovjek može proživjeti i osjetiti. Možete li reći kako je Shakespeareu uspjelo ostati suvremenim i aktualnim piscem sve do danas s obzirom na površnost i spektakularnost doba u kojem živimo?

Gledam ovih dana na televiziji britansku seriju 'U potrazi za Shakespeareom' i vidim što se sve može naći u prikazima njegovih likova. Što god je na pozornici progovorio kralj Lear, primjerice, to su redatelji i glumci i kritičari protumačili na toliko načina da mi se zavrtjelo u glavi. Svaka je riječ kao zlatnik iz one bajke o magaretu, iza svake rečenice krije se vječna patnja čovjeka koji ništa nije naučio u životu koji se samo može osvrnuti na prošlost i zbrajati gubitke i poraze. A pitate me kako to ide ukorak s današnjom ispraznom halabukom? U Shakespeareovo doba gledatelji su doživljavali duhovno pročišćenje, suosjećali su s tragičnim junacima, plakali nad njihovim (zapravo vlastitim) sudbinama. U naše se doba, na žalost, mnogi boje poći u kazalište od straha da se iz njega na vrate srditi i gnjevni...

Što nama danas govore njegove drame koje su pune tragičnih sudbina, sukoba, ubojstava, krvi, intriga i podmetanja, prikaza najrazličitijih odnosa, ali i osjećaja, recimo 'Rikard Treći', 'Henrik Četvrti', 'Hamlet', 'Othello', 'Romeo i Julija', 'Macbeth'...?

Spomenuo sam ono pročišćenje duše, katarzu. Takav plemenit osjećaj može u nama izazvati samo priča o čovjekovu stradanju pod bešćutnim nebesima. Nekada su nam te priče darivali pripovjedači uz ognjište, putujući pjevači, zatim kazališne trupe. Paradoksalno mi se čini da je to danas nemoguće, unatoč svim tehnološkim pomagalima te da nam je ostalo samo pomno čitanje navedenih drama. A za to nitko više nema vremena ni strpljenja.

Objavili ste i zbirku 'O umijeću ljubavi' u koju ste sabrali najljepše i najvažnije ljubavne odlomke u Shakespeareovim dramama i poezijama. Što danas možemo naučiti od Shakespearea o ljubavi i ljubavnim odnosima? Jesu li 'savjeti' velikog pisca prihvatljivi i danas?

Ovo ste sročili upravo prema mahnitim zahtjevima našega doba. Želimo odgovore, jednostavne i jasne odgovore na pitanja koja su oduvijek mučila najmudrije izdanke ljudskoga roda. I to želimo odmah, iste sekunde. Od mene se traži da odgonetnem tajnu postanka života. I recimo da vam otkrijem rješenje? Što biste sljedeće rekli? Možda ovo: Čemu dalje živjeti ako mi je već sve poznato?

Shakespeareova djela su poznata po tome što su iznimno teška za prevođenje zbog velikoga bogatstva misli i riječi te često nerazumljivih i višeznačnih stihova. Za vaš prijevod Shakespearea kaže se da ste ga približili današnjem vremenu, stvarnom životu. Kako ste to uspjeli?

Riječ po riječ, rečenicu po rečenicu, stranicu po stranicu. Prevesti ono što piše, ponuditi moguće primisli koje proistječu iz napisanoga, ne isključivati razne mogućnosti tumačenja, ne izmišljati rješenja... Toga sam se držao, to su mi bila pravila, to i k tomu najviši cilj — da sve bude lijepo, jer iz Shakespearea uvijek teče med i mlijeko.

Manje se zna da ste studirali osim matematike i glumu na Akademiji dramskih umjetnosti i da ste bili đak Branka Gavelle. Kako ste zadovoljni količinom i načinom uprizorenja Shakespeareovih djela na hrvatskim pozornicama? Bi li se trebala više i češće izvoditi?

Moj dvogodišnji izlet na Kazališnu akademiju, usred studija matematike, obilježio me za sav život. Iako sam se bavio svim i svačim, nikada me nije napustila opčinjenost riječju. Njoj sam ropski služio, moglo bi se reći na prvi pogled. A zapravo sam u prividnoj patnji i trudu vazda uživao. Na sudbinu Shakespeareovih djela na hrvatskim pozornicama možemo biti ponosni. Dvije trećine od četrdesetak njegovih drama prikazane su našem općinstvu, kako se govorilo prije stotinjak godina kad je Stjepan Miletić bio intendant u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Čemu nas Shakespeare i danas uči, po čemu je najznačajniji, što je ostavio budućnosti?
William Shakespeare nam u stotinjak tisuća redaka uporno govori ono što je mlađahni A. B. Šimić kazao u nekoliko stihova: 'Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!'