S dvjema autoricama razgovor o sličnostima i različitostima njihovih djela, prevođenju i društvenom aktivizmu koji čine važan dio njihovih biografija, u Meštrovićevu paviljonu moderirala je televizijska i radijska urednica Karolina Lisak Vidović. Kazala je kako je riječ o sjajnim književnicama čija djela vezuju ribarske mreže "ali ih razlikuje ulov u njima: u jednoj, onoj koju je isplela Alida Bremer, nalazi se leš muškarca, a u onoj koju je isplela Monique Roffey – morska sirena".

Obje je knjige objavila Fraktura: "Sirena s Crnog Školja" Monique Roffey (prijevod Sanja Ščibajlo), ovjenčan 2020. prestižnom britanskom nagradom Costa Book of the Year, moderna je bajka koja odzvanja snažnim ženskim glasom, dok u romanu "Snovi i kulise" (2022.), Alida Bremer moćnu predratnu priču smješta u vrevu starog Mediterana, na trgove i ulice staroga Splita, svog rodnog grada.

Govoreći o svojoj nagrađenoj knjizi u kojoj se miješaju povijesna fikcija i magijski realizam, Roffey je rekla kako je na ideju o sireni došla nakon što je čula legendu o sireni koja je došla s Kariba. Ta je priča bila puna patrijarhalne strukture i zastarjelih pretpostavki o ženama – poželjela je tu priču ponovo ispisati "ali s feminističkoga stajališta". Isto tako, u romanu se željela baviti poimanjem ženske ljubomore, prokletstva, natjecanja među ženama, "a seksualnost sirene koja je zarobljena u repu na neki je način uklonjena".

Knjigu su isprva odbili svi britanski nakladnici

Knjigu su isprva odbili svi britanski nakladnici, da bi ju naposljetku uspjela objaviti kod manjeg nezavisnog izdavača, ali u nezgodnome trenutku – na samom početku pandemije. Kako se ništa nije događalo, do kraja te godine pretpostavila je da je s njome gotovo, da naprosto nije zaživjela. "No, onda se dogodila nagrada Costa i sada imamo 17 prijevoda, a riječ je o prilično eksperimentalnom romanu – takva nagrada nešto eksperimentalno pretvara u mainstream", rekla je Roffey.

Monique Roffey (Trinidad, 1965.) autorica je šest romana, zbirke kratkih priča i knjige memoara. Predaje kreativno pisanje u sveučilišnom centru Manchester Writing School i na sveučilištu Manchester Metropolitan University, a također je i mentorica u Nacionalnom centru za pisce. Eseje objavljuje u časopisima The New York Review of Books, Boundless magazine, The Independent, Wasafiri i Caribbean Quarterly. Budistica je i aktivistkinja.

Radnju "Sirene" namjerno je, kako je rekla, smjestila u doba prije ere interneta, kako bi izbjegla da njezina sirena odmah završi na Instagramu i Facebooku, i to na početak 1970-ih godina, "politički i kulturno vrlo uzbudljiva vremena na Trinidadu".

Alida Bremer također je svoj roman odlučila smjestiti u prošlost, i to u Split 1936., no to joj nije oduzelo privlačnost kod njemačkih čitatelja: izvorno pisana na njemačkom jeziku, knjiga "Snovi i kulise" već je osvojila kritiku i publiku njemačkog govornog područja – jedan ju je kritičar proglasio "romanom koji govori jezikom njemačkoga egzila". Autorica je kazala kako joj to što je iz Splita i što je usko povezana s hrvatskom kulturom i uronjena u njezinu književnost, nije onemogućilo da bude njemačka autorica. "To je njemački roman, no njegov svijet, sve što je meni važno u njemu, korespondira s mojim osjećajima prema prostoru Splita", kazala je.

Alida Bremer (Split, 1959.) urednica je nekoliko njemačkih antologija hrvatske književnosti te je prevela na njemački mnogobrojna djela s hrvatskoga, srpskog i bosanskog jezika. Njezin prvi roman "Olivino nasljeđe" (2015.) u Njemačkoj je dobio izvrsne kritike i izazvao oduševljenje publike.