Do početka prosinca prikazat će se u kinu Tuškanac izbor iz triju njegovih trilogija, one 'zlatnoga srca' u kojoj su uz film Lomeći valove još Idioti i Ples u tami, potom trilogije 'SAD - zemlja mogućnosti', s filmovima Dogville i Manderlay te 'depresivne' trilogije u kojoj su Antikrist, Melankolija i dva dijela Nimfomanke.

Filmovi iz trilogije zlatnoga srca fokusiraju se na junakinje koje unatoč svemu ostaju dobrodušne, počevši od u Cannesu nagrađene drame Lomeći valove s Emily Watson i Stellanom Skarsgardom u glavnim ulogama, priči o ženi za koju ne postoje granice kada je u pitanju sreća njezinog muža.

Humorna drama Idioti smještena je među grupu mladih ljudi koji se, uz iznimku jedne od njih, pretvaraju da su mentalno hendikepirani, dok je Zlatnom palmom ovjenčani Ples u mraku, jedini Von Trierov film snimljen prema načelima Dogme 95, priča o majci (glumi je islandska pjevačica Bjork, također nagrađena u Cannesu) koja prelazi ocean ne bi li zaradila novac za liječenje sina.

Trilogija SAD - zemlja mogućnosti još je nedovršena, a zagrebačka publika imat će priliku vidjeti njena prva dva dijela - Dogville i Manderlay - koji, uz minimalističku scenografiju, propituju teme američkog društva, netoleranciju i robovlasništvo.

Dogville, s Nicole Kidman u glavnoj ulozi, prati sudbinu mlade žene koja se u bijegu od gangstera sakriva u gradiću iz naslova, dok u nastavku, filmu Manderlay, ista protagonistica, koju ovaj put glumi Bryce Dallas Howard, na plantaži pamuka otkriva kako je ondje ropstvo opstalo čak sedamdeset godina nakon ukidanja. Treći dio trilogije, Washington, tek je u planu.

Depresivnu trilogiju, osim same teme, povezuje glumica Charlotte Gainsbourg i započinje ju Antikrist, film o bračnom paru koji se nakon traume bori s maničnom depresijom žene, a nastavlja Melankolija o djevojci koja se u noći proslave svog vjenčanja bori s osjećajima.

Završni i po mnogima najkontroverzniji dio trilogije je Nimfomanka, o ženi koja se bori, ali i prepušta svom poremećaju. U integralnom obliku film traje pet i pol sati, no zbog duljine je objavljen u dva dijela.

Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', Von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje, ustvrdio je u najavi ciklusa filmski kritičar Dragan Rubeša.

Podsjetio je da se redatelj, kad je na Berlinaleu 2014. prikazan njegov film Nimfomanka, pojavio u majici s natpisom Persona non grata, koji 'možda najbolje opisuje njegovu autorsku osobnost, iako se ona ironično referira na njegove gluposti o nacizmu koje je izgovorio na kanskoj press konferenciji, a koje su se prometnule u ultimativni i fabricirani skandal'.

Lars von Trier se rodio 1956. u Kopenhagenu i odrastao u ateističkoj obitelji koja mu je, kako je sam redatelj izjavljivao, zabranjivala 'osjećaje, religiju i užitak', posljedice čega su kritičari prepoznavali u njegovom filmskom radu.

Diplomski rad bio mu je srednjemetražni film Slike oslobođenja, kojim je, kao i s nekim prethodnim uratcima, osvojio glavnu nagradu u Münchenu, zbog čega su ga kolege u šali nazvali 'von Trier'. Taj je dodatak prezimenu i zadržao, dijelom i kao referencu na redatelje Ericha von Stroheima i Josefa von Sternberga.

Ipak, kao jedini svoj uzor redatelj ističe danskog filmskog redatelja Carla Theodora Dreyera. Za svoje je filmove na nizu međunarodnih festivala osvojio stotinjak nagrada. Najčešće surađuje sa stalnom filmskom ekipom, a sada radi na filmu The House That Jack Built o serijskom ubojici iz SAD-a.