Među posljednjim filmovima koji se prikazuju u sklopu studentskog programa 64. Pula film festivala premijerno je prikazan i dokumentarac Ograničen. Leo Černic na veoma zanimljiv i duhovit način u ovom dokumentarcu govori o svom porijeklu, životu, pa i šire: o gradu, državi, socijalnim prilikama, piše Adnan Bajrović, sudionik pulske radionice mladih filmskih kritičara koju mentorira Tomislav Kurelac
Prije svega, dokumentarac se odlikuje posebnom tehnikom snimanja i predstavljanja auto- i polu- biografskih činjenica. Potrebno je istaći da je upravo Leo Černic odgovoran za većinu tehničkih aspekata filma. Od režije, scenarija, naracije do animacije i grafičkog dizajna, sve je njegovih ruku djelo. Černic se koristi nizom različitih tehnika kao i izvora snimaka. Od ilustracije, stop motion animacije do amaterskih snimaka njega i njegove porodice i slično. Sve one se naizmjenično smjenjuju dajući jednu cjelinu koja se može promatrati kao i više od autobiografskog dokumentarca, kao i dokumentarca uopće.
Černic pripovijedanjem svoje životne priče načinje i druge teme, donekle, složenije prirode. Kroz izrazito šaljiv odnos prema sebi, on na isti način pristupa i društvenim odnosima, kao i razlikama između Italije i Slovenije. Šaljivo i šašavo jer on je ipak pedeset posto Talijan. Zanimljivo je, međutim, što on kada govori o tim temama ne pokušava da ponudi neki konačni odgovor ili otkrije neku strašnu istinu. On sa svoje tačke gledišta promatra koliko su one, ustvari, ukorijenjene u njegovom porijeklu i koliko su odredile što je on ili njegova porodica danas.
vezane vijesti
No, upravo ovo autoreferencijalno osvrtanje na sebe, te prikazivanje amaterskih snimaka iz djetinjstva i čine ovaj film dokumentarcem. Bez njih bi se film mogao promatrati kao animiranim kratkim filmom i fikcionalnom pričom s elementima parodije. Černic s tim postupcima, donekle, ironizira taj odnos između fikcije i pojavne stvarnosti. I to je razlog zbog čega bi se gledatelj mogao zapitati što je, osim snimaka iz djetinjstva, istina, a što ne. Žonglirajući vješto između te dvije strane, Černic nam suptilno govori da smo svi mi na neki način ograničeni. Ograničen prostorom ili vremenom, porijeklom ili svjetonazorima, film ipak na veoma duhovit i inteligentan način pripovijeda život jednog dvadesetogodišnjaka.
U konačnici, Ograničen je film slovenskog studenta koji ujedno i tjera na smijeh i zadivljuje. Černic s nevjerojatnom spretnošću žonglira s nekoliko vrsta humora koji se sastoji od sarkazma, cinizma, parodije i ironije, te nizom različitih animacijskih postupaka. Kao hodač na žici s lopticama u zraku on se trudi da održi pravu liniju i ne pogriješi, jer greška znači i pad. S obzirom na broj loptica koje Černic baca u zrak ovaj film je savršeno izbalansiran, ozbiljan, s dovoljnom dozom svim ostalih elemenata, na osnovu čega je uživanje u njemu zagarantirano.
