Kada se razmišlja o povijesti, nadasve njenim najgorim događajima, teško je oteti se potrebi spekuliranja o tome što bi bilo kad bi bilo iliti, kako to vole reći djeca, ŠBBKBB.

ŠBBKBB da je 1944. uspio atentat na Hitlera? ŠBBKBB da američki domoroci nisu dočekali s otvorenošću i ljubaznošću Columba i njegovu ekipu katoličkih kolonizatora, nego ih sve poklali čim su se iskrcali na bahamski arhipelag? ŠBBKBB da Trocki nije glumio uvrijeđenu frajlu nakon Lenjinove smrti nego ušetao na sjednicu Politbiroa, izvadio pištolj, ispalio Staljinu metak u glavu i rekao: 'Ja sam sada šef'? ŠBBKBB da Francuska revolucija nije uspjela? ŠBBKBB da Sokrat nije popio otrov nego odlučio pobjeći? Ili pak ŠBBKBB da se Galileo nije odlučio formalno odreći svojih uvjerenja, nego Katoličkoj crkvi reći da znanstvena istina vrijedi više od dogme? (Indikativno je da su većina ŠBBKBB-pitanja usmjerena na nečiju smrt ili ubojstvo!)

ŠBBKBB je istovremeno djetinjast i duboko plemenit koncept, u kojem se prelamaju brojne karakteristike ljudske prirode: potreba za napretkom, nošenje s traumama, maštovitost, frustracija, idealizam, kreacija. Stoga ne čudi što u književnosti već odavno postoji žanr tzv. alternativne povijesti, dakle priče i romani smješteni u svijet u kojemu je, primjerice, robovlasnički Jug pobijedio u Američkom građanskom ratu. Većinom je riječ o zabavnim pričama bez velike literarne vrijednosti, te je stoga roman 'Sindikat jidiških policajaca', objavljen u SAD-u 2007. i ovjenčan s nekoliko književnih nagrada, itekako vrijedan pažnje, jer se alternativne povijesti ovoga puta dohvatio jedan od najboljih američkih suvremenih pisaca Michael Chabon, autor hvaljenih 'Zlatnih dečki' i Pulitzerom nagrađenih 'Čudesnih avantura Cavaliera i Claya'.

Za razliku od svojih malo poznatijih suvremenika, poput pokojnog Davida Fostera Wallacea i vrlo popularnog Jonathana Franzena, Chabon je u mnogočemu staromodan pripovjedač, lijepog i njegovanog stila, profiliranih i psihološki do detalja izrezbarenih likova te ponekad epskog zamaha u priči, ali uvijek bez pretjeranog eksperimentiranja ili tjeranja čitatelja na upotrebljavanje različitih strategija čitanja kako bi se uspješno probio kroz tekst. Chabon je jednostavno fantastičan u pričanju priče, što uopće nije mala stvar, bez obzira na to je li priča koju pripovijeda o ljetnim ljubavno-seksualnim iskustvima studenta književnosti (kao u sjajnom prvijencu 'Misterije Pittsburgha') ili je pak riječ o višedesetljetnoj sagi na tri kontinenta, poput 'Čudesnih avantura Cavaliera i Claya'.

Alternativna povijest koje se Chabon prihvaća u 'Sindikatu jidiških policajaca' ide ovako: SAD odlučuje djelovati po preporukama poznatog The Slattery Reporta iz 1940. te započinje masovnu evakuaciju europskih Židova na Aljasku, čime se spašavaju četiri milijuna ljudi, dok dva milijuna i dalje stradava u plinskim komorama Hitlerovog Trećeg Reicha. Izrael nastaje i ubrzo nestaje u ratu 1948, pa Židovima kao jedina baza preostaje Aljaska, odnosno fiktivni velegrad Sitka, urbana noćna mora vječne napetosti, kriminala, podjela na bogate i siromašne, diskriminacije lokalnih Indijanaca, a sve to uz zvuke klezmer-glazbe i na jidišu, koji ne izumire nego postaje 'službeni' židovski jezik na mjesto hebrejskog. Sve ove informacije čitatelj dobiva usput, kroz razgovore likova ili opise pojedinih trenutaka, što potiče na polagano sklapanje mozaika.

U pitanju je fascinantno osmišljen i opisan svijet koji Chabon majstorski oživljava, tako da se ubrzo zaboravlja na fantastičnost premise i uranja u napetu krimi-priču s brojnim ljubavnim, identitetskim i političkim konotacijama, u čijem je središtu Meyer Landsman, alkoholizmom uništeni detektiv iz Sitke. Kroz njegovu osobnu priču, ali i istragu u koju se upetlja ne sluteći koliko visoko seže trag novca i krvi, Chabon pokazuje da je u stanju maestralno kombinirati opće i osobno, ogromno i intimno, javno i privatno. Koristeći se očito elementima najboljih krimića Raymonda Chandlera, Chabon vraća i vjeru u postmodernističko miksanje u službi priče, a ne samo kao eksperiment koji može, ali većinom neće uspjeti.

'Sindikat jidiških policajaca' je, bez okolišanja, vrhunski roman na svakoj od svojih razina. Njegova kvaliteta i jest u tome što je Chabon u stanju integrirati različite rukavce priče i portret psihološkog propadanja glavnog lika s tjeskobom koju izaziva nesigurna budućnost Sitke, koju neki lokalni moćnici pokušavaju spasiti zločinima i ubijanjem kakvo se nalazi u korijenu skoro svake države ovog svijeta. Kod Chabona je fantazija toliko moćna da subverzijom potpuno ukida povijesnu stvarnost, pokazujući da zapravo ništa ne bi bilo značajno drugačije da je kojim slučajem sve bilo potpuno drugačije.

Dakle, ŠBBKBB da se na Aljasku evakuiralo četiri milijuna Židova u prvim godinama Drugog svjetskog rata? Pa zapravo bi sve bilo isto, zaključuje zastrašujuće fatalistički Michael Chabon u 'Sindikatu jidiških policajaca', romanu koji ga je još jednom potvrdio kao neupitnog velikana suvremene američke književnosti.