'Muškarci ne plaču' ipak nisu u utrci za nagradu Srce Sarajeva jer je riječ o filmu koji je svjetsku premijeru već imao na festivalu u Karlovym Varima gdje je i nagrađen, no u Sarajevu je doživio prave ovacije publike.

Ova bosanskoheregovačko-slovensko-hrvatsko-njemačka koprodukcija ponudila je još jedno suočavanje s nedavnom prošlošću kroz prizmu bivših vojnika suočenih s posljedicama ratnih trauma.

Film je, po riječima redatelja Drljevića, nastao na temelju stvarnih zbivanja odnosno komunikacije koja je nakon rata uspostavljena među bivšim pripadnicima različitih zaraćenih vojski s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Suočavanje s takvim traumama i njihovo tretiranje kroz otvorene razgovore o tome što su doživjeli i u čemu su sudjelovali opetovano se pokazalo jedinim lijekom koji tim ljudima omogućuje da nastave svoje živote i u miru.

Snaga ogoljene nesreće koja je probijala iz tih ljudi Drljevića je ponukala da odustane od prvotne ideje o dokumentarcu i snimi igrani film koji nijednog gledatelja ne može ostaviti ravnodušnim. 

Neobična dimenzija filma je i u tome što u njemu nema glavnog lika, odnosno što ga istodobno 'nosi' skupina izvrsnih glumaca poput Leona Lučeva, Emira Hadžihafizbevića, Borisa Isakovića, Ive Gregurevića, Emira Brave i Sebastiana Cavazze.

Oni dočaravaju atmosferu koja na mahove neodoljivo podsjeća na onu iz kultnog 'Leta iznad kukavičjeg gnijezda' s time da kontekst filma 'gađa' u središte zbivanja bliskih svima s prostora bivše Jugoslavije.

Kaplanouglovo 'Zrno' koje je u službenoj utrci za naslov najboljega ostvarenja na ovogodišnjem SFF-u potpuno je drugačiji film. Sniman je u crno-bijeloj tehnici, futuristički je i problematizira problem opstanka čovječanstva u svjetlu izazova koji su već sada vidljivi, ali i onih koji se tek mogu pojaviti.

Film kroz metafizička i filozofsko-religijska razmatranja zapravo otvara puno više pitanja nego što nudi odgovora.

Sarajevska publika i novinari u subotu su imali priliku čuti iz prve ruke dojmove dvojice glumaca iz filma 'Druga strana nade' Akija Kaurismakija čijom je projekcijom dan ranije i otvoren 23. SFF.

Sirijac Sherwan Haji i Iračanin Simon Al-Bazoon koji u filmu glume sirijskog odnosno iračkog izbjeglicu u Finskoj ispričali su netipične životne priče.

I sami su se našli u Finskoj gdje žive nove živote no oni ih nisu udaljili od drame njihovih sunarodnjaka što im je pomoglo da na autentičan način odglume likove u scenariju koji problematizira razmjere sirijske ratne drame kroz prizmu migranata što su ratom izravno pogođeni, ali i europskih sredina u kojima traže utočište.

Haji je iskustvo rada s Kaurismakijem opisao kao fantastično te je istaknuo da taj kultni finski redatelj zapravo upozorava na sve što se može dogoditi i u njegovoj uređenoj i pristojnoj zemlji koja se suočava s izazovima populizma potaknutog dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u.