Filmovi jednog od prvaka filmskog modernizma u svjetskim razmjerima kod nas su izuzetno rijetko i davno prikazivani, a kopije većine filmova iz ovog programa svježe su restaurirane i prvi put se prikazuju u Hrvatskoj, najavljeno je iz "Tuškanca".

Glauber Rocha jedan je od pokretača i prvaka brazilskog pokreta cinema novo, nastalog početkom 1960-ih, s ciljem obnove brazilske kinematografije na načelima modernističke estetike i beskompromisne društvene kritike.

Time je najavio izrazito politički filmski modernizam latinoameričkog filma 1960-ih, a pokret je teorijski pripremio nizom eseja i knjigom Kritička revizija brazilskog filma iz 1962. godine, podsjeća se.

Film "Barravento" (1962), nastao pod neorealističkim utjecajem, brzo je prepoznat kao bitan predstavnik brazilskog cinema novo, tako da je internacionalnu premijeru imao u glavnom programu festivala u Karlovym Varyma.

S nepunih 25 godina, Rocha je napisao i režirao "Bog i đavao u zemlji sunca" (1964), koji je, snimljen u ekspresivnoj crno-bijeloj tehnici, s osloncem u narodnoj predaji i intenzivnoj stilizaciji, povezujući simbolizam i realizam, bio prava filmska senzacija.

Bio je uvršten u glavni program festivala u Cannesu, oduševio je i Luisa Buñuela, a 2015. proglašen je 2. najboljim brazilskim filmom svih vremena.

"Zemlja u transu" (1967) središnji je dio autorove 'brazilske trilogije', koji je brazilska vlada, koja je došla na vlast vojnim pučem, prvotno zabranila za javno prikazivanje zbog „ocrnjivanja slike Brazila“. Nakon prosvjeda brazilskih i francuskih kritičara zabrana je povučena, a film prikazan u Cannesu, u njegovom glavnom programu gdje je osvojio nagradu međunarodnog udruženja kritičara FIPRESCI.

Film "Antonio koji donosi smrt" (1969) je njegov prvi film u boji, ujedno i posljednji snimljen u Brazilu prije njegova dobrovoljna odlaska u političku emigraciju. Bio je uvršten u glavni program festivala u Cannesu gdje je dobio nagradu za najbolju režiju, a jedan je od omiljenih filmova čuvenog Martina Scorsesea.

Nakon napuštanja Brazila i snimanja filmova po Africi i Europi bez ikakva značajnijeg odjeka, krajem desetljeća vratio se u Brazil i snimio svoj posljednji film "Doba zemlje" (1980), inspiriran ubojstvom Piera Paola Pasolinija.

Iz "Tuškanca" kažu kako je posrijedi autorov najeksperimentalniji film, jedan od najradikalnijih primjeraka neoavangardizma u formi cjelovečernjeg igranog filma.

Projekcije se organiziraju u suradnji Veleposlanstva Savezne Republike Brazil u Republici Hrvatskoj i kina Tuškanac.