U povodu jubileja, u kazalištu je predstavljena monografija '50 godina Satiričkoga kazališta Kerempuh' koju je uredio teatrolog i dugogodišnji suradnik Kerempuha Hrvoje Ivanković.

Hadžićevu zvijezdu zajedno su otkrile njegova supruga dramska umjetnica Elizabeta Kukić i kći Ana, a prigodne riječi uputio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekavši kako je Fadil Hadžić neizmjerno zadužio Zagreb. Bandić se zahvalio i ravnatelju Kerempuha Dušku Ljuštini na gotovo 40 godina predanog rada u tome kazalištu.

'Ali Duško se neće uvrijediti, a ni meni neće pasti kruna s glave što ima ljudi koji su obilježili ovaj grad jače i od mene i od njega, a jedan od njih je i Fadil Hadžić', istaknuo je Bandić.

Rekao je da je današnja svečanost i prilika da posvjedočimo nešto što je u Hrvatskoj rijetkost - a to je da se znamo veseliti tuđim uspjesima, stisnuti ruku i čestitati onima koji su od nas bolji u bilo kojemu segmentu.

Gradonačelnik je svjestan da Kerempuhova staza slavnih nije poput one glasovite holivudske, ali će, kako je rekao, 'biti sretan ako se nastavi zvijezdama Šove, Muje, Pere, Rade i mnogih drugih glumaca velikana hrvatske kulture'.

Ovoj svečanosti prethodilo je predstavljanje monografije o prvih pedeset godina Kerempuha koji je 30 godina svoje 'mladosti' - od 1964. do 1994. nosio ime Jazavac, da bi 1994. bio preimenovan u Kerempuh.

Bila je to i prigoda da dugogodišnji ravnatelj Duško Ljuština sažme uspjehe toga kazališta, među kojima je i činjenica da gotovo svaka predstava doživi stotinu izvedbi te tri aktivne scene kojima će se, našalio se, uskoro pridružiti i četvrta, ona bečka, budući da to kazalište redovito gostuje u glavnome austrijskom gradu nekoliko puta godišnje. Ljuština je zahvalio gradu Zagrebu i Školskoj knjizi što je njihovim zauzimanjem monografija objavljena.

Akademik Boris Senker istaknuo je pak da je glavna karakteristika Kerempuha to što je svih 50 godina bio i ostao prepoznatljiv te njegova publika uvijek zna što može očekivati od toga kazališta.

Urednik monografije Hrvoje Ivanković podsjetio je da kritika nije na ozbiljan način dočekala i pratila prve godine rada kazališta. Ali, istaknuo je, bitan iskorak, gotovo kvantni skok uslijedio je kada je Fadil Hadžić 1982. na čelo kuće doveo Duška Ljuštinu.

Objasnio je da se obujmom velika monografija sastoji iz dva dijela, od kojih prvi donosi tekstove sedmero autora, a drugi dio iscrpan teatrografski dodatak koji je priredila Ljiljana Raković. U dodatku su pobrojane sve Kerempuhove predstave, zajedno s autorskim timovima i glumačkim ansamblima te predstave i nagrade Dana satire Fadila Hadžića. Ivanković je ukazao i na više od 150 fotografija vrhunskih majstora koje u monografiji svjedoče o povijesti toga kazališta.

Prvi tekst u prvome dijelu knjige iz pera je Fadila Hadžića koji piše o tome kako se stvarao Kerempuh. Duško Ljuština piše pak o Kerempuhu kao načinu života, Boris Senker o Kerempuhu kao kariki 'koja ne nestaje'. Urednik Ivanković spominje se prvih 50 godina toga kazališta, Branko Vukšić vodi čitatelje 'S Jazavcem kroz osamdesete', Željka Turčinović piše o Danima satire Fadila Hadžića, a Željko Ivanjek podsjeća na usporedne umjetničke životopise jedinstvenoga Fadila Hadžića.

Predstavljanje je završeno prikazivanjem 15-minutnoga dokumentarnog filma 'Portreti: Fadil Hadžić' redatelja Tonka Jovića.