Sedmi Festival svjetske književnosti donio je u srijedu navečer u Hrvatskom glazbenom zavodu i jedno kazališno osvježenje – praizvedbu scenskog uprizorenja pod nazivom 'Miroslav Krleža o hrvatskoj književnosti', koje je u formi predavanja nadahnuto interpretirao prvak Gavelle Ozren Grabarić. To 'predavanje', odnosno, izbor tekstova iz Krležine ostavštine izabrao je i priredio krležolog Vlaho Bogišić, a predstavu je režirala Aida Bukvić. Ugođaju je pridonio i pijanist Matej Meštrović, dok se kostimografkinja Barbara Bourek pobrinula da Grabarić odijelom i bradom nalikuju na Krležu u srednjim godinama.

Organizatori Festivala svjetske književnosti ovom predstavom zapravo su željeli, kako stoji u najavi, podsjetiti na zaboravljenu povezanost Hrvatskoga glazbenog zavoda i književnosti, te uspostaviti kontinuitet. Naime, Miroslav Krleža je upravo u Hrvatskom glazbenom zavodu 1930. godine održao značajno predavanje pred više od 800 slušatelja što je zabilježio ondašnji Jutarnji list. To predavanje bilo je temeljem za Krležinu poznatu knjigu 'Moj obračun s njima'. Tri godine kasnije trebao je održati i drugo predavanje o hrvatskoj književnosti, što je poznato s najavnih plakata, međutim, zabranila ga je tadašnja policija.

Prisjećajući se tih događaja Vlaho Bogišić je priredio, odnosno, rekonstruirao i ovo 'treće' predavanje Miroslava Krleže o hrvatskoj književnosti, u kojem je objedinio i pametno složio izabrane misli iz bogate Krležine ostavštine, ponajprije sinopsisa samoga predavanja i Krležine marginalije o novijoj hrvatskoj književnosti, na način da asociraju na suvremene prilike u Hrvatskoj.

Krležini uvidi i zaključci o hrvatskoj inteligenciji, šutljivoj većini, hrvatskoj mržnji, filistrima, slobodi, jeziku, moralu, vojsci mediokriteta i vicmaherima, naciji, mitomanijama i književnoj zajednici, napisani i objavljeni prije osamdeset i više godina, koje smo mogli čuti, zastrašujuće su aktualni, kao da se od njihovog nastanka, tijekom tih desetljeća i promjena država, vlasti, vojski i političkih uređenja, gotovo ništa nije promijenilo. Krležine misli i analize i danas su ubojite i toliko precizne, kao da ih je napisao ovih dana, što pak opet i iznova potvrđuje njegovu veličinu i kao pisca i mislioca. Bio je to festival jasnih i preciznih Krležinih uvida i šamara hrvatskoj nemoći i mediokritetstvu, svima onima koji uživaju u njegovim kritičkim opservacijama i mislima, ali ne poduzimaju ništa.

Tako je Grabarić, stojeći ispred radnog stola, govorio o 'zaostaloj, nepismenoj Hrvatskoj', zapostavljenoj i zaboravljenoj, žalosnoj i seljačkoj, čija inteligencija nema respekta prema duhovnim vrijednostima. Donio je i traktat o neinteligentnom gomilanju robe i priznavanju samo materijalnih vrijednosti što je stravično podsjetilo na filozofiju Hrvata u neoliberalnom kapitalizmu, a spomenuo je i sistem laži koje su ponekad istinitije od istine. Govoreći o vicmaherima koje je nazvao jalovim tamburašima, citatima o punjenim pticama zapravo je povučena paralela s današnjim samoprozvanim intelektualacima, koji se glasno izražavaju glasno, vole kritizirati, žvaču otrcane narodne poslovice, a nemaju 'baš ništa, niti jedne originalne misli'.

Bilo je zanimljivo čuti da je još Krleža za hrvatsku mržnju zapisao da ima jaču snagu od rodoljubne brbljavosti, a posebno zabavan dio bio je onaj gdje je na prilično sarkastičan način pisao o monopolu u hrvatskoj književnoj zajednici što je prilično točna studija današnje situacije. Nije štedio ni Zagreb, koji se prema Krleži 'ponekad doima Koprivnicom' te se nakon povratka iz Berlina nije mogao snaći puna dva tjedna. Na tom mjestu je ubačena duhovita opservacija o nepotrebnoj nostalgiji za zagrebačkim adventom čime je zgodno povezan ondašnji i današnji Zagreb te mentalitet njegovih građana. Spomenuo je i literate koji trebaju biti mislioci, te zaključio da 'sud o našoj književnoj civilizaciji neće ispasti pozitivno', jer 'pisati ne znači drugo nego misliti'. 'Nered u rečenici je nered u glavi, nered u glavi je nered u čovjeku, nered u čovjeku je nered u društvu', grmio je Grabarić Krležine misli, zaključujući da 'nered u društvu dolazi iz nereda u čovjeku'.

Krležino 'treće' predavanje završilo je pesimistično. 'Proigrao sam svoju mladost pišući knjige koje ne djeluju utješno, koje čak zvuče neugodno za uši puritanca bilo koje vrste, a to se odrazilo na mnogim zvižducima mog pseudoknjiževnog auditorija, koji je tako izražavao svoje negodovanje, reagirajući na neke moje lirski sordinantne tekstove. Koliko čujem, u tome se ništa nije promijenilo. A ja lično ne nadam se nikakvom naročitom uspjehu ovih uvida. Uostalom, nije svrha da se nešto dogodi, neće se dogoditi ništa, ali i to je dosta', zaokružio je Ozren Grabarić 'treće' Krležino predavanje, potvrđujući još jednom dubinu misli ovoga književnika.