IZLOŽBA U LAUBI

Fikcionalni svjetovi Marka Tadića

05.03.2013 u 12:04

Bionic
Reading

Danas u 20 sati u Laubi se otvara samostalna izložba Marka Tadića, 'Imagine a Moving Image', na kojoj će biti prikazane skulpture (tj. makete), kolaži i knjige umjetnika

'Imagine a moving image' – zamišljanje pokretne slike, novi je projekt Marka Tadića koji predstavlja imaginarno putovanje prostorom konstrukcije, poetike i estetike kinematografa i filmske slike, a ideja putovanja predstavlja jedno od središnjih mjesta njegovih radova koji se kreću od razglednica do imaginarnih zemljovida, u animiranim filmovima, crtežima, kolažima, instalacijama... Marko Tadić gradi priče u kojima je naracija tek naznačena, dok u njima skicira moguće, zamišljene, fikcionalne svjetove.

Izložba se razvija oko načina filmskog mišljenja, zamišljanja kinematičkoga aparata, sklopa ideologije i tehnologije, produkcije i reprodukcije pokretnih slika, sastavlja se oko pogleda kamere, elemenata projekcije i projektora, formalno jasnih elemenata, kvadrata prostora, geometrijskog okvira i kadriranoga prizora.

Jednostavnim crtežom i kolažiranjem elemenata umjetnik intervenira u prizore koji donose vintage razglednice, stvarajući narativ između poznatog i nepoznatog, dokumenta i fikcije, a koji se s citatima različitog porijekla miješa u organsku cjelinu. Radovi se oblikuju na razmeđu crteža, kolaža, prisvojenih fotografija, instalacija, animacije, a određuje ih interes za arhiv, estetiku B filmova i nijemih horora kojima gradi neobičnu atmosferu, ističući mogućnosti ponovnog čitanja i odnosa s prošlim.

Marko Tadić tvori izložbu koja se strukturira kao oprostoreni 'film strip' – istražujući kodove kinematografije, filmske sadržaje i alate artikulirajući refleksivne i tehničke procese koji ukazuju na konstrukciju filmskog medija i istovremeno naglašavajući fascinaciju njime. Radovi na izložbi ukazuju na golem trag koji su filmovi ostavili u cjelokupnoj kulturi, ističući, riječima Waltera Benjamina, da kinematografski aparat predstavlja pogled koji se prije nikada i nigdje nije mogao zamisliti.


U kolažima i crtežima Marko Tadić gradi fragmentaran narativ koji pripovijeda priču o filmu, a spektakl kinematografije i njezina 'konstrukcija', naglašavanje njezina konstruiranog karaktera, postaju referencijalno polje ovih radova, dok radovi predstavljaju interpretaciju crteža u dva medija: kolažu i animiranom filmu, i donose dvije razine slike – statičnu i pokretnu.

Osim pripovijedanja priče o filmu, radovi Marka Tadića dovode nas u vezu s poviješću kolaža koji se u kontekst umjetničke prakse uključuje u 20. stoljeću, dok se do tada koristio u izvanumjetničke svrhe, u okvirima tradicije pučke i regijske kulture poput spomenara, zatim memorabilija bidermajera i malograđanskog ukusa. Kolaž je bio rubna pojava koja se početkom 20. stoljeća transformira u dominantan način mišljenja i izražavanja koji prodire u središte umjetničkog sustava.

Kolaž uvodi neumjetničke materijale u umjetnički sustav, poput predmeta iz svakodnevnog života, elemente slika i teksta iz masovnih medija i popularne kulture, odnosno materijala 'medijske realnosti' građanskog života koji su činile slike iz novina, časopisa, oglasa, reklama. Osim što pretpostavlja fragmentiranje zbilje, montaža i kolaž ogoljavaju umjetnički postupak, opisuju i na vidjelo stavljaju faze konstitucije djela. Kolaž pretpostavlja postupak koji se zasniva na semantičkom premještanju elemenata, postojećih poruka u novu tvorevinu, kako bi se stvorilo umjetničko djelo koje prikazuje raznovrsne prekide i složenu višeznačnost', stoji u uvodnom tekstu Branke Benčić