Tom dugogodišnjem stanaru Ilice 17, gdje je imao atelier od 1940. do smrti, gradske su ulice, trgovi i prolaznici bili svjedoci fotografske opservacije, a gotovo je uvijek bio spreman za snimanje 'oboružan' čak trima Rolleiflex kamerama koje su mu nemarno obješene visjele o vratu, stoji u najavi izložbe MSU-a.

Velik dio Dabčevih fotografskih veduta i gradskih prizora bili su nepravedno u sjeni najpoznatijeg i najčešće izlaganog ciklusa 'Ljudi s ulice', iako je autoru njegov grad cijelog života bio vrlo zanimljiva fotografska meta, dodaje se.

Izložba zagrebačkog ciklusa 'Tošo Dabac: (U)lice Zagreba', koja je važna s dokumentarnog aspekta jer daje uvid u mijene našega grada, nedavno je bila postavljena u NO galeriji MSU-a, a mnoge fotografije tog odabira Dabac nikad nije razvio i objavio.

Svoj grad isprva je bilježio s mnogo empatije, intonacijom ranih Chaplinovim i sličnih filmova iz doba američkog i europskog nijemog filma, no nikad nije skrenuo u naturalističko-patetičan ton. Uvijek je imao i osjećaj za detalj, često i humor, koji katkad proizlazi iz supostavljanja urbanog i ruralnog u gradskom miljeu. Potkraj pedesetih postao je za nijansu distanciraniji promatrač i njegovi portreti Zagreba gube ton empatije iz ciklusa 'Ljudi s ulice'.

Autorica koncepta izložbe je Marina Benažić, a radove je odabrala zajedno s Danielom Bilopavlović Bedenik.

Izložba Toše Dabca ostvarena je u suradnji s Kulturnom udrugom OTIUM, kroz projekt Culture – Museum Hot Spot koji kulturnim institucijama omogućava da se ciljanoj publici i turistima neposredno i ciljano pruži informacija o kulturnoj ponudi Zagreba.